Objavljeno u Nacionalu br. 455, 2004-08-03

Autor: Plamenko Cvitić

REAKCIJA DIPLOMATA U ZAGREBU NA TADIĆEV GAF

Tadićev poziv RH da revidira tužbu protiv SiCG destabilizirat će regiju

Poziv novog srbijanskog predsjednika Borisa Tadića Hrvatskoj i BiH da odustanu od tužbi protiv SiCG zbog genocida i počinjene ratne štete izazvao je žestoke reakcije: posebno su uznemireni visokopozicionirani diplomati, koji smatraju da takav potez razara postignutu razinu pomirenja u regiji

Tadić je u intervjuu RTV-u Srbije u gledanom terminu dodao da je "odustajanje od tužbi neophodno želi li se postići nova politička, investicijska i sigurnosna klima u regiji".Tadić je u intervjuu RTV-u Srbije u gledanom terminu dodao da je "odustajanje od tužbi neophodno želi li se postići nova politička, investicijska i sigurnosna klima u regiji".Prvim međunarodnim političkim gafom novog srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, javnim pozivom Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da odustanu od tužbi pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, koje te dvije zemlje vode protiv Srbije i Crne Gore, on se upustio u neoprostiv politički manevar koji bi, po mišljenju predstavnika međunarodne zajednice, za njegovu državu mogao završiti vrlo nepovoljno i zaustaviti normalizaciju među državama koje su nastale krvavim raspadom nekadašnje SFRJ. Kako su prenijeli brojni hrvatski i inozemni mediji, potkraj srpnja ministar vanjskih poslova SiCG-a Vuk Drašković najavio je da će Savjetu ministara predložiti povlačenje tužbe SiCG-a protiv osam članica NATO-a zbog bombardiranja u ožujku 1999. Tužbe koje je još tijekom bombardiranja tadašnja SRJ, pod tada već neformalnim vodstvom Slobodana Miloševića, uputila 29. travnja 1999. Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u Den Haagu, Drašković je već i prije nazivao “antipameću tipičnom za razdoblje Slobodana Miloševića”, a takav je stav iznio i nakon posjeta glavnog tajnika NATO-a Japa de Hopa Scheffera Beogradu 19. srpnja. Tada je Scheffer objasnio Draškoviću da SiCG ne može računati na uključenje u NATO-ovo Partnerstva za mir ako SiCG pred međunarodnim sudom ne povuče tužbe protiv zemalja članica NATO-a. Tužbe o kojima je riječ ugledni su stručnjaci ionako već i prije proglasili vrlo problematičnima, na klimavim temeljima: s jedne strane, teško je argumentirati navode iz tužbi prema kojima su NATO-ove članice bombardirale SRJ u namjeri da počine genocid nad srpskim narodom, dok, s druge strane, te tužbe obiluju navodima koji proturječe tvrdnjama zastupnika obrane SiCG-a u procesima koje su pred Međunarodnim sudom pravde podigle Hrvatska te Bosna i Hercegovina. Naime, zastupnici obrane SiCG-a prije nekoliko godina odlučili su se na prozirnu varijantu obrane, osporavajući Međunarodnom sudu pravde nadležnost za zločine na području nekadašnje SFRJ tvrdeći da tadašnja SRJ u vrijeme kad je bila tužena uopće nije bila članica Ujedinjenih naroda ni potpisnica Konvencije o genocidu, jer je u svjetsku organizaciju primljena tek 1. studenoga 2000., a konvenciju je potpisala tek u lipnju 2001. Nasuprot toj tezi, u sporu protiv članica NATO-a isti su se pravni predstavnici SiCG-a našli na sasvim suprotnoj poziciji i u paradoksalnoj situaciji – da tvrde kako je SRJ u vrijeme bombardiranja Srbije 1999. bila članica UN-a i potpisnica Konvencije o genocidu iz 1948. Rezultat takvih protuslovno argumentiranih tužbi, koje mnogi smatraju izrazom bijesa bivšeg predsjednika Miloševića na međunarodnu zajednicu zbog bombardiranja, jest današnje općenito slaganje raznih političkih frakcija u SiCG-u da se tužbe povuku. Toj ideji najviše se protivi Šešeljeva i Nikolićeva Srpska radikalna stranka, koja je zatražila hitno zasjedanje Skupštine Srbije kako bi ona izglasovala zabranu povlačenja tužbi protiv NATO-a koja bi obvezivala Savjet ministara SiCG. Ipak, u nedjelju, 25. srpnja, u intervjuu srbijanskoj državnoj televiziji, srbijanski predsjednik Boris Tadić izjavio je da bi SiCG trebao povući tužbu protiv osam članica NATO-a, ali uz dodatak: “Isto bi trebale učiniti Hrvatska i BiH, koje pred Međunarodnim sudom pravde vode sporove za naknadu ratne štete i zbog genocida protiv SiCG-a”. Tadić je u intervjuu RTV-u Srbije u gledanom terminu dodao da je “odustajanje od tužbi neophodno želi li se postići nova politička, investicijska i sigurnosna klima u regiji”. Premda je riječ o političkoj trgovini koju su i prije znali predlagati manje utjecajni srbijanski političari, ovakva izjava srbijanskog predsjednika u Srbiji je dočekana sa simpatijama, a izvan njenih granica iznenadila je brojne predstavnike međunarodne zajednice, ali i hrvatske i bosanskohercegovačke predstavnike vlasti. U hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova Nacional je doznao da se o ideji srbijanskog predsjednika još uopće nije raspravljalo, a ako se i bude, bit će to u bilateralnim razgovorima na najvišoj državnoj razini. Visoki dužnosnik Vlade RH prošlog je tjedna u izjavi za Nacional bio još oštriji: “Hrvatska Vlada zasad ne kani revidirati svoju tužbu protiv SiCG-a, to je stvar pravnih stručnjaka koji zastupaju Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde. Međutim, gledano kroz prizmu činjenice da novi srpski predsjednik Boris Tadić dosad još nije uspostavio nikakav službeni diplomatski dijalog s hrvatskim vlastima, krajnje je neprimjereno da nam preko srbijanskih medija poručuje što bi Vlada Republike Hrvatske trebala činiti.” Mišljenju da će Tadić svojom izjavom o političkoj trgovini tužbama nanijeti štetu i ugroziti dobrosusjedske odnose u jugoistočnoj Europi priklonili su se i predstavnici međunarodne zajednice: dan nakon Tadićeva gafa na srbijanskoj televiziji, glavni tajnik NATO-a Jap de Hop Scheffer u Bruxellesu je izjavio da je povlačenje tužbi BiH i Hrvatske protiv bivše SRJ Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu problem čije je “rješenje na Balkanu”. Iz Schefferove izjave mnogi diplomati naslućuju da međunarodna zajednica smatra da su tužbe BiH i Hrvatske potpuno osnovane, da nema razloga da ih se odreknu, ali međunarodna diplomacija dopušta eventualnost da se BiH, Hrvatska i SiCG dogovore o odustanku od tužbi, a da SiCG pristane na niz ustupaka i zahtjeva koji s tužbama nemaju izravne veze. Međutim, opasnost Tadićeve izjave iščitava se iz neformalne izjave uglednog zapadnog diplomata akreditiranog u Zagrebu, koji je prošlog tjedna za Nacional potvrdio ozbiljne strepnje europskih država: “Umjesto da se trudi maksimalno poboljšati odnose s Hrvatskom te Bosnomi Hercegovinom, Tadić bi svojom izjavom mogao probuditi nacionalističke frakcije u sve tri države, što bi moglo dovesti do zahlađenja odnosa među državama i unutarnjih nemira. Baškad su narodi nekadašnje SFRJ prestali razmišljati o ratu, Tadićeva izjava mogla bi destabilizirati cijelu regiju.” Bošnjački član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić odlučno je ustvrdio da “tužba BiH protiv SiCG-a nikad neće biti povučena.” Međunarodni diplomati očekuju da će se sličnom tvrdnjom uskoro oglasiti i vlada Ive Sanadera, a tada se može očekivati oštra nacionalistička reakcija srpske javnosti, koja će provocirati srbijanskog predsjednika Tadića. Zbog stava svojih glasača teško će se izvući iz problema koji je sam začeo nepromišljenom izjavom. Kako god bilo, svojim prvim političkim gafom Tadić je međunarodnoj zajednici i državama nekadašnje SFRJ pokazao da mu nedostaje političke mudrosti i zrelosti u odnosima sa susjedima.

Hrvatska tužba protiv Srbije i Crne Gore
Republika Hrvatska podnijela je tužbu Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu protiv Savezne Republike Jugoslavije, danas Srbije i Crne Gore, 2. srpnja 1999. zbog povrede Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine a zbog zločina počinjenih od 1991. do 1995. godine. Tužbu na desetak stranica podnio je tadašnji zastupnik Republike Hrvatske, američki odvjetnik David Rivkin, četiri godine nakon završetka rata, nakon što je dugo u političkom vrhu prevladavalo mišljenje da iz raznih razloga takvu tužbu ne treba podnositi. U tužbi se okvirno navode činjenice na kojima se temelji tužba. Riječ je o zločinima na okupiranim područjima, uništavanju kulturnih spomenika, naselja i industrijskih postrojenja te etničkom čišćenju koje je imalo za cilj uklanjanje hrvatskog stanovništva s okupiranih područja. Spominje se oko 20.000 ubijenih i 55.000 ranjenih te 3000 nestalih. Tužba je sadržavala i naivnu tezu kako je SRJ tijekom “Oluje” počinila genocid nad Srbima u Hrvatskoj, naravno, s ciljem da se time utječe na Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koji se raspitivao o “Oluji”. Zatraženo je da Sud utvrdi povredu Konvencije i odredi naknadu štete Hrvatskoj kao državi i kao reprezentantu svojih oštećenih građana. U skladu s pravilima Suda, Hrvatskoj je dan rok do 14. ožujka 2000. da pripremi tzv. Memorijal – iscrpno obrazloženje navoda iz tužbe s potrebnim dokazima. Nakon što je nova vlada početkom 2000. stupila na dužnost, utvrdila je da agent Hrvatske pred Međunarodnim sudom nije pripremio Memorijal u zadanom roku, štoviše, da za to nisu obavljene ni elementarne pripreme. Zato je dva puta zatražila produljenje roka od po 6 mjeseci, do 14. ožujka 2001. Sud je, uz suglasnost SRJ, odobrio prolongiranje. Zbog kašnjenja i propusta u pripremi Memorijala, imenovan je i novi tim zastupnika, veleposlanik dr. Ivan Šimonović (agent), veleposlanik mr. Jakša Muljačić i prof. dr. Ivo Josipović (koagenti) uz stručnu podršku londonskog uglednog profesora Phillipea Sandsa i drugih konzultanata u zadanom je roku dovršio Memorijal koji se sastoji od ukupno 2500 stranica pravnog i činjeničnog obrazloženja, iskaza svjedoka, zemljovida i drugih dokumenata iz domaćih i stranih izvora. Predmet ima više zanimljivih pravnih pitanja povezanih s nastankom države, sukcesijom te tumačenjem Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. U Memorijalu se odustalo od tvrdnje da je SRJ počinila genocid nad Srbima, koja je i među stručnjacima i u međunarodnoj zajednici izazivala podsmijeh i tvrdnju da je RH tužila za “autogenocid” . Treba istaknuti da je tim za pripremu tužbe, u kojemu su sudjelovali i mladi stručnjaci s raznih područja, posebno pravnici, imalo svesrdnu pomoć istaknutih domaćih stručnjaka te nadležnih ministarstava, posebno MUP-a, MORH-a, Ministarstva kulture, Ureda za zatočene i nestale, raznih organizacija i udruga te više pojedinaca. Memorijal je sačinjen u gotovo rekordnom roku.
U tužbi se od Suda zahtijeva da utvrdi kako je SRJ (SiCG) povrijedila Konvenciju te traži da obveže SiCG da pred vlastitim sudovima ili kroz suradnju s haaškim ICTY-jem kazni neposredne počinitelje zločina, uključujući i predsjednika Miloševića; da pruži sve podatke o nestalima i zatočenima i pomogne njihovu pronalaženju, da vrati oteta kulturna dobra te plati adekvatnu odštetu koja će se naknadno specificirati. U tužbi je moguće postaviti samo one zahtjeve koji proizlaze iz radnji SiCG-a kojima se krši Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, a ne i za ostale zločine ili za samu agresiju na RH. Razlike između bosanskohercegovačke i hrvatske tužbe manje su u samoj prvotnoj tužbi, jer je očito da je odvjetniku Rivkinu uzor bila tužba BiH. Razlike u Memorijalu iznimno su velike i proizlaze iz različitosti činjenica na kojima se temelje tvrdnje, ali i iz različitosti državnopravnog statusa Hrvatske, BiH i SRJ u vrijeme genocida. Posebno je važno istaknuti da je BiH svoju tužbu podnijela još 1993., za vrijeme rata, te dva puta tražila i dobila privremene mjere kojima je Sud (neuspješno) nalagao SRJ da prekine genocidne radnje. SRJ je protiv BiH podnijela protutužbu, ali je od nje 2001. odustala. Sud je odbio prigovor SRJ o nadležnosti suda. Isti je prigovor SiCG podnio i glede hrvatske tužbe, te se o tom prigovoru tek očekuje odluka. Osim političkih efekata, tužbom Hrvatske protiv SiCG-a moguće je ostvariti i važne ciljeve pobrojane u opisu tužbe. Treba reći da je SiCG djelomice počeo ispunjavati zahtjeve, i to glede suradnje s Den Haagom i kažnjavanja počinitelja zločina, obavještavanja o nestalima i njihovu pronalaženju, te povrata kulturnoga blaga. Međutim, štošta još preostaje učiniti.

Vezane vijesti

Nikolić susretom s Tadićem nastavio konzultacije

Nikolić susretom s Tadićem nastavio konzultacije

Konzultacije srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića s parlamentarnim strankama o formiranju nove srbijanske vlade nastavljene su u srijedu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika