djani, 22.06.11. 14:17

Josipoviću ne blebetaj,zaposlite pola milijuna NASILNO otpuštenih radnika diljem NDH pa ćemo onda o poviesti!!!!!!!!!!!!!!!

Zvonko, 22.06.11. 14:36

Dvadeset godina od uspostave neovisnosti Hrvatske ne prestaje priča da je „Lijepa naša“ zasnovana na temeljima i zasadama antifašizma što je uostalom i ustavna odredba koja nas obvezuje na to. Ako bismo htjeli dati objektivnu deskripciju fenomena antifašizam, po mojoj procjeni, mogli bismo na ovim prostorima govoriti o tri razdoblja ili stadija. Prvi stadij predstavlja antifašizam kao oslobodilački pokret protiv fašizma, nacizma i njihovih kvislingških saveznika u kojem su sudjelovale osobe poput Vladimira Nazora, Jure Kaštelana i Ivana Gorana Kovačića, napisana umjetnička djela kao „Jama“ i „Tifusari“, dakle pokret koji po svojoj definiciji i intenciji zaslužuje priznanje i poštovanje. Način na koji su antifašisti okončali svoju pobjedu nad poraženom vojskom po završetku rata spada u najbrutalnije zločine protiv čovječnosti te baca veliku i neizbrisivu ljagu na antifašistički pokret.

Prva neupitna, romantična faza postupno prelazi u drugu koju sa stajališta suvremenih civilizacijskih i moralnih dostignuća moramo najoštrije osuditi, pogotovo ima li se u vidu da nitko za ta zlodjela do danas nije procesuiran. Ponovno se na djelu potvrdila zastrašujuća istinitost latinske poslovice „Vae victis“. U poražene, međutim, nisu ubrojani samo aktivni borci, protivnici antifašističkih snaga, nego i članovi njihovih obitelji, neovisno o tome jesu li rođeni prije ili poslije 1945. Svi su oni bili u permanentoj opasnosti da ih se po prijekoj potrebi uvrsti u tabor fašista i obračuna s njima na najperfidniji način kao s neprijateljima da bi se zaštitilo socijalističku revoluciju, SFRJ, Bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti, radničko samoupravljanje, pokret nesvrstanih, lik i djelo Druga Tita, partijsku školu u Kumrovcu, sl. Uspostava totalitarne jednopartijske strahovlade i zabrana svakoga oblika političke aktivnosti izvan komunističke partije uvrštava hrvatske antifašiste među najveće diktatore u povijesti totalitarizma. Za razliku od zapadnoeuropskih zemalja gdje je borba protiv talijanskog fašizma i njemačkog nacizma završila restituiranjem demokratskog višestranačkoga sustava i svih stečevnina građanskog društva pa je uporaba riječi „antifašizam“ uvijek bila i ostala legitimna i opravdiva, to nije bio slučaj na našim prostorima. Dok je drugim istočnoeuropskim zemljama jednopartijski sustav bio izravno nametnut, u Jugoslaviji je vrhuška Komunističke partije zlorabila narodnooslobodilački pokret instaliravši jednopartijski sustav po uzoru na Velikog sovjetkoga brata. Istodobno je nastavljena intenzivna borba protiv fašizma u formi obračuna s unutarnjim klasnim neprijateljem, koji, kao što je metaforički primijetio Lenjin, „nikada ne spava“. Pri obračunu s takvim klasnim neprijateljem u „fašiste“ se uvrštavalo sve zagovornike demokratskog pluralizma, borce za ljudska prava, pobornike slobode govora, umjetnike i pisce koji nisu prihvatili partijski, agitpropski diktat o ulozi umjetnosti u izgradnji socijalizma. Veliki klasici književnosti, a spomenut ću samo neke od nobelovaca kao što su Boris Pasternak, Aleksandar Solženjicin, Czeslaw Milosz, Milan Kundera, Herta Müller, pokazali su u svojim djelima svu mračnu stranu ovog groznog razdoblja kojeg su naši marksisti, pošto su kao skojevci 1945. došli na fakultet, protjerali sveučilišne profesore i zauzeli njihove katedre, okarakterizirali kao „socijalizam s humanim likom“. Masovna spaljivanja „buržoaskih“ knjiga i uništavanje svega što je pripadalo građanskoj uljudbi rezultiralo je neminovnom eutanazijom misli, recesijom duha i erozijom morala. Poljedice svega toga i danas proživljavamo i skupo plaćamo. U tom smislu bilo bi primjereno poslijeratne antifašiste u bivšoj SFRJ nazvati pravim imenom koliko god to bilo paradoksalno, a njihovim potomcima danas neprihvatljivo, neovisno o tome jesu li oni u ovoj državi bili ili su još uvijek, predsjednici Sabora, države ili Državnog odvjetništva. Ilustrativan primjer kako se neke osobe mogu nazvati pravim imenom daje nam Konrad Adenauer, poslijeratni kancelar Savezne Republike Njemačke, tvorac njemačkog gospodarskog čuda, uz Luthera osoba tisućljeća za Nijemce. Na upit što misli o državniku Titu odgovorio je koncizno i jasno: „najobičniji razbojnik i kriminalac“. Budući da u Hrvatskoj nije bilo lustracije, da su u akademskom i kulturnom životu „vedrile i oblačile“ osobe iz razdoblja prije 1990., jedan od preduvjeta za dopusnicu političkoga djelovanja bila bi prijeka potreba da se političari i dužnosnici eksplicitno distanciraju od ove „druge faze anifašizma“. To vrijedi pogotovo na Dan antifašizma kad se polažu vijenci nedužnim žrtvama fašizma i drže hvalospjevi različitih profila. Komparativna usporedba fašizma, nacizma i tzv. «realnog» socijalizma pokazala bi da su temeljne ideje fašizma i nacizma uspješno prslikane u totalitarizmu poslije 1945.

Pitanje koje se u našoj historiografiji sustavno prešućuje, jest zapravo zašto se boljševički aparat vlasti i njegova propaganda nisu odlučili za borbu protiv ideologije iz Trećeg Reicha, nego su sva zla svijeta svalili na talijanskog imperatora, obožavatelja Karla Marxa, dobre kapljice i lijepih žena. Naziv NSDAP (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei) nije odgovarao komunističkim vlastodršcima jer je njemački nacionalni socijalizam u svome nazivu sadržavao pojmove „socijalistički“ i „radnici“, koji su trebale biti okosnica budućeg „realnog socijalizma“. Sve poslijeratne diktature u ime proletarijata uzurpirale su borbu talijanskih partizana protiv Ducea kao sredstvo obračuna s neistomišljenicima, pa će „antifašizam“ kao nova sintagma dominirati političkim žargonom sve do pada Berlinskoga zida.

U vrijeme tranzicijske demokracije antifašizam ulazi u svoju treću fazu nastojeći se nametnuti kao univerzalistička negacija nacionalističke isključivosti i uskogrudnog patriotizma. Dvadeset godina kasnije u vrijeme blokovske partijske podjele, antifašizam u Hrvatskoj sve više dobiva status korektiva po uzoru na prirodno pravo na koje će se pozivati lijevi i desni kako bi se ponovno ušutkalo potencijalne protivnike koji čine treći blok permanentih nebirača, skeptika, nezainteresiranih, dakle osoba koje se suzdržavaju svakog mišljenja i prosudbe kada je riječ o politici. Da šutljivci ne bi slučajno poremetili „epohalne“ planove bezidejnim političarima u Vladi i Saboru kao što bi to moglo biti pri referendumu o ulasku u EU, značajnu ulogu po svemu sudeći odigrat će nova borba na svim frontama protiv „pritajenoga fašizma“. Razvidno je da metafora antifašizma postaje za lijeve i desne nova orijentacijska točka s aureolom nepogrešivosti. Upravo zato je i potrebno ovdje eksplicitno naglasiti da je antifašizam sa svojim logorima smrti, zastrašivanjima, brutalnom borbom protiv demokratskog svjetonazora i političkim progonima neistomišljenika ostao jednako poguban kao i fašizam što je nedvojbeno dovoljan razlog da se pojam „antifašizam“ s moralnog gledišta i sa stanovišta suvremenih demokratskih i civilizacijskih postignuća više ne bi smio koristiti u svrhu promicanja plemenitih i humanih ciljeva.

Biti između dvije vatre, „antifašista“ i onih koji ne žele eksplicitno biti antifašisti, ali jednako osuđuju fašizam, kao da je još uvijek poželjna pojava blokovske podjele na hrvatskoj političkoj sceni. Prije tri godine kordon policije pred HNK-om sprječavao je sukob između „mladih antifašista“ i pristaša promjene TMT-a u Kazališni trg. Pisac ovih redaka slušajući obostane uvrede stare više od pola stoljeća nastupio je sa skupinom doktoranata i diplomanata kao „treća opcija“ s ironijskim prijedlogom da se Trg koji je dodijeljen diktatoru s Dedinja preimenuje u Trg konzuma. Obrazloženje je plauzibilno: nacionalno kazalište godinama je na aparatima, Drug Tito nije više na aparatima, a konzum živi vječno kao nova univerzalna religija. Na kutiji od Mac-računala napisali smo globalistički plakat „Šume umiru trajno, partizani žive vječno“ što je iritiralo i jednu i drugu grupaciju. Pristojni i strpljivi policajci prvotno su nas htjeli poslati među „mlade antifašiste“. Procijenili smo da ćemo imati manje problema ako odemo među „kazalištarce“ i prevarili se. Svoje razočarenje političkim neuspjehom završili smo parafrazom legendarnoga Toma Gotovca da nam je „pun kufer“ antifašista i anti-antifašista. Nismo imali hrabrosti skinuti se goli pa smo otišli u kafić „Hemingway“ popiti pivo s komunističkim simbolom koji je službeni sponzor Lige prvaka, prisjetivši se pri tome što je o „pivu“ i „komunjarama“ u jednom od svojih performansa rekao već spomenuti Tom Gotovac.

Tri godine kasnije umjesto da poslušam predavanje Petera Singera u Svečanoj dvorani rektorata Sveučilišta u Zagrebu, sjeo sam ponovno u „Hemingway“ i promatrao novu „borbu protiv fašizma“ koju je vodio Gay Pride u Zagrebu kako bi prema naslovnici EPH-a „obranio boje demokratske Hrvatske“. Gigantomachia, „divovska borba“, rekao bi stari dobri Platon koji je koncept idealne ljepote formirao motreći zgodne dečke. Za stolom pored mene sjedili su neki stvarno zgodni dečki i raspravljali na engleskom o Božjoj riječi objavljenoj u Svetom pismu koja jednako i danas za njih vrijedi kao što je vrijedila prije tri tisuće godina. Provjerio sam. Riječ je o Levitskom zakoniku (20, 13) gdje stoji zapisana odredba: „ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se lijega sa ženom, obojica su počinili odvratno djelo. Neka se smaknu, i krv njihova neka padne na njih“.

U tom trenutku sam poželio samo jedan predah bez velikih mitova o fašizmu, antifašizmu i anti-anti-fašizmu kako bismo se probudili u civiliziranom i kultiviranom društvu. Za poštivanje ljudskoga dostojanstva nije nam više potrebna «borba» nego tiha etičko-moralna edukacija u svjetlu razumijevanja i inovativne interpretacije naše kulturne tradicije koju je na ovim prostorima između ostalih, zatirao i antifašizam.
Jure Zovko

urednik, 22.06.11. 16:29

Evo braće Čvorovića, opet ih progone avetinje.
Svima ostalima sretan praznik, čestitke starim borcima, slava poginulim junacima!

davor12345, 22.06.11. 16:45

Sretan Vam Dan Antifašističke borbe, nacionalni praznik Hrvata!

skaraica, 22.06.11. 17:24

Prisutan je prisiljeni oblik antifašizma.Antifašizam ne stanuje ovdje.Prestanite blebetati gluposti i prodavati jeftinu demagogiju.