Objavljeno u Nacionalu br. 460, 2004-09-07

Autor: Ivo Pukanić

PREMIJER U PANICI ZBOG PREDSJEDNIČKIH IZBORA

Sanaderovi predsjednički kandidati: Padovan, Rošin i Marin

Dok Andrija Hebrang pokušava po svaku cijenu doći do HDZ-ove predsjedničke kandidature, jer je već sebe zamislio na Pantovčaku, premijer Ivo Sanader nalazi se u nezavidnom položaju: njegova najnovija ideja je da predsjedniku Mesiću suprostavi manje poznatog vanstranačkog kandidata

Za iznimni doprinos na području rinoplastike Padovan je dobio nagradu Svjetskog kongresa otorinolaringologa, a 1993. dobio je i nagradu za životno djelo.Za iznimni doprinos na području rinoplastike Padovan je dobio nagradu Svjetskog kongresa otorinolaringologa, a 1993. dobio je i nagradu za životno djelo.Mnogi su upozoravali Ivu Sanadera da će imati velikih problema s Andrijom Hebrangom, nakon što je s njim ušao u koaliciju protiv Ivića Pašalića i tako osvojio vlast u HDZ-u na šestom Saboru stranke. Sanader, samouvjeren kakav već jest, samo je odmahivao rukom i govorio da takvi zloguki proroci nisu dobro informirani. Tri godine nakon uspostavljanja partnerstva račun dolazi na naplatu. Hebrang se Sanaderu potpuno oteo kontroli i postao mu najveći problem, koji bi mu mogao uništiti strateško partnerstvo sa Stjepanom Mesićem te izazvati rascjep u stranci. A sve samo iz jednog razloga – zbog bolesne Hebrangove ambicioznosti i želje za vlašću. Koliko je velika Hebrangova želja da postane HDZ-ov kandidat na predsjedničkim izborima, još je veća želja za pobjedom koja bi svima, a najviše Sanaderu uzrokovala glavobolje. Da bi si zaštitio bokove u predsjedničkoj kampanji, Hebrang se odlučio pomiriti čak i sa svojim najgorim neprijateljima, kao što je SDP-ov čovjek Nikica Gabrić, bivši šef HZZO-a kojega je Hebrang, nakon što je ponovo postao ministar zdravstva, proglasio kriminalcem. Kako Hebrang zna da Gabrić ima dugi jezik i da bi ga mogao tijekom kampanje napadati, predložio je Gabriću “pakt o nenapadanju u strateškim projektima hrvatskoga zdravstva”. Drugim riječima, blagoglagoljivošću je kupio mir kod jednog od najopasnijih protivnika. Isto tako je zanimljivo da već više od mjesec i pol dana nema ni jedne afere u zdravstvu. Hebrangova strategija je jasna i najnaivnijem promatraču političkih zbivanja u Hrvatskoj. Pitanje je što Sanader može učiniti kako bi spriječio jačanje vrlo opasnog protivnika u HDZ-u, koji bi mogao svojim desničarenjem i pohlepom za vlašću razrušiti i ovako krhki proeuropsko-demokratski imidž HDZ-a.

Sada je vidljivo da je Sanader imao prešutni dogovor s Mesićem o nenapadanju i postojala je prešutna podrška na predsjedničkim izborima. Ipak, dogodile su se neke stvari koje je Sanader protumačio kao kršenje međusobnog dogovora od strane Mesića. Naime, kada je Nacional prije dva tjedna objavio priču o tome kako je Sanader dopustio britanskim špijunima da prisluškuju hrvatske građane, a sve pod izlikom potrage za Gotovininim jatacima u Hrvatskoj, po svemu sudeći i predsjednik Mesić je znao za po Vladu kompromitirajuću akciju. O akciji ga je vjerojatno obavijestio Sanader koji je na kraju s njim dogovorio sve poteze. Nacional je objavio priču i u njoj kao direktnog krivca prozvao Sanadera, na što se premijer jako naljutio. Nije se znalo da li se više ljuti na Nacional ili na Mesića, za koga je bio siguran da ga je prodao Nacionalu i ispričao cijelu priču. Kako je hrvatski premijer vrlo osvetoljubiva osoba, kao i većina političara, odlučio je vratiti udarac Mesiću i ipak krenuti s jačim kandidatom na izbore. Na njegovu veliku žalost, glavni i zapravo jedini Sanaderov favorit Miomir Žužul je zbog krajnje glupe afere Bechtel ispao iz predsjedničke igre. Potpuno dešperantan, mislio je da bi ponudu mogao prihvatiti Vladimir Šeks, no stari lisac shvatio je da bi to za njega mogla biti velika politička pljuska nakon koje bi se teško oporavio. Jadranka Kosor je na daleko nižem rejtingu od onog koji se očekivao, a na kraju je uslijedila i katastrofa na dočeku zlatnih rukometaša, kada je otjerana najgrubljim riječima s pozornice na Trgu bana Jelačića. Sudeći prema zadnjoj reakciji Jadranke Kosor, koja je u ponedjeljak prosvjedovala ”što neki koriste njeno ime kao tzv. kandidata HDZ-a na predsjedničkim izborima”, potpun je jasno da na nju Sanader više ne može računati kao potencijalnog kandidata. Ženi je očito bilo dosta igri s njenim imenom i odlučila je to prekinuti. U to ju je uvjerila i anketa HTV-a, po kojoj će Mesić pobijediti u prvom krugu s 55 posto glasova a Jadranka Kosor bit će druga s tek 19 posto glasova birača. A kakva je pozicija HDZ-ovih potencijalnih kandidata govori i anketa iz Jutarnjeg lista objavljena u ponedjeljak u kojoj Mesić dobiva 42,5, Sanader 9,1 a Jadranka Kosor 7,9 posto glasova. Zanimljivo je da je Mate Granić, koji je već devet mjeseci u outu i koji iza sebe ima pritvor i optužbu Uskoka, dobio više glasova nego Hebrang, Žužul i Šeks zajedno.

Shvativši situaciju, Šeks je učinio jedini logičan potez i vrlo nježno najavio da postoji velika mogućnost da HDZ neće imati svoga kandidata na izborima. Očito je u dogovoru sa Sanaderom preko intervjua pustio probni balon u javnost i na taj način omogućio manevarski prostor HDZ-u i Sanaderu za dostojanstveni izlazak iz stupice u koju su sami upali. No s takvim stavom se nije složio Hebrang koji je jedva čekao da svi iz vrha HDZ-a otpadnu kao kandidati i da se njemu ponudi pozicija predsjedničkog kandidata. Čekao je i čekao, ali mu nitko ništa nije nudio i stoga je odlučio stvari preuzeti u svoje ruke. Našao je nekoliko istomišljenika, među prvima Luku Bebića i Branimira Glavaša, desničarske orlove HDZ-a. Bebić, iako ništa dobroga ne misli o Hebrangu, uostalom kao ni Sanader, stao je na njegovu sranu kako bi upozorio Sanadera da ga je previše zapostavio i da popusti u protežiranju Žužula i Šeksa, dvojca s kojim vodim cjelokupnu državnu politiku. Pod takvim pritiskom Sanader više nije mogao manevrirati. U sukob s Hebrangom, koji sada od Sanadera traži vraćanje duga iz vremena stranačke konvencije kada mu je pomogao pobijediti Pašalića, baš mu se i ne ide. Sanader je na sto muka ovako ucijenjen, s desničarskom pobunom na vratu, s teškim bremenom epiteta izdajice generala Gotovine unutar desne struje HDZ-a, bio pritisnut potpuno pred zid. Ne usudivši se direktno Hebrangu kazati da zaboravi predsjedničku kandidaturu i da se i dalje bavi svojim Shimatsuima, Tomcima, Barbićima i Sunčanim Hvarom, Sanader dolazi na spasonosnu ideju: kako izigrati Hebranga a i dalje ostati s njim u dobrim odnosima. Znajući da mu je imidž kod građana ravan nuli i da mu se simpatizeri mogu izraziti u promilima, Sanader predlaže provođenje velike terenske ankete po kojoj bi se vidjelo tko je najpopularniji političar HDZ-a, a samim time i najveći kandidat za predsjednika. Radi svoga položaja u stranci Hebrang nije mogao reći da se ne slaže sa Sanaderovim prijedlogom i pristao je da se na taj način izabere HDZ-ov kandidat, a tako se eliminirao iz dalje utrke. Njegov je jedini izlaz da svi koji će biti ispred njega na listi, a bit će većina, odustanu od kandidature pa će se na kraju ipak doći do njega. Po svemu sudeći, to Sanader ne će dopustiti pa će još jednom pokušati nagovoriti Jadranku Kosor da se ipak, bez obzira na suze prolivene na Jelačićevom placu, upusti u borbu protiv Mesića. Ako propadne taj plan, Sanader je našao i alternativu.

Nakon što mu je malo popustio bijes prema Mesiću zbog objavljivanja podataka o britanskom špijunskom angažmana u Hrvatskoj, i nakon što mu se vjerojatno Mesić kleo da on za tu tajnu operaciju nikome nije rekao ni riječ – što nažalost i nije, a tomu ne služi pretjerano na čast da bude pokriće za tako prljave špijunske akcije – Sanader je ipak počeo razmišljati i u najužem krugu istomišljenika razglabati o vanstranačkom kandidatu kojega bi podržao HDZ. Na taj način i u slučaju poraza HDZ ne bi snosio apsolutno nikakve posljedice, a isto tako ni tome kandidatu fijasko na izborima ne bi predstavljao nikakav poseban minus u životu. Među svojim najbližim prijateljima Sanader je rekao da bi se krug vanstranačkih kandidata iza kojih bi stao HDZ mogao kretati od ministra školstva, hiperambicioznog i mladog Dragana Primorca pa sve do ne tako mladog, ali ništa manje ambicioznog akademika Ive Padovana. Među njih bi se smjestio još Sanaderov prijatelj iz djetinjstva, ugledni splitski arhitekt Jerko Rošin i šef Arheološkog fakulteta u Splitu Eduardo Marin, koji je vrlo usko povezan sa Sanaderovom suprugom Mirjanom, također poznatom arheologinjom.

U jednom od svojih čestih televizijskih nastupa Primorac je prošloga tjedna javno i priznao da bi on rado bio kandidat na izborima. Međutim, u zadnjih nekoliko dana se u igru za HDZ-ova kandidata nakon trijumfa u Ateni gura Lino Červar. Rukometni selektor svaki dan ponavlja po novinama u mnogobrojnim intervjuima da “ako to narod želi, da je on spreman žrtvovati se u toj borbi”. Po svemu sudeći narod to ne želi, tako da mu je zaista bolje da se i dalje bavi rukometom i šutnjom u Saboru nego da se bruka na predizbornim skupovima. U svakom slučaju HDZ-ov predsjedničko-kandidatski cirkus se nastavlja. Vjerojatno puno bolja situacija neće biti ni nakon 10. rujna, kada bi trebali biti poznati rezultati ankete. Teško da će ikakva anketa osujetiti Hebrangove planove da postane predsjednički kandidat stranke. Naime, čitajući njegove intervjue u kojima imperativno postavlja da HDZ radi svoje vjerodostojnosti mora ići s jakim predsjedničkim kandidatom, jasno je da se on već vidi kako sjedi u Vili “Zagorje” na Pantovčaku. Pritom ne shvaća da ga tamo ne vidi i njegov partijski šef Sanader, kojem u ovim trenucima nitko normalan ne bi htio biti u koži.

IVO PADOVAN
Akademik Ivo Padovan rođen je 11. veljače 1922. u Blatu na Korčuli. Upisao je medicinski fakultet u Zagrebu 1941., a tri godine kasnije je prekinuo studij i pristupio partizanima kao šef saniteta Zagorskog odreda. Diplomirao je 1947., a 1967. postao je redoviti profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Nakon povratka iz SAD-a 1964. uz pomoć tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika osnovao je Ligu protiv raka, a četiri godine kasnije u sklopu Vinogradske bolnice i Središnji institut za tumore i slične bolesti. Od 1966. pa sve do 1988. Padovan je bio šef odjela otorinolaringologije u Vinogradskoj bolnici. Tijekom godina bio je članom mnogih prestižnih stručnih i znanstvenih organizacija u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Švicarskoj, a punih osam godina bio je i članom Vijeća Međunarodne lige protiv raka. Padovan je također bio i glavni urednik Medicinske enciklopedije te Medicinskog leksikona na Leksikografskom institutu, gdje ga je postavio Miroslav Krleža, Padovanov dugogodišnji bliski prijatelj. Kao pridruženi član 1975. pristupio je Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a 1983. postao je punopravnim članom HAZU. Logičnim slijedom Padovan se hijerarhijski penjao od šefa razreda za medicinske znanosti 1989., preko funkcije potpredsjednika 1991. do mjesta predsjednika HAZU 1998. na kojem je do 2003. proveo dva mandata.
Padovan se dvaput ženio, prvi put 1947. za Smiljku Rajski s kojom ima kćer Ranku Štern Padovan, danas šeficu Zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Zagreb, suprugu Davora Šterna, bivšeg direktora INE. Tridesetak godina kasnije 1978. Padovan se oženio drugi put za Ivicu Padovan s kojom i danas živi i ima kćer Adrianu.
Tijekom karijere Padovan se bavio medicinskim i istraživačkim radom raka glave i vrata, estetskom, plastičnom i rekonstruktivnom kirurgijom, primjenom radioaktivnih izotopa i primjenom interferona u kliničkoj praksi. Za iznimni doprinos na području rinoplastike Padovan je dobio nagradu Svjetskog kongresa otorinolaringologa, a 1993. dobio je i nagradu za životno djelo.

EMILIO MARIN
Emilio Marin rođen je u Splitu 6. veljače 1951., gdje je i maturirao na Klasičnoj gimnaziji 1969. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1973., magistrirao 1977. i doktorirao 1990. Marin je prošao sve funkcije u splitskom Arheološkom muzeju – od 1973. kustos, 1980. viši kustos, 1986. muzejski savjetnik, a 1988. postao je ravnatelj Arheološkog muzeja i urednik znanstvenog časopisa Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Od 1998. redoviti je profesor Umjetničke akademije u Splitu.
Član je mnogih europskih instituta, dobitnik Nagrade Grada Splita, odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, te je nositelj francuskog odličja officier de l’ordre des arts et des lettres. Marin je 9. prosinca 2003. u Makarskoj primio i tradicionalni mač u povodu izbora u Razred humanističke znanosti Francuske akademije znanosti i umjetnosti, te je tako postao jedan od samo 40 članova te ustanove. Tijekom karijere napisao je 11 knjiga i više od 200 znanstvenih i stručnih radova. Kao pridruženi redoviti profesor od 2002. predaje arheologiju na pariškom sveučilištu Sorbonne. Također je predavao i na nizu drugih svjetski poznatih sveučilišta kao što su Oxford, Rim, Heidelberg, Princeton, Boston i Harvard.
Najznačajniji projekt u karijeri svakako su mu arheološka istraživanja i radovi na Augusteumu u Naroni, koje je vodio od 1988. Taj je projekt iskopavanja gradskih bedema, bazilika, foruma i hrama završio 2000. Prema nekim informacijama Marin mogao bi započeti i diplomatsku karijeru s obzirom na to da e spominje u kombinacijama za mjesto veleposlanika pri Svetoj Stolici na kojem bi mogao zamijeniti Franju Zenka.

JERKO ROŠIN
Arhitekt Jerko Rošin rođen je 5. listopada 1942. u Splitu. Nakon završetka Klasične gimnazije upisao je Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Rošin je od 1970. dvije godine bio tajnik Društva arhitekata u Splitu, a nakon toga od 1978. do 1981. i predsjednik Urbanističkog društva iz Splita. Od 1996. počasni je konzul Kraljevine Španjolske u Splitu. Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića 1997. i dobitnik je više stručnih nagrada. Rošin je član Društva skladatelja Hrvatske od 1962., član Europskog pokreta i član Rotary Cluba Split. U biografiji stoji i da se tijekom godina bavio skladanjem, klapskim i zbornim pjevanjem, pisanjem dječje književnosti, slikanjem, karikaturom i pisanjem kolumni u Slobodnoj Dalmaciji koje je objavio u knjizi Što mi bi!?.
Odlukom hrvatske vlade u siječnju 2004. Rošin je imenovan na mjesto predsjednika Savjeta za prostorno uređenje koje bi trebalo uvesti red u kaos bespravne gradnje u Hrvatskoj. Kao predsjednik Savjeta, odmah na početku mandata, Vladi je predložio da se bespravna gradnja prestane tretirati kao prekršaj i postane kazneno djelo, što je u intervjuu koji je dao Nacionalu u travnju 2004. potkrijepio riječima: “Volio bih vidjeti tko će se od zastupnika usuditi i dignuti ruku protiv ovog prijedloga”. Rošin je dugogodišnji kućni prijatelj premijera Sanadera.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika