Ljiljana Čolić, profesorica na Filološkom fakultetu u Beogradu, objasnila je da je Darwinov nauk "dogmatska teorija, kao i teorija da je Bog stvorio čovjeka".Svjetski mediji su, nakon dugog vremena, objavili iz Beograda vijest koja nije povezana sa Haaškim sudom i ratnim zločinima, mada su mnogi u Srbiji procijenili da se, ipak, radi o nekoj vrsti zločina, i to prema djeci. Reuters, Associated Press, BBC, NBC, Daily Telegraph, svi su izvijestili da je ministrica prosvjete i sporta Srbije Ljiljana Čolić iz nastavnog programa za osmi razred osnovne škole izbacila teoriju Charlesa Darwina o nastanku čovjeka i da će djeca u Srbiji, umjesto darvinizma, ubuduće učiti iz biblijskoga Starog zavjeta.

Ljiljana Čolić, profesorica na Filološkom fakultetu u Beogradu, objasnila je da je Darwinov nauk “dogmatska teorija, kao i teorija da je Bog stvorio čovjeka”. Ministričina je namjera bila da sljedeće godine djeca u Srbiji uče obje teorije koje, prema riječima Ljiljane Čolić, “usporedo legitimno postoje u svijetu – evolucionističku, po kojoj je čovjek nastao od majmuna, i onu po kojoj je Bog stvorio čovjeka i cijeli svijet”. Ljiljana Čolić objasnila je da će lekcija ostati u udžbenicima, ali je nastavnici neće predavati, nego će je učenici, ako ih zanima, moći pročitati.

Na pitanje je li to osobno njezina odluka, jer vjeruje u Boga, Ljiljana Čolić odgovorila je da je normalno da osoba ministra ostavlja pečat u njegovu radu. “Ovo je moj pečat, a vrijeme će pokazati jesam li bila u pravu. Stojim iza ovoga s punom odgovornošću i svojom savješću”, izjavila je Ljiljana Čolić, koja je u nekoliko mjeseci na ministarskoj funkciji ostavila dubok trag, obilježen nizom skandala, od zaustavljanja reforme školstva, do ocjene da djeca ne bi smjela u prvom razredu osnovne škole učiti strani jezik, osobito ne engleski.

Pravi je “biser”, međutim, vezan za početak ove školske godine. Ljiljana Čolić je, objašnjavajući da se radi o stihovima srpske pjesnikinje Desanke Maksimović, učenicima poručila: “Od kolijevke pa do groba najljepše je školsko doba.” Pritom ne samo da je pogrešno citirala stihove (pjesnik govori o “đačkom dobu”, a ne ”školskom”), nego je pogriješila i autora – gotovo svako dijete školskog uzrasta u Srbiji zna da je “Đački rastanak” djelo Branka Radičevića. Ministrica se poslije branila da je posrijedi bio “lapsus”, da je mislila na Radičevića, a izgovorila ime Desanke Maksimović. Malo joj je tko povjerovao. Spomenuti pjesnici ne samo da nisu živjeli u istom stoljeću, nego su i različitih spolova! Ministrica je, ipak, zaprijetila da će, ako se njen “lapsus” bude i dalje spominjao, prekinuti sve kontakte s novinarima. Prije nego što je ostvarila prijetnju dospjela je u središte svjetske pozornosti – eliminacijom Darwina.

Biolozi, liječnicri, članovi Srpske akademije ministričin su potez okarakterizirali kao skandal bez presedana u svijetu, uz ocjenu da se bez Darwinove teorije biologija ne može predavati, jer se radi o temelju te znanosti. Čulo se da je Darwinov nauk općeprihvaćen u cijelom svijetu, osim u najzaostalijim zemljama, i da se Srbija, praktično, vraća u srednji vijek i postaje teokratska država, u kojoj presudnu ulogu stječe crkva. Naglašeno je da su mnogi biolozi religiozni, ali da Bibliji ne pristupaju kao znanstvenomi spisu.

Rečeno je da je Ljiljana Čolić pokazala i da je katastrofalna neznalica, tvrdnjom da je, po Darwinu, čovjek postao od majmuna. Jer Darwinova teorija iznosi znatno drukčiju tvrdnju – da čovjek i majmun potječu od istog pretka. Postavljeno je pitanje je li ministar uopće ovlašten samostalno odlučivati o promjenama nastavnoga programa i slijedi li, nakon što je Ljiljana Čolić odlučila da svijet nije nastao prije 4 milijarde godina, nego prije 4000 godina, odluka da se u Srbiji ubuduće na satovima geografije uči da Sunce kruži oko Zemlje, koja je ravna ploča oslonjena na leđa triju slonova. S tim da bi sljedeći korak bilo ukidanje pravosuđa (komu trebaju suci ako postoji Strašni sud?) i medicine (Bog određuje sudnji čas).

Da je odluka Ljiljane Čolić ostala na snazi, Srbija bi bila jedina europska zemlja u čijim se školama ne bi učili podrijetlo i razvitak ljudske vrste – Darwinova teorija evolucije. Pod pritiskom javnosti, međutim, kolegij ministartstva prosvjete, dok je Ljiljana Čolić “bila na putu”, odlučio je da se Darwin vrati u nastavni program.

Pokušaj Ljiljane Čolić s više je strana shvaćen kao još jedna potvrda ocjene da pravoslavna crkva nikada u Srbiji nije bila tako moćna kao otkad je, prije nekoliko mjeseci, lider Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislav Koštunica postao predsjednik srbijanske vlade.

Vjerojatno stjecajem okolnosti, gotovo istodobno s odlukom Ljiljane Čolić o eliminaciji Darwina iz nastavnog programa, predsjednik SiCG-a Svetozar Marović odlikovao je poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Pavla, Ordenom Nemanje prvoga stupnja “za zasluge u predstavljanju države i građana”. Taj orden prije su dobivali vrhunski sportaši, a patrijarh Pavle primio ga je u povodu svoga 90. rođendana, na Koštuničin prijedlog.

Što se tiče realnog političkog utjecaja SPC-a, patrijarh Pavle ga je demonstrirao prošlog mjeseca, kad je, praktično, odlučio da SiCG ne dobije novu himnu. Vlada SiCG-a predložila je da nova himna bude sastavljena od po dviju kitica crnogorske himne “Oj, svijetla majska zoro” i srpske svečane pjesme “Bože pravde” i izgledalo je da je većina zastupnika parlamenta državne zajednice to spremna prihvatiti. Patrijarh je, međutim, uputio otvoreno pismo vlasti i zatražio povlačenje prijedloga nove himne. Zahtjev je obrazložio ocjenom da ono što je predloženo “nije himna, nego Kentaur kojim se netko želi naruga Crnoj Gori, Srbiji i dostojanstvu naroda. Zapanjuje nas činjenica da drugi dio predložene himne nije narodna crnogorska pjesma nego pjesma jedne od najmračnijih osoba u povijesti Crne Gore, fašista i nacista Sekule Drljevića. Jesu li Crna Gora i Srbija zaslužile da na početku trećeg milenija u svoju himnu uključe neonacističke, poganske stihove nesretnog Drljevića?” O Drljeviću se u beogradskim medijima tih dana pisalo da je “crnogorski ustaša”, a odgovor na patrijarhovo pismo uslijedio je u Skupštini SiCG-a, kad su zastupnici crnogorske Socijalističke narodne partije iznenada, unatoč prethodnom dogovoru, odbili glasovati za predloženu himnu, obrazlažući to pismom poglavara SPC-a. Tako je ‘’Hej, Slaveni’’ ostala himna SiCG-a, i 13 godina nakon raspada SFRJ.

Samo mjesec dana prije toga veliko je uznemirenje javnosti izazvao prednacrt zakona o vjerskim slobodama, koji je ocijenjen kao klerikalizacija srbijanskog društva, osobito prijedlog da svi svećenici u Srbiji uživaju imunitet pred sudom, “kao članovi parlamenta i suci”. Takav bi imunitet mogao ukinuti samo Vrhovni sud Srbije. Imunitet je predložen kad se protiv svećenika SPC-a, vladike vranjskog Pahomija, vodi sudski postupak zbog optužbe da je spolno zlostavljao nekoliko malodobnika i kad je vladika mileševski Filaret ponovno upleten u jednu od financijskih afera, kojima je itekako vičan.

Filaret je postao poznat još 1991., kad se u Slavoniji fotografirao s mitraljezom u rukama, ispred oklopnog transportera JNA. Otad se isticao podrškom Slobodanu Miloševiću i lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju, kao i olakim odnosom prema tuđem novcu. Prije nekoliko mjeseci obratio se Ministarstvu za dijasporu i zatražio novac za manifestaciju “Moba” – druženje srpske omladine iz zemlje i inozemstva. Nakon što mu je iz Beograda uplaćeno 10.000 eura, utvrđeno je da vladika Filaret nema nikakve veze s tom manifestacijom. Na zahtjev ministarstva da vrati novac, on je odgovorio da to nije moguće, jer je novac potrošio. Nakon izvjesnog vremena ipak ga je vratio, nakon pritiska iz SPC-a.

Ministar vjera Milan Radulović ipak je inzistirao na imunitetu za svećenike, opravdavajući ga zaštitom vjerske službe. Radulović je obrazložio da svećenik na ispovijesti može doznati “najgroznije stvari”, ali da je tajna ispovijesti nepovrediva i da će novim zakonom biti onemogućeno da svećenik bude pozvan svjedočiti. Nije naveo, međutim, i jedan primjer da je neki svećenik u proteklih pet desetljeća bio primoravan otkriti tajnu vezanu za ispovijest vjernika. Kao što je ostalo bez odgovora i pitanje vrijedi li imunitet i za svećenika koji pri vjerskoj službi poziva na progon pripadnika druge vjere ili osoba čija je spolna orijentacija iz perspektive crkve nepopularna.

Pravnici su konstantirali da je načelo imuniteta predviđeno da bi se omogućio nesmetan rad osoba koje obavljaju važne državne funkcije – članova parlamenta i sudaca, kako bi im se omogućila neovisnost, i da svećenici ne bi trebali spadati u tu kategoriju.

Radulović je naglasio i da se novim zakonom svim vjerskim zajednicama i crkvama u Srbiji preporučuje da SPC priznaju status “prve među jednakima”. Neki stručnjaci su, međutim, ocijenili da je to neprihvatljivo, jer se ni jedna crkva ne bi smjela favorizirati, odnosno da država, koja mora omogućiti ravnopravnost svih državljana, mora ostati neutralna u vjerskim pitanjima.

Na žestoke kritike naišao je i zakonski prijedlog da država svećenicima isplaćuje plaće i regulira mirovine i zdravstveno i socijalno osiguranje, s tim što nije jasno kako bi i bi li uopće vjerski službenici plaćali porez na usluge koje, bez izdavanja ikakvih računa, pružaju na svadbama i pogrebima.

Čule su se procjene da bi plaće, mirovine i invalidsko osiguranje za svećenike porezne obveznike – i vjernike i agnostike – stajale najmanje 3 milijuna eura godišnje, kad svaka četvrta škola u Srbiji nema zahod, 20 posto je bez tekuće vode, a polovica bez telefona, iako država već godinama gradi 500 crkava.

Radulović je svoj zakon, koji se ne odnosi samo na SPC, nego i na katoličku i evangeličku crkvu i islamsku i židovsku vjersku zajednicu, pokušao opravdati time što, prema popisu stanovništva, vjernika ima više od 90 posto, a samo 0,5 posto Srbijanaca tvrdi da su ateisti.

Prema novijim anketama, međutim, manje od 22 posto punoljetnih ispitanika u Srbiji vjeruje u Boga, a crkvu ih redovito posjećuje samo 7 posto. Za veće blagdane, poput Božića i Uskrsa, u crkvu ih odlazi oko 40 posto. U Šumadiji se udomaćila izreka “popovi – lopovi”, dok se u središtu Beograda ljubitelji piva s kavanske terase, kad vide patrijarha Pavla kako hoda ulicom, odanost mu iskazuju povicima “Pavle, Pajo, Pajče, dođi na pivo, nemoj da zajebavaš”.

Unatoč tomu, nova vlast u Beogradu kao da je odlučila Srbe utjerati u crkvu, milom ili silom.

Biblijski Tvorac na Internetu
Geolog Miroljub Petrović iz Centra za prirodne znanosti, koji ima predstavništva u Beogradu, Podgorici, Banjoj Luci i SAD-u, pozdravio je odluku Ljiljane Čolić i objasnio da organizacija čiji je član ima znanstvene dokaze da Tvorac postoji i da govori kroz Bibliju. Svi znanstveni dokazi Centra za prirodne znanosti mogu se vidjeti na Internetu na www.cps.org.yu, tvrdi Petrović.