U jednoj od prethodnih sezona ovdašnjeg "Big Brothera" neka je kokoš objašnjavala nekoj kozi da hrvatski jezik ima sedam padeža. Budući da koza nipošto nije htjela povjerovati u nešto njoj toliko besmisleno, kokoš joj je krenula na prste nabrajati: "Ja, ti, on, ona, mi, vi, oni! Jel vidiš da je sedam!".

Koza je znala da tu nešto ne štima, nema šanse da njoj nekakva kokoš soli pamet, ali se nikako nije mogla sjetiti kontraargumenta, onog najjednostavnijeg, kojeg je zapamtila još u osnovnoj na popravnom iz hrvatskog. Da je barem imala nekoga tko bi je podsjetio, koza bi ko iz topa odmeketala svih deset naših padeža: i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego no, već!

Koga, čega?

Mekeću te padeže (ali i one kokoškine!) umjesto njih moji kolege, članovi istih strukovnih udruga, pripadnici istih esnafa i, štoviše, pretendenti na titulu hrvatskog intelektualca:

Tko, što? Nemeš!

Koga, čega? Kurca!

Komu, čemu? Marijani! Ili možda Soraji...

Koga, što? Ipak Marijanu!

I tako redom, sve do Nemešovog instrumentala i Marijanine pobjede i sto tisuća eura koje će sad morati (Oh, hoće li? Zar zbilja?!) podijeliti s bivšim mužem (ili možda ipak ne, pratit ćemo za vas razvoj događaja), kojega Nemeš nije nit jeo nit mirisao, a ni ovaj njega. Tu je onda i brižni tata Ivo koji kćeri i zamjera i oprašta, pa 21-godišnja sestra Maja s izvanbračnim sinčićem, pa župnik koji je zove na ispovijed, pa ankete i komentari gledalaca, glasača, susjeda, slučajnih prolaznika...

Blejk i Marisol

Foto: Mateja VrčkovićRazmeketali su se i raspisali kolege po svim medijima (osim, jasno, konkurentskih TV-kuća) o komu, o čemu - o Marijani i Nemešu, o Brendonu i Soraji (ej, "Brendon" i "Soraja", u prvom svebalkanskom Big Brotheru, falili su im samo Blejk i Marisol!) i o tome koje su, ipak, civilizacijske vrijednosti nečega što, budimo ozbiljni, gledati mogu samo oni tuplji od tupoga predmeta od kojeg je "oštećeni preminuo poslije još neutvrđenog broja udaraca u predjelu glave i tijela".

Da ne gnjavim dalje sa svojim profesionalnim frustracijama - fascinantno mi je, razočaravajuće i obeshrabrujuće to što se nečim toliko besmislenim i suvišnim "fe-no-me-no-lo-ški" (uz tu riječ, izgovorenu usporeno, obavezno ide i pomicanje stisnute šake u predjelu prepona) bave i ljudi kojima na vizitki, ispod imena, piše isto što i meni. I pritom se još farizejski zgražaju nada mnom i još nekolicinicom homo sapiensa koje Big Brother, sa svim svojim pravilima, sudionicima i posvemašnjim PR-terorom, tjera na povraćanje.

Maltretiranje maloljetnika

Marijana je potpisala ugovor na pet godina. To, drugim riječima, znači da ćemo 2016., već duboko u Europi, moći u svim novinama i na svim portalima čitati o tome tko je (Otac ili majka? Djed ili ujna? Brendon ili Nemeš?) njenu, tad već sedmogodišnju, kćer odveo na prvi sat župnoga vjeronauka i što je za tu prigodu odjenula. Tad ćemo možda napokon i doznati ime tog, danas dvogodišnjeg, djeteta. A lice će joj, normalno, na fotografijama biti zamućeno - ne smije se u medijima maltretirati maloljetnike, zar ne?