Svi kao da čekaju slovenske parlamentarne izbore sljedeće nedjelje, nakon čega bi cijela priča, prema procjenama većine političara, trebala pasti u zaborav.U trenutku kad već i slovenski mediji u svojim reakcijama nastoje smiriti ton, pa poput ljubljanskog Dela ocjenjuju da se slovenski premijer Anton Rop prema pograničnom incidentu ponio “više kao vođa vladajuće stranke u predizbornoj panici” uz nedostatak “promišljenosti i državničkog ponašanja”, i s hrvatske i sa slovenske strane granice pokušavaju se srediti dojmovi. U ovom je trenutku izvjesno da hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova izbjegava reći išta što bi moglo potaknuti nove napetosti između Zagreba i Ljubljane. Prema riječima glasnogovornika Ministarstva Dobroslava Silobrčića, u ovom je trenutku odlučeno da se ne izlazi u javnost s novim izjavama o tom slučaju, pa je tako i Nacional ostao uskraćen za komentar državnog tajnika Hide Biščevića.

ZASTUPNIK AURELIO JURI IZ KOPRA 'Ozbiljnost u trenutačnim odnosima između dviju zemalja ne treba shvatiti kao prijetnju blokadom Hrvatske' ISPLATIV POGRANIČNI INCIDENT Skok Podobnikove stranke s pet na osam posto dokaz je da se politička arogantnost prema Hrvatskoj isplati GRADONAČELNIK KOPRA JURI 'Znalo se da Podobnik i prijatelji pripremaju predizbornu akciju i dobili su ono što su htjeli'Svi kao da čekaju slovenske parlamentarne izbore sljedeće nedjelje, nakon čega bi cijela priča, prema procjenama većine političara, trebala pasti u zaborav. Aurelio Juri, zastupnik u slovenskom parlamentu, dugogodišnji gradonačelnik Kopra kojem je neposredno poznata situacija na području gdje se incident dogodio, za Nacional je ocijenio da, unatoč “ozbiljnosti u trenutačnim odnosima” između dviju zemalja, poruke iz Ljubljane “ne treba shvatiti kao prijetnju blokadom Hrvatske”. Kako je objasnio, izrijekom je rečeno da u pitanje može doći samo “bezrezervna podrška” koju je Slovenija dosad pružala Hrvatskoj u njezinu približavanju Europskoj uniji, a ne blokada.

Za razliku od njega, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula znatno je skeptičniji. Štoviše, on je u petak kao voditelj izaslanstva Hrvatskog sabora pri Parlamentarnoj skupštini OESS-a Amerikancu Alceeju Hastingsu uputio pismo, zamolivši ga da kao predsjednik jedne od najjačih globalnih multilateralnih organizacija, koja se bavi pitanjima sigurnosti, pomogne dvjema stranama u rješavanju problema Ukratko, nakon najave slovenskog premijera Antona Ropa da Slovenija više neće podupirati Hrvatsku u Europskoj uniji, Picula smatra da bi se Hrvatska mogla suočiti s opstrukcijama i u OESS-u. A to bi moglo biti podjednako neugodno, jer sljedeće godine Slovenija preuzima predsjedavanje tom organizacijom, dok u Hrvatskoj i dalje djeluje jedna od njenih misija.

Picula je podsjetio da je uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora aktualni šef hrvatske diplomacije Miomir Žužul na prijedlog Račanove vlade da se pogranični problemi sa Slovenijom riješe arbitražom odgovorio ocjenom da je to promašen pristup, najavljujući da će on to bez problema riješiti s tadašnjim slovenskim ministrom vanjskih poslova Dimitrijem Rupelom. Danas, međutim, i on i premijer Sanader upravo u tome vide izlaz iz situacije, koja nije nimalo jednostavna. Pri tome, kako je naglasio, treba imati na umu da je ovaj pogranični incident prvi nakon ulaska Slovenije u Europsku uniju, što cijelu situaciju čini bitno složenijom.

Prema njegovoj ocjeni, Ljubljana kao punopravna članica Europske unije u ovom trenutku ima na raspolaganju niz instrumenata kojima može onemogućiti Hrvatsku u ostvarivanju njezina strateškog cilja – približavanja i ulaska u Europsku uniju. Raspolaže mogućnošću postavljanja tog pitanja na svim razinama – na zasjedanju Vijeća ministara, Europske komisije, Europskog vijeća, kao i Europskog parlamenta.

Konkretno, može opstruirati početak pregovora o punopravnom članstvu, koji su najavljeni za prvu polovicu sljedeće godine. Napokon, može uskratiti i podršku hrvatskom Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju potpisanom s Europskom unijom, o kojem se, nakon što ga je ratificiralo svih 15 starih članica, treba izjasniti 10 novih članica EU. U trenutačnoj situaciji, nije isključena ni mogućnost da se Sloveniji pridruže i druge članice EU sklone njenom pogledu na stvari.

Ništa manje neugodna za Hrvatsku može biti i već spomenuta činjenica da Slovenija sljedeće godine preuzima predsjedanje OESS-om, pa ako se stvari ne poprave u međusobnim odnosima, i tu mogu uslijediti opstrukcije. Premda je Piculi u jednom trenutku bilo sugerirano da ne piše pismo predsjedniku Parlamentarne skupštine OESS-a Hastingsu, on se, kako je rekao, nije mogao suglasiti s ignoriranjem problema. “Kad sam se odlučio za pismo, bio sam ponukan izjavom slovenskog premijera Antona Ropa, koji je rekao da će uskratiti potporu Hrvatskoj u Europskoj uniji, pa sam logički zaključio da isto može učiniti i u drugoj multilateralnoj organizaciji, OESS-u. A to bi se moglo reflektirati kroz njezina tromjesečna, polugodišnja i godišnja izvješća o gospodarskoj i političkoj situaciji u Hrvatskoj”, rekao je Picula.

Naglasivši da mu se u ovom trenutku skepsa nameće kao najracionalniji pristup problemu, jer nije riječ o običnom krivolovu jedne marginalne stranke i njenog čelnika Podobnika, ocijenio je da je taj incident isprovocirao niz stajališta službene i neslužbene Ljubljane u kojima, praktički, nije bilo razlike u sadržaju. Razlike je bilo samo u intenzitetu optužbi na račun hrvatske policije i hrvatske vanjske politike, smatra Picula.

Nadalje, na oprez su ga upozorili i najnoviji pokazatelji na ljestvici popularnosti političkih stranaka u Sloveniji. Stranka Janeza Janše, kako je rekao, pretekla je stranku Antona Ropa, dok su Podobnikovi pučani definitivno prešli prag od pet posto i danas imaju osam posto potpore u biračkom tijelu, te su se izjednačili sa slovenskim socijaldemokratima. “To pokazuje da politička arogancija prema Hrvatskoj u Sloveniji donosi političke poene, pa nisam siguran da će stranke, kad dođu na vlast, radikalno raskinuti s takvom politikom riskirajući svoju političku budućnost”, zaključio je Picula.

I slovenskom zastupniku Aureliju Juriju jasno je da rješenje nije moguće bez arbitraže, što, kako tvrdi, neprestano ponavlja i svojim kolegama na slovenskoj političkoj sceni. Iako priznaje da su međusobni odnosi krenuli u nepovoljnom smjeru, on smatra da ne treba izvlačiti konačne zaključke. Hrvatska je dosad u Sloveniji imala najboljeg saveznika što se tiče približavanja Europskoj uniji, a situacija ni sada nije beznadna.

Svjestan je da parafirani dogovor Drnovšek – Račan u Hrvatskoj nema šansu dobiti zeleno svjetlo. No, kad je riječ o samom incidentu na granici, suglasan je s ocjenom Ljubljane kojom je osuđeno grubo ponašanje hrvatskih policajaca. “Znalo se da Podobnik i prijatelji pripremaju predizbornu akciju i dobili su ono što su htjeli. Cijeli je događaj najviše njima išao u prilog, a svi su drugi gubitnici”, ocijenio je Juri u izjavi za Nacional.

On smatra da je policija trebala imati više takta, jer se, ipak, radilo o zastupniku iz susjedne zemlje, što su policajci najvjerojatnije znali premda se Podobnik i prijatelji nisu željeli legitimirati. Njemu je osobno žao što nema šanse da se problem riješi kroz parafirani sporazum između Račana i Drnovšeka, jer je u njemu prepoznao i svoje zalaganje iz izjave koju su 1995. potpisali predstavnici lokalnih vlasti u Istri s hrvatske i slovenske strane.

Sa slovenske strane uz njega kao gradonačelnika Kopra, izjavu su, koja je poslije poslužila kao predložak parafiranom sporazumu Račan – Drnovšek, potpisali i gradonačelnici Izole i Pirana, a s hrvatske strane to su učinili Ivan Jakovčić i Damir Kajin. U njoj su, kako se danas prisjetio Juri, bile pozvane vlade dviju zemalja da pronađu kompromis u razgraničenju u Piranskom zaljevu te osiguraju uvjete za kraću cestovnu povezanost Hrvatske s Austrijom i Italijom.

Očito je, međutim, i njemu da rješenje nije moguće tražiti u sporazumu Račan – Drnovšek. Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Picula za taj sporazum danas kaže da je, unatoč dobrim namjerama da se njime riješe nagomilani problemi nakon raspade nekadašnje države, bio mrtvorođenče u političkom smislu. Oko njega ne samo da nije bilo konsenzusa s tadašnjom oporbom, nego nije bilo konsenzusa ni u samoj vladajućoj koaliciji, a toga je danas svjestan i svatko u međunarodnoj zajednici tko ispravno tumači međunarodno pravo, dao je Picula svoj sud o jednoj od opcija koju i danas kao najprihvatljivije rješenje doživljava znatan dio slovenskih političara.