Na tromeđi, Schuessel, Rop, Enrico La Loggia i Joerg Heider.Posljednji slovensko-hrvatski incident, što ga je 22. rujna inscenirao čelnik omanje slovenske stranke SLS (Sovenske narodne stranke) i član slovenskog parlamenta Janez Podobnik na području općine Piran, uznemirio je duhove na obje strane do te mjere da je slovenska vlada, barem nakratko, odlučila zamrznuti potporu članstvu Hrvatske u EU. U tome je u četvrtak, 23. rujna, radnu grupu za zapadni Balkan u Europskom vijeću u Bruxellesu, COWEB, obavijestio slovenski veleposlanik pri EU Ciril Stokl. Jedna zemlja članica EU tim se činom namjerila na zemlju kandidata te su se stvari pravodobno zakuhale, uzme li se u obzir da bi za samo tjedan dana EU trebala početi pregovore o pretpristupnoj strategiji s Hrvatskom te da predstoje opći izbori u Sloveniji. I već su insinuacije tipa ”može li se Hrvatska odbiti?” u Bruxellesu naišle na plodno tlo za raspravu, što za Hrvatsku, dugoročno, možda uopće nije loše. Mnogi u Bruxellesu, naime, a među njima i mnogi Slovenci, javno i bez imalo stida obznanjuju kako za takvu EU ni sami nikada ne bi glasovali na referendumu (da Slovenija, recimo, nije već unutra) ako bi ona eventualno zakočila Hrvatsku u njenom napredovanju na putu u EU.

BEZ KOMENTARA Iz kabineta Janeza Potočnika, kao ni od Gunthera Verhaugena, nije bilo ni glasaDa čak tako i bude, odnosno, u najgorem slučaju za Hrvatsku, bruxellesko “ne” njezinu zahtjevu za članstvo ne bi bio nikakav presedan (1987., na primjer, Maroko je odbijen pod izlikom da nije europska zemlja). No od toga su svi, pa tako i Hrvatska, još vrlo daleko, prevladava stav u Bruxellesu, koji ističe pomirljiv ton, koji se zalaže za smirivanje strasti, ne krijući simpatije prema Hrvatskoj. “Za odbijanje Hrvatske u članstvo EU potreban je konsenzus svih država članica. Osim toga, odluke EU su dugoročne i, primjerice, odluka o hrvatskom avisu ne može se poništiti zbog jednog incidenta. Stoga odluku slovenske vlade treba uzeti s rezervom. Duhovi će se primiriti”, za Nacional je u petak, 24. rujna, izjavila glasnogovornica Chrisa Pattena, povjerenika za vanjske odnose EU, Emma Udwin, te dodala: ”Osim toga, Slovenija o svojoj odluci nije izvijestila Europsku komisiju. Pravila EU ista su za sve članove, pa tako i za Sloveniju. Vrlo je tužno to što se događa, ali je jasno da će problem biti riješen dijalogom, čemu se iskreno nadamo”, dodala je Emma Udwin, potvrdivši tako službeni stav Europske komisije o potrebi razgovara nakon incidenta 22. rujna na hrvatsko- slovenskoj granici.

No, kao i u svakom meču, budne bruxelleske oči promptno su se opredijelile za strane. Ovaj put Hrvatska je najviše dobila po prstima od europskih parlamentaraca socijalista, ali i od narodnjaka.”To nije način rješavanja takvih stvari i očekujemo drukčije ponašanje Hrvatske i obrazloženje, ali i da se ubuduće suzdrži od provokacija a prije otvaranja pregovora s EU”, kaže Hannes Swoboda, dopredsjednik skupine europskih socijalista (PES) i glavni izvjestitelj europskog parlamenta za Hrvatsku. Još je oštriji Hans Gert-Poettering, predsjedavatelj Europske pučke stranke (EPP-ED), koji je, zbog zabrinutosti za zdravstveno stanje Janeza Podobnika, svog bivšeg stranačkog kolege u EPP-u kojem, po vlastitim riječima, ”iznimno vjeruje”, ocijenio da je ”ničim isprovocirana hrvatska policija prema Podobniku postupila posve nepodobno.” Očekivano, iako, doduše, oprezno, za Hrvatsku se zauzela Doris Pack, koja je podsjetila kako provokacije ne koriste nikomu, ni regiji niti EU, te da ultimatumi kojima slovenska vlada prijeti ne bi trebali opstruirati ulazak Hrvatske u EU. Na pitanje Nacionalove novinarke bi li to što se upravo zbiva između Slovenije i Hrvatske moglo imati posljedice za sveukupnu politiku EU, Jean-Christoph Filori, glasnogovornik povjerenika za proširenje Gunthera Verheugena, koji se osobno nije htio očitovati o događaju 22. rujna, ironično je izjavio: ”Unija je velika sretna obitelj, čemu čuđenje?” Komisija je i zadnji dan za Hrvatsku i Sloveniju usijanog tjedna, u petak, 24. rujna, zaključila konstatacijom da će joj biti potrebno mnogo vise informacija nego što trenutačno ima na raspolaganju, konkretno, da se nada da će joj ih Hrvatska moći ponuditi nakon pomne istrage slučaja. ”Naša se politika prema Hrvatskoj, međutim, neće promijeniti”, zaključila je istoga dana Emma Udwin, glasnogovornica Chrisa Pattena.

Na mnogim ostalim adresama u Bruxellesu komentari su izostali. Bruxelleski Slovenci bili su vrlo suzdržani. Iz kabineta Janeza Potočnika, povjerenika u Europskoj komisiji, te od 20-ak službenika slovenske Stalne misije pri EU nije bilo ni glasa. Glasnogovornica Javiera Solane, glavnog tajnika Europskog vijeća i povjerenika za vanjsku i sigurnosnu politiku EU, u četvrtak, 23. rujna u šturom i formalnom komentaru naglasila da je Solana o svemu, unatoč tomu što je u New Yorku, vrlo dobro obaviješten i da zagovara hrvatsko-slovenski dijalog.

Iako drzave članice EU, nizozemsko predsjedništvo EU i Europska komisija nisu reagirali na slovensku prijetnju 23. rujna u Europskom vijeću, kojom je Slovenija krenula u žestoku ofenzivu protiv Hrvatske, sljedeći korak na koji se Slovenija odlučila, a to je najava protumjera, zasad ostavlja mnogo prostora nagađanju o ishodu ovog spora. Već sljedeći tjedan na zasjedanju odbora stalnih predstavnika pri EU, COREPER-a, te 11. listopada na zasjedanju ministara vanjskih poslova EU Slovenija je najavila da će predložiti konkretne akcije. No tanka linija koja razdvaja prolazni sukob od presedana zaista je ponekad pretanka. Što bi bilo kad bi Slovenija ustrajala u svojoj nakani da ne podrži Hrvatsku a 24 zemlje bi je podržalo? To je samo jedno od pitanja koja bi ubuduće mogla zadavati glavobolju Europskoj komisiji. ”Slovenija može bacati klipove Hrvatskoj svaki dan kad počnu pregovori, kao što su to činili Austrijanci Česima i Slovacima dok su bili kandidati, ali pitanje je bi li joj takva politika koristila jer smo zainteresirani za ulazak Hrvatske u EU”, jedno je od trezvenijih službenih slovenskih mišljenja u Bruxellesu. Neki klipovi, kao oni u vezi s ribolovno-ekološkom zonom, već su bačeni. Nuklearna elektrana Krško i dugovi Ljubljanske banke hrvatskim štedišama, međutim, pitanja su koja tek čekaju da budu pokrenuta u novonastaloj situaciji.