Objavljeno u Nacionalu br. 464, 2004-10-05

Autor: Berislav Jelinić

OBRAT U PROCESU ZBOG HERCEGOVAČKE BANKE

Prcino priznanje presudilo je Anti Jelaviću

Nagodba bivšeg ministra obrane Federacije BiH Miroslava Prce s tužiteljstvom otežat će položaj ostalih optuženika u slučaju Hercegovačke banke: koliko god se obrana trudila dokazati nelegitimnost postupka, Anti Jelaviću i ostalima izgledne su teške zatvorske kazne

Miroslav Prce neočekivanom nagodbom otežao je Jelavićev položaj.Miroslav Prce neočekivanom nagodbom otežao je Jelavićev položaj.Miroslav Prce, bivši ministar obrane Federacije BiH i bliski suradnik Ante Jelavića, nekadašnjeg čelnika HDZ-a BiH, prošlog je tjedna pred Državnim sudom BiH priznao svoju krivnju u aferi Hercegovačka banka, što mu je donijelo 5-godišnju zatvorsku kaznu, ali i status osobe koja je kanadskom tužitelju Johnu McNairu i cijeloj međunarodnoj zajednici u BiH dala povod za opravdano veliko slavlje jer im je omogućio jedan od nedvojbeno najznačajnijih trijumfa od početka njihova boravka u BiH.

Iako je Prce priznao tek neke točke optužnice u zamjenu za odustajanje tužitelja od ostalih koje su ga teretile, ta će nagodba dramatično otežati položaj ostalih optuženika u tom postupku. Državni sud BiH sada raspolaže s pravno valjanim priznanjem koje bitno relativizira brojne zaista opravdane proceduralne pritužbe odvjetničkog tima optuženika, kao i primjedbe da se radi o političkom procesu u kojem su oni unaprijed lišeni prava na obranu i praktično unaprijed osuđeni. Miroslav Prce neizravno je priznao da afera Hercegovačka banka nije nikakav politički projekt međunarodne zajednice u BiH te da se u tom slučaju doista radilo o politički uvjetovanom kriminalu nevjerojatnih razmjera, tijesno vezanom za noviju hrvatsku političku povijest.

Utoliko je priznanje Miroslava Prce ujedno i novi izazov premijeru Ivi Sanaderu u procesu reformiranja HDZ-a jer njegovi politički signali u velikoj mjeri određuju prioritete, motivaciju i dinamiku rada glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Bajić je, kao i obično, neposredno po siječanjskom uhićenju Prce, Jelavića i njihove političko-interesne grupe, najavio novi zamah u istrazi afere Hercegovačka banka koju je on, navodno, mimo stranaca u BiH, posve neovisno i ranije revno provodio. Kako bi se na udaru te istrage mogli naći i neki visoki dužnosnici Sanaderove vlade, poput Andrije Hebranga, zasad je sve stalo na velikim najavama iz državnog odvjetništva.

Prce je, zajedno s Jelavićem i grupom drugih visokih dužnosnika i osoba od povjerenja HDZ-a BiH, uhićen u siječnju 2004., tri godine i dva mjeseca nakon što je SFOR nasilno zauzeo Hercegovačku banku i počeo temeljitu istragu njena poslovanja. Optužnica je u njihovu slučaju sastavljena ponajviše zahvaljujući izvješću o poslovanju Hercegovačke banke, koje je u prosincu 2002. sastavila privremena upraviteljice te banke Toby Robinson.

Prema tom izvješću, čelnici HDZ-a BiH su, zahvaljujući sprezi sa čelnicima hrvatskog HDZ-a, sudjelovali u koordiniranoj pljački najmanje 216 milijuna maraka hrvatskog proračunskog novca radi stvaranja preduvjeta za destabilizaciju i kasniju podjelu Bosne, od čega bivši hrvatski predsjednik Tuđman nije odustao ni u drugoj polovici 90-ih.

“Uvidom u aktivnosti i zloupotrebe unutar banke, postaje jasno da nije bilo moguće da nekolicina pojedinaca, djelujući samostalno, postigne ovakve rezultate. Opseg, kompleksnost i planiranje iziskuju veliku koordinaciju i suradnju. To se moglo postići jedino putem uske mreže strateški postavljenih pojedinaca. Ova odabrana grupa bila je u odborima, posjedovala je i usmjeravala društva, pomagala odobravanje kredita u svrhe koje su bile drukčije od navedenih i surađivala u prikrivanju tih aktivnosti”, stoji u izvješću Toby Robinson.

Kada je hrvatska vlada počela prebacivati sredstva HVO-u preko Hercegovačke banke, Ante Jelavić je bio ministar obrane Federacije. On je bio i prvobitni direktor Monitora M, dioničara-osnivača banke. Nakon pobjede na izborima za predsjedništvo 1998., Jelavić je, kao svoju zamjenu u ministarstvu, postavio Miroslava Prcu koji je nastavio praksu svog prethodnika u pogledu trošenja novca hrvatskih poreznih obveznika.

Između ostalog, međunarodni tužitelji u BiH Prcu i ostale terete da su novac trošili mimo proračuna Federacije BiH, gdje su po njima izdašne doznake iz Hrvatske trebale završavati, pa se tek onda trošiti sukladno zakonima te zemlje.

Prce je u četvrtak prije podne i službeno priznao da se nagodio s međunarodnim tužiteljima, što je čak i njegov odvjetnik doznao tek dan uoči službenog priznanja. Tužitelj McNair s pravom je to nazvao spektakularnim obratom u postupku koji je pred tročlanim sudskim vijećem, kojim predsjeda Britanac Michael Simmons, zapravo tek na početku.

Neslužbene najave nagodbe privukle su u četvrtak u sudnicu Državnog suda BiH, smještenog na prvom katu jedne od zgrada negdašnje vojarne Viktor Bubanj u Ulici kraljice Jelene 8 u Sarajevu, 20-ak novinara. Malo što je odavalo da se suđenje odvija u BiH. Postupak se vodi na engleskom jeziku, simultano se prevodi, tročlano sudsko vijeće odjeveno je u crvenkaste, a tužiteljska ekipa u crne toge. Prce i Jelavić te ostali optuženici, sjedili su u drugom redu sudnice jedan uz drugoga, nasuprot sudskom vijeću. Obojica su bili elegantno odjeveni, Jelavić u tamnoplavo, a Prce u sivo odijelo s plavom košuljom i sivom kravatom. Nije se moglo primijetiti da su izravno komunicirali. Jelavić je pokušavao odati dojam mirnoće, ali mu se po izrazu lica vidjelo da je itekako svjestan da će mu nakon Prcine nagodbe položaj u postupku biti znatno teži.

Ročište je počelo u 10 sati, ali je sudac po najavi nagodbe zatražio pauzu od 15 minuta da se nasamo konzultira s tužiteljima i Prcom. Potom je Prce odgovarao na 20-ak pitanja kako bi se definitivno razjasnilo da je pri punoj svijesti, trijezan i bez utjecaja lijekova ili bilo kakve druge prisile odlučio priznati krivnju. Sudac je potom ponovo zatražio pauzu da se očituje hoće li nagodbu i prihvatiti, što je u ranim poslijepodnevnim satima i učinio.

Krugovi bliski obrani optuženika Nacionalu su potvrdili da se Prce posve neovisno već duže vrijeme sastajao i pregovarao s tužiteljskim timom. Prave razloge njegove nagodbe ne mogu dokučiti, ali navode da Prce ima zdravstvenih problema vezanih uz leđa i kičmu te da u tome vide dio razloga za njegov pristanak na nagodbu. Prce je nagodbom vjerojatno dobio mogućnost kvalitetnog liječenja, kaznu će služiti u zatvoru “Kula” što je i želio, u izdržavanje kazne ući će mu i vrijeme provedeno u pritvoru, a na slobodu može izići i pošto odsluži dvije trećine kazne bude li se dobro vladao. Sve to sugerira da bi Prce mogao izići na slobodu nakon nešto više od dvije godine.

U to vrijeme postupak protiv Jelavića i ostalih optuženih još možda neće ni završiti, a oni bi se, na koncu, mogli suočiti sa puno ozbiljnijim zatvorskim kaznama.

“Međunarodna zajednica ih je, kao radikale koji su radili na odcjepljenju BiH, ionako već politički marginalizirala i oni vjerojatno, čak i da budu oslobođeni, ne bi imali značajniju političku ulogu u BiH. U takvom je kontekstu Prce odabrao kraći put do slobode’, rekla je za Nacional osoba dobro upućena u proces.

Branitelji optuženika od prvog su trenutka njihova pritvaranja oštro prigovarali na postupke tužiteljskog tima, tvrdili da se krše temeljna ljudska prava njihovim klijentima te da su napravljene brojne proceduralne pogreške, o čemu je Nacional opsežno pisao.

“Akciju uhićenja mog supruga osmislili su britanski obavještajci, a naivno, mimo zakona, proveli talijanski pripadnici SFOR-a’, rekla je Nacionalu u siječnju 2004. Jelavićeva supruga Iva.

Istoga dana kad se Prce nagodio, Josip Muselimović, ugledni bosansko-hercegovački odvjetnik, zajedno se sa ostalim odvjetnicima povukao iz postupka. To je učinio zato što sudsko vijeće nije uvažilo nijedan od brojnih prigovora koje je uložio pa su svi odvjetnici zaključili da im klijenti uopće nemaju pravo na obranu. Kako će Jelavićevu obranu formalno preuzeti njegov vježbenik Dragan Barbarić, vjerojatno se radi o pokušaju stvaranja pritiska i publiciteta, dok će u pozadini obranom i dalje koordinirati Muselimović.

Muselimović je Nacionalu detaljno pojasnio kakve sve zamjerke ima na dosadašnje vođenje postupka: “Predmet vode neovlašteni tužitelj i sud koji nije mjerodavan. Ustavni sud BiH donio je privremenu mjeru po kojoj je za neke radnje obuhvaćene ovim postupkom nadležan Županijski sud u Mostaru. Usto, Ustavni sud BiH donio je mjeru po kojoj je Jelavić, za vrijeme dok je bio ministar obrane Federacije BiH, uživao imunitet pa ne može niti odgovarati za radnje obuhvaćene optužnicom”.

To je tek dio prigovora odvjetničkog tima. Odvjetnici tvrde da je postupak nezakonit i zato što tužitelji i članovi sudskog vijeća uopće nisu položili prisegu po kojoj se obavezuju postupati u skladu s Ustavom i zakonima BiH, što nalažu članci 45 i 46 Zakona o sudskom i tužiteljskom vijeću. Predsjednik sudskog vijeća Mark Simmons to je potvrdio tijekom jednog zasjedanja, rekavši da je njih imenovao Visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown te da oni zato ne moraju polagati prisegu. Nije pojasnio temeljem kojih su zakona zbog načina imenovanja izuzeti od prisege.

Odvjetnici su prigovorili i da temeljem postojećih zakona u BiH strani državljani uopće ne mogu suditi niti biti tužitelji u BiH. To su, sve donedavno, tamošnji zakoni dopuštali, ali se u posljednjoj verziji propisa koji reguliraju to područje ta odredba više ne spominje. Zato su kao paradoks naveli da isto to sudsko vijeće, pozivajući se na postojeće zakone, nije dopustilo odvjetnicima iz Hrvatske da zastupaju Antu Jelavića, uz napomenu da ga mogu zastupati samo odvjetnici s državljanstvom BiH. Obrana tvrdi da tužitelji i suci koji vode slučaj nisu uopće objasnili na temelju kojih su propisa izabrani. Budući da im nijedan od tih prigovora nije prihvaćen, odlučili su se napustiti postupak.

Unatoč nagodbi Miroslava Prce, obrana ostalih optuženih smatra da oni još uvijek imaju dobre šanse da budu oslobođeni ako postupak bude vođen zakonito. U prilog tome navode da je Agencija za bankarstvo BiH tijekom 1999. dva puta napravila kontrolu poslovanja Hercegovačke banke i nije našla nezakonitosti u njenu poslovanju. Jednak je ishod bio kontrole poslovanja koju je tijekom 2000. napravila financijska policija BiH, a strana revizorska kuća Deloitte&Touche iste je godine također dala pozitivan nalaz o poslovanju Hercegovačke banke.

Obrana tvrdi da nije pronađen nijedan od 50 tajnih podračuna preko kojih je HDZ BiH navodno financirala svoje političke aktivnosti, što je bivši Visoki predstavnik Wolfgang Petritch naveo kao obrazloženje za upad u banku.
Osim toga, obrana tvrdi da Jelavić nije izravno bio uključen gotovo ni u jednu aktivnost koju mu stavljaju na teret pa misli da će ga lako obraniti od optužbi da je bio glavni pokrovitelj tih aktivnosti.

Obrana smatra da su tvrdnje tužitelja da je transferom novca iz Hrvatske oštećen proračun Federacije BiH također apsurdne jer se radilo o pomoći hrvatskom narodu u BiH. Na isti je način u BiH stizala i izdašna pomoć islamskih zemalja Bošnjacima, kao i pomoć Srbije bosanskim Srbima.

Kao olakotnu okolnost navode da RH do danas uopće nije postavila odštetni zahtjev za doznačena sredstva, kao i to da su sva izviješća HVO-a bila pod lupom hrvatske državne revizije i na uvidu Saboru. Zato obrana smatra da se radi isključivo o politički motiviranom procesu, sličnom pravosudnoj farsi u nedavno okončanom slučaju Leutar.

Tužitelji su u tom postupku godinama tvrdili da su Leutara ubili pripadnici hercegovačke mafije, ali to na koncu nisu mogli dokazati čak ni uz pomoć lažnog svjedoka Merima Galijatovića koji je optuženike teretio iz Zeničkog zatvora, gdje je služio kaznu za silovanje. Galijatović je poslije javno pitao BiH vlasti gdje je završio veći dio novca od milijun konvertibilnih maraka koje su mu obećali za lažno svjedočenje. Jelavićev odvjetnik Muselimović zastupao je optužene i u tom postupku pa vjeruje da će epilog ovog postupka biti identičan.

Muselimović smatra da je u cijelom slučaju daleko najtragičnija sudbina fra Ivana Ševe, navodeći da mu se krivnja svodi na pomaganju Miroslavu Lučiću u zloporabi položaja, a u biti je samo preko Hercegovina osiguranja primao donatorska sredstva za obnovu franjevačkog samostana i crkve u Mostaru.

Malo je tko od okupljenih bosanskih novinara bio upućen u to na temelju kojih pravnih propisa se doista sudi optuženicima. U neslužbenom je razgovoru većina njih ekipi Nacionala objašnjavala da je BiH zapravo zemlja u kojoj vrijede samo oni propisi koje odluči primjenjivati Visoki predstavnik Paddy Ashdown. Tako nitko ne zna, između ostalog, tko su zapravo suci koji sude u takvim i sličnim slučajevima, po kojem su kriteriju izabrani i tko ih plaća. Nagađaju da im je plaća između 17 i 25 tisuća eura mjesečno, bez uključenih brojnih drugih beneficija.

Krugovi bliski obrani rekli su Nacionalu da je postupak odabira inozemnih pravosudnih dužnosnika posve tajnovit, da na sudu ili u tužiteljstvu nema podatka o njihovim životopisima?

Nacional je prošloga četvrtka pokušao razgovarati s Johnom McNairom o slučaju Jelavić i dotaći se i ovih pitanja, ali je on na molbu odgovorio negativno.

Iako su brojni prigovori obrane na ponašanje stranaca koji sudjeluju u vođenju ovog postupka prilično opravdani, nagodba na koju je pristao Miroslav Prce sve je te prigovore stavila u drugi plan. Sada se u bosanskim medijima naveliko nagađa da će optužnica uskoro u istom slučaju biti podignuta i protiv Dragana Čovića, člana predsjedništva BiH koji je za Nacional u siječnju izjavio da je slučaj Jelavić maratonski sudsko-politički proces u kojem će optuženi biti oslobođeni.

Vezane vijesti

Jelavić igrač mjeseca u Engleskoj

Jelavić igrač mjeseca u Engleskoj

Hrvatski nogometni reprezentativac i napadač Evertona Nikica Jelavić proglašen je za igrača mjeseca travnja u Premier ligi. Jelavić je to priznanje… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika