Ni jedna od devet tvrtki još nije sigurna hoće li uopće imati ikakvu ulogu u novom GSM operatoru.Priče oko konzorcija “Treća sreća” i Tele2 obmanjuju hrvatske građane, a Hrvatska agencija za telekomunikacije trebala bi preispitati ulogu i odnose svih sudionika u natječaju za treću GSM mrežu u Hrvatskoj. Kako je poznato, na prošlotjednoj otvorenoj sjednici Vijeća Hrvatske agencije za telekomunikacije javno je otvorena pompozno najavljivana ponuda švedsko-hrvatskog konzorcija “Treća sreća”, koji se prijavio za koncesiju u pokretnoj GSM/DCS 1800 mreži. Budući da je, prema dosadašnjim službenim priopćenjima Agencije za telekomunikacije, Tele2 jedini konkurent za treću mrežu, koncesija za trećeg GSM operatora u Hrvatskoj mogla bi pripasti u ruke Šveđanima. U medijima i prije najavljivan kao hrvatsko-švedski konzorcij, Tele2 već je dan nakon javnog otvaranja ponuda u Zagrebu održao konferenciju za tisak na kojoj su predsjednici i članovi uprava devet velikih hrvatskih tvrtki najavljivali 50 posto jeftinije telefonske razgovore, call centar smješten u Vukovaru i štošta drugo, usput spominjući omjer od 49 posto domaćih tvrtki u udjelu novog operatora.

Međutim, sudeći prema dostupnim podacima i informacijama, ta je tvrdnja neistinita. Naime, jedna od obveza ponuđača na natječaju za trećeg GSM operatora bila je dostaviti pisani sažetak ponude koji se treba postaviti na internetsku stranicu Hrvatske agencije za telekomunikacije. Premda je na javnom otvaranju ponuda 27. rujna 2004. predsjednik Vijeća Agencije za telekomunikacije najavio da će sažeci na internetu biti objavljeni još istog dana, ti podaci nisu ugledali svjetlo dana sve do petka 1. listopada. A tada se na internetskoj stranici www.vzt.hr pojavio i sažetak “hrvatsko-švedskog” konzorcija Tele2. Premda su u hrvatskoj javnosti i medijima predstavnici Quaestus fonda Borislava Škegre danima najavljivali uspješan hrvatsko-švedski projekt i zajedničku tvrtku, sažetak na internetskoj stranici Agencije za telekomunikacije otkriva pravo stanje stvari ? da se na natječaj prijavila švedska tvrtka u kojoj hrvatske tvrtke nemaju apsolutno nikakvu ulogu.

Tako se već na petoj stranici Sažetka može pročitati da je tvrtka koja podnosi prijavu “Tele2 d.o.o. za telekomunikacijske usluge”. Kao vlasnik tvrtke navedena je “Tele2 Sverige AB” sa stopostotnim udjelom u vlasništvu. Provjerom u registru trgovačkih društava pokazalo se da je tomu uistinu tako: tvrtku “Tele” osnovala je švedska tvrtka “Tele2 Sverige Aktiebolag”, u stopostotnom je švedskom vlasništvu, a zastupa je direktor Mats Fredrik Berglund. Da će hrvatske tvrtke u konzorciju imati mali ili nikakav utjecaj, odnosno da navodi o domaćem, hrvatskom operatoru, koji će promicati isključivo hrvatske interese i zapošljavati domaće zaposlenike nema ni govora, najbolje pokazuje dio zaključka vezan uz “Organizacijsku strukturu”: “Kao i druge nove investicije tvrtke Tele2, projekt u Hrvatskoj će početi kao projekt s timom stručnjaka iz naših poslovnih centara širom Europe. Ovaj tim bit će kombiniran s novo zaposlenim lokalnim djelatnicima.

Nakon prijelazne faze, sve veća odgovornost i zadaci dodjeljivat će se lokalnim zaposlenicima. Broj stranaca na projektu smanjivat će se u fazama dok se lokalna organizacija ne bude sastojala isključivo od lokalno zaposlenih djelatnika”, stoji u sažetku, ali se ne navodi koji će biti omjer stranih i domaćih radnika, ni vremenski period u kojem bi hrvatski zaposlenici mogli postati brojniji od stranaca. U sljedećem poglavlju sažetka navodi se da je tvrtka Tele2 “sklopila partnerstvo s hrvatskim konzorcijem, koji uključuje tvrtke Privredna banka Zagreb d.d., Croatia osiguranje d.d., Nexe grupa d.o.o., Konstruktor-inženjering d.d., Dalekovod d.d., Jamnica d.d., Lura d.d., Institut građevinarstva Hrvatske d.d. i FIMA Holding d.d.”, premda se iz navedene fraze ne može iščitati o kakvom je poslovnom odnosu i partnerstvu zapravo riječ. Isto tako, nigdje u zaključku se ne navodi Škegrin investicijski fond Queastus, premda su on i njegovi partneri danima prije javnog otvaranja ponuda u medijima bili isticani kao ključni ljudi ponuđača za treću GSM mrežu.

Ako se uzme u obzir činjenica da se mjesecima najavljivala potpuna transparentnost natječaja za trećeg GSM operatora, ostaje upitno zašto je predsjednik Vijeća Agencije za telekomunikacije, Gašper Gaćina, 27. rujna 2004. na novinarske upite o vlasničkim i upravljačkim udjelima ponuđača lakonski odgovorio da je riječ o povjerljivim informacijama. Prema nagađanjima, učinio je to upravo na inzistiranje čelnih ljudi Tele2, koji su očito željeli informaciju o pravom vlasničkom stanju prikrivati što dulje, a po mogućnosti sve do dobivanja koncesije za treću GSM mrežu. Tada bi bilo kasno za moguće žalbe i negodovanja, a Tele2 bi u međuvremenu ionako obasula hrvatsku javnost bombastičnim najavama o cijenama usluga nižim za 30 do 50 posto, pa priča o stvarnom vlasniku novog GSM operatora prosječnom hrvatskom građaninu željnom jeftinijeg telefoniranja ionako ne bi bila zanimljiva. Tijekom proteklog vikenda Nacionalov novinar uspio je u strogoj tajnosti razgovarati s dvojicom članova uprava dviju od devet hrvatskih tvrtki koje figuriraju kao “partneri” u mogućem novom GSM operatoru:

“Mi smo čista ‘kozmetika’, odnosno naša uloga je spekulantskog karaktera”, kazao je član Uprave jedne od građevinskih tvrtki koje čine “konzorcij”. “Budući da smo dio naših sredstava dali na upravljanje Quaestus fondu, prije dva-tri tjedna na jednom od sastanaka tzv. investicijskog odbora, čelni ljudi Quaestusa predstavili su nam mogućnost ulaganja u mobilnu telefoniju kroz ponudu švedskog Tele2. Budući da su telekomunikacije brzorastući privredni sektor, ta nam se ponuda učinila jako zanimljivom. Međutim, jedino što se nakon toga dogodilo je da smo s Quaestusom, a ne s nikakvim Šveđanima, potpisali nekakav predugovor u kojem piše da će nam se, ako Tele2 dobije koncesiju za trećeg GSM operatora, pružiti tzv. buy opcija, odnosno ponuditi da kroz određen udio postanemo budući suinvestitori”, tvrdi Nacionalov izvor. Da su neki od članova fantomskog konzorcija “Treća sreća” nezadovoljni svojom pozicijom i iskrivljenim predstavljanjem njihove uloge u medijima, pokazuje i član Uprave druge velike hrvatske tvrtke, koji je Nacionalovu novinaru priznao: “Od prvog dana objašnjeno nam je da ni mi, kao ni ostale hrvatske tvrtke, nećemo imati nikakva, a kamoli presudna upravljačka prava u novom operatoru. Štoviše, u predugovoru koji smo potpisali, a koji gotovo da i nema nikakvu obvezujuću ulogu Šveđana prema nama, samo su jasno naznačeni uvjeti pod kojima bi nam se dopustila kupnja određenih, strogo zadanih udjela.

Drugim riječima, ni jedna od devet tvrtki još nije sigurna hoće li uopće imati ikakvu ulogu u novom GSM operatoru. Ipak, naša je uprava odlučila prihvatiti takvu pogodbu, premda je riječ o nepoštenom poslovnom odnosu i očito se našim imenom manipulira kako bi se prema javnosti išlo s pričom da je Tele2 spoj hrvatskih i švedskih partnera. U ovom odnosu zapravo nema partnerstva. Najiskrenije, mi smo tu samo zbog novca. Svjesni smo da nećemo moći utjecati ni na što, ali da plasiranjem našeg novca u novog operatora možemo dobro zaraditi.”