Moglo bi se dogoditi nešto što se do sada smatralo nezamislivim - da zbog Buttiglionea Europski parlament odbije potvrditi cijelu novu Europsku komisiju.Produbljuje se kriza koja je u Europskoj uniji izbila oko talijanskog kandidata za člana Europske komisije Rocca Buttiglionea nakon njegovih izjava u vezi s homoseksualcima. Izgleda da bi se moglo dogoditi nešto što se do sada smatralo nezamislivim – da zbog njega Europski parlament odbije potvrditi cijelu novu Europsku komisiju. Tvrdi se da bi protivnici Buttiglionea u Europskom parlamentu mogli skupiti većinu za takvu odluku, te tako cijelu Europsku komisiju baciti u krizu.

Do takvog je razvoja događaja došlo i zato što je bivši portugalski premijer Jose Manuel Barroso, koji je dobio mandat za sastav nove EK, u cijelom ovom slučaju podržao Buttiglionea, te u tome zauzeo začuđujuće nepopustljiv stav, odbivši, za sada, svaku mogućnost kompromisa. Kriza se produbila i stoga što je sam Buttiglione nekim svojim naknadnim izjavama izazvao dodatno nezadovoljstvo onih u Europskom parlamentu, koji smatraju da je njegov stav o homoseksualcima neprihvatljiv.

Buttiglionea je u EK poslao talijanski premijer Silvio Berlusconi, pa je i za njega težak udarac što Buttiglione nije dobio podršku Pravosudnog odbora Europskog parlamenta, koji je razmatrao njegovo članstvo u EK, što je već samo po sebi događaj bez presedana. Iako je formalno njegova nominacija odbijena zbog nekih kontroverznih stvari koje je prilikom svjedočenja pred Europskim parlamentom Buttiglione izjavio, to nije samo udarac Buttiglioneu, nego još više Berlusconiju, ali i sveukupnoj politici talijanske vlade prema Europskoj uniji posljednjih godina. Neki europski parlamentarci, u prvom redu lijeve političke orijentacije, iskoristili su Buttiglioneove kontroverzne izjave da pokažu Berlusconiju što o njemu misle.

Mnogi članovi Europskog parlamenta liberalnih nazora bili su prilično zbunjeni nakon što je pred njima prilikom procesa potvrđivanja svojeg imenovanja svjedočio čovjek koji je trebao postati novi član EK zadužen za pravosuđe, talijanski političar i sveučilišni profesor Rocco Buttiglione. Zastupnici su mu unaprijed postavili brojna pitanja o njegovim stavovima i opredjeljenjima da bi vidjeli kako će se on opredjeljivati prilikom predlaganja pravnih propisa, koji će vladati u EU. Neki su bili zgranuti njegovim uskim stavovima kada je riječ o nekim pitanjima seksualne i obiteljske tematike.

Buttiglione je obznanio da on homoseksualnost smatra grijehom, na što su neki poslanici oštro reagirali, jer EU u vezi s tim ima vrlo liberalne propise. Tijekom svjedočenja u Europskom parlamentu na pitanje namjerava li stoga uvesti propise protiv homoseksualaca, odgovorio je: “Ja sam rekao da je homoseksualnost grijeh, ali nisam rekao da je zločin, a sve dok je moj stav takav ništa neće biti poduzeto protiv homoseksualaca. Izričito kažem da će prava homoseksualaca biti zaštićena na isti način kao i prava svih drugih građana EU, da oni neće biti tretirani kao neka odvojena skupina.”

Buttiglione je izazvao reakcije i kada je iznio svoju definiciju braka, rekavši da je to zajednica u kojoj muž štiti ženu i djecu. U nekim zapadnim novinama Buttiglionea su nakon tih izjava prozvali homofobom patrijarhalnih stavova o spolu i obitelji, pa su se čula mišljenja da on nije prava osoba za tako osjetljiv položaj na kojem se koordinira pravna i zakonodavna problematika, te problematika ljudskih prava na cijelom području EU.

Uostalom ono što se sada u EU događa oko Buttiglionea samo je nastavak onoga što se događalo u Italiji, kada ga je Berlusconi na opće iznenađenje imenovao novim talijanskim predstavnikom u EK. Dosad je deset godina, dva mandata, predstavnik Italije u EK bio Mario Monti, zadužen u komisiji za borbu protiv monopola. On se istakao u raznim akcijama, posebno u obračunu s moćnim američkim softverskim divom Microsoftom, kojem je na njegovu inicijativu zbog nametanja monopola EU izrekla golemu globu.

Na Montijevo djelovanje u EU nije iz Italije bilo nikakvih većih primjedbi. Štoviše, njegove su se kvalitete toliko cijenile i u njegovoj domovini da je u nekoliko navrata bilo govora da bi mogao biti pozvan da u vladi preuzme neki važan ekonomski resor. Posljednji put o tome se govorilo ovog proljeća, prilikom smjene ministra privrede Giulija Tremontija. Montiju je bilo ponuđeno da preuzme taj resor, ali on za to nije bio zainteresiran. Kako je sam otkrio, sastao se s premijerom Silviom Berlusconijem i rekao mu da je na raspolaganju da ostane još jedan mandat u EK u Bruxellesu. Tako je Monti pristojno izrazio svoju želju da tamo ostane.

No Berlusconi tu njegovu želju nije ispunio. On je u srpnju ove godine objavio da Montija povlači iz EK jer će novi predstavnik Italije biti Rocco Buttiglione, dotadašnji ministar u Berlusconijevoj vladi zadužen za pitanja EU. Berlusconijeva odluka izazvala je veliko iznenađenje, jer se do tada uopće nije govorilo da bi Buttiglione mogao ići u Bruxelles. Opća je ocjena talijanskih komentatora bila da je riječ o velikoj političkoj trgovini, te da je ovim imenovanjem Berlusconi sačuvao svoju parlamentarnu većinu, te još neko vrijeme održavanja svoje vlade.

Buttiglione je do sada bio vođa talijanske centrističke stranke Demokršćanska unija ? UDC. Riječ je o jednoj od nekoliko stranaka koje su nastale nakon raspada nekada vodeće talijanske političke snage, Demokršćanske stranke. Ta je velika stranka uništena početkom 90-ih u velikim korupcionaškim skandalima. Tada su svi vodeći demokršćanski političari nestali s političke scene, što je otvorilo mogućnost novim ljudima da se pokušaju ubaciti u tu prazninu, vjerujući da će dotadašnji birači demokršćanske opcije glasovati za nove stranke tog usmjerenja.

Tada se na političkoj sceni pojavio i Rocco Buttiglione, koji do tada nije sudjelovao u politici, nego je bio sveučilišni profesor. Rodio se 1948. u južnoj Italiji, studirao je pravo, te potom stekao doktorski stupanj proučavajući odnos prava i politike. Bio je bliski suradnik stručnjaka za političke doktrine Augusta dela Nocea. Bavio se mnogo političkom etikom, filozofijom u politici i sličnim temama te postao profesor na jednom rimskom katoličkom sveučilištu. Predavao je i na jednom katoličkom sveučilištu u Liechtensteinu. On je tipični katolički intelektualac, pa je tako promatrao i politiku. Posebno je bio pod utjecajem misli pape Ivana Pavla II. pa je, proučavajući ih, čak naučio poljski, što mu je omogućilo da neko vrijeme predaje na sveučilištu u poljskom gradu Lublinu. Danas se za njega tvrdi da je jedan od najbližih talijanskih političara Vatikanu.

Njegov ulazak u politiku u prvoj polovici 90-ih nije bilo lak. Demokršćanski birači nisu željeli glasovati za novostvorene male stranke demokršćanskog usmjerenja, nego su se u većini opredijelili za novostvorenu stranku Forza Italia televizijskog magnata Berlusconija. Buttiglioneu je trebalo nekoliko godina i mnogo političkog manevriranja dok je, spajanjem raznih manjih stranaka, stvorio uvjerljiviju stranku demokršćanskog usmjerenja, koja je uspjela ući u parlament. On je neko vrijeme bio saveznik koalicije lijevog centra, ali je poslije stvorio savez s Berlusconijem, te ušao u vladinu koaliciju i u vladu.

U Berlusconijevoj koaliciji Buttiglione je u početku ipak imao minornu ulogu, jer je imao i malo poslanika. Mnogo su glasniji u vladi bili Berlusconijevi glavni partneri Gianfranco Fini i njegova Alleanza nazionale te Umberto Bossi i njegova Lega nord. No u posljednje vrijeme dogodile su se važne promjene. Učestale su svađe među koalicijskim partnerima, a Umberto Bossi je doživio srčani udar, te je ispao iz politike, što je bitno oslabilo njegovu stranku. S druge strane na posljednjim europskim i lokalnim izborima Buttiglioneova je stranka prošla jako dobro, dobila je dvostruko više glasova nego na prijašnjima, a Berlusconijeva Forza Italia prošla je jako slabo. Buttiglione je zatražio da se na temelju izbornih rezultata njegova stranka počne više uvažavati u koaliciji, pa je na neke važne zakonske prijedloge vlade počeo stavljati brojne amandmane, dajući do znanja da bi mogao krenuti u rušenje vlade ako ne bude saslušan.

Berlusconi je stoga reagirao, te Buttiglioneu ponudio mjesto u EK, što je on prihvatio. Ulazak u EK bio bi veliki dobitak za njega osobno, postao bi vrlo utjecajna i važna osoba i dobio bi političku nezavisnost. Nakon što je nominiran, navodno je obećao Berlusconiju da mu njegova stranka neće praviti neposredne unutarkoalicijske probleme, pa će vlada lakše opstajati u sljedećem razdoblju. No novi položaj Buttiglioneu će omogućiti da se eventualno prepozicionira ako se vladina koalicija raspadne. On bi se mogao ponovno prikloniti lijevoj koaliciji ako će izgledati da će ona pobijediti. Zbog toga što je sklon mijenjanju političkih partnera, svojedobno je bivši talijanski premijer lijevog centra Massimo d’Alema za Buttiglionea rekao: “On izgleda kao potencijalna nevjesta koja malo bira slijeva, malo zdesna, pa ostane neudana.” Buttiglione je takve kritike odbio izjavivši: “Ja nisam nepostojan. Ja sam uvijek čvrsto u centru. Drugi se pomiču.”

No Buttiglioneova europska misija počela je više nego loše. Zbog njegovih izjava, u Pravosudnom odboru Europskog parlamenta mu je nekoliko dana nakon njegova svjedočenja izglasano nepovjerenje, te je odbijena njegova nominacija za člana EK zaduženog za pravosuđe. Odbor je izglasao još jednu odluku kojom je izrazio mišljenje da se Buttiglioneu ne smije dati ni bilo kakav drugi resor u EK, drugim riječima da takvom čovjeku uopće nije mjesto u EK.

Pravosudni odbor Europskog parlamenta nema ingerencije da formalno zabrani bilo čiju nominaciju, on o njoj može samo dati odgovarajuće mišljenje, koje predsjednik EK može uvažiti, ali i ne mora. Barroso je objavio da ima puno povjerenje u sve nominirane članove nove EK, pa i u Buttiglionea, te tako on ostaje na njegovoj listi članova EK. Odluka Pravosudnog odbora njega ne zanima i ne obavezuje ga.

Tada su se čula mišljenja da bi zbog tako teške uvrede sam Buttiglione mogao odustati od nominacije, ali on to nije učinio. Naprotiv, on je rekao da ostaje pri nominaciji, ocijenivši da ono što se dogodilo nije bio udar na njega, nego u prvom na Berlusconija. Izjavio je da je to glasovanje bilo antikatolička zavjera, da je to posljedica “djelovanja lobija, koji smatra nedostojnim da se jedan ministar Berlusconijeve vlade bavi europskim pravosuđem”. On je rekao da je riječ o “diskriminaciji na vjerskoj osnovi”. Na pitanje hoće li nakon ovoga promijeniti svoj stav prema homoseksualcima Buttiglione je u izjavi rimskom dnevnom listu Il Messagiero to zanijekao: “Od mene se traži da izrazim vjeru u moralnu vrijednost homoseksualnosti. Riječ je o nasilju uperenom protiv moje savjesti. Svoju savjest neću nikada prostituirati.”

Ova odluka Pravosudnog odbora izazvala je pravu buru i snažne podjele na talijanskoj političkoj sceni. Berlusconi je ocijenio da je riječ o “jako lošem početku rada novog sastava Europskog parlamenta”, a optužio je neke talijanske lijeve europske parlamentarce da su upravo oni pokrenuli cijelu akciju protiv Buttiglionea. Marco Pannella, predsjednik talijanske lijeve Radikalne stranke, pozdravio je ovakav ishod glasovanja, tvrdeći da je to dobar znak da će Europski parlament u novom sastavu slijediti liberalnu liniju. Predstavnici koalicije lijevog centra Masline ocijenili su da je time talijanska prisutnost u EK osramoćena i osakaćena, te da nakon ovog Italija više neće moći imati značenje koje je imala za prethodnog mandata, kada je njen predstavnik bio Monti.

U talijanskoj vladi zavladala je zabrinutost da bi Buttiglione u sljedećim fazama potvrđivanja novog sastava EK ipak mogao loše proći. Riječ je o velikom političkom obratu unutar EU. Do sada se uvijek tvrdilo kako je sastavljanje EK potpuno u rukama zemalja članica EU, a izvan institucija same EU, jer vlade članica izravno pregovaraju tko će biti novi mandatar za predsjednika EK i potom autonomno nominiraju svoje kandidate u EK. U cijelom procesu formiranja nove EK Europski parlament ima formalno gotovo zanemarive ingerencije, i to samo da uz velika ograničenja provjeri kandidate. On formalno ima pravo na kraju cijelog procesa glasovanjem potvrditi ili odbaciti sastav EK, pri čemu on ne može glasovati o svakom kandidatu posebno, nego se glasuje o cijeloj listi u kompletu. To znači da ako se članovima parlamenta netko od kandidata ne sviđa, parlament nema mogućnosti da ga pojedinačno odbaci, nego može odbaciti samo cijelu listu kandidata. Dosad se tvrdilo da je nezamislivo da bi parlament zbog jednog kandidata odbacio cijelu listu.

Sada bi se upravo to moglo dogoditi, jer je većina članova Europskog parlamenta ogorčena Buttiglioneom. Članovi Europskog parlamenta svrstani su u stranačke grupe formirane prema političkom opredjeljenju, a ne prema nacionalnoj pripadnosti. Najjača poslanička grupa Europskog parlamenta koja okuplja stranke desnog centra, demokršćane, narodnjake i konzervativce podržala je potpuno Barrosovu listu novih članova EK, te dala izričitu podršku i samom Buttiglioneu, ali mu to neće biti dovoljno. Članovi grupe koja okuplja parlamentarce iz stranaka socijalističkog, socijaldemokratskog i umjereno lijevih opredjeljenja objavili su da će oni zbog toga što se na listi članova nove EK nalazi Buttiglione glasovati protiv te liste kada dođe na dnevni red Europskog parlamenta 27. listopada. To su objavili i članovi grupe koja okuplja pripadnike stranaka ekološkog i zelenog usmjerenja, zatim komuniste i nezavisne europarlamentarce. Europski parlament ima 732 člana, što znači da je za natpolovičnu većinu nužno osigurati 367 glasova. Ove dvije grupe imaju otprilike potreban broj glasova.

Socijalistička grupa ima 200 europarlamentaraca i ona će glasovati protiv Barrosove liste. Valja podsjetiti da je vodi njemački poslanik Martin Schulz koji je nedavno bio u središtu velikog skandala što ga je izazvao Berlusconi. On je bio na jednoj sjednici parlamenta, gdje mu je Schulz postavljao vrlo neugodna pitanja, nakon čega je Berlusconi izazvao opće zgražanje kad je Schulzu rekao da izgleda poput čuvara u koncentracijskom logoru. Sasvim je sigurno da će Schulz iskoristiti ovu priliku da se osveti Berlusconiju udarom na Buttiglionea.

Da će zbog Buttiglionea glasovati protiv cijele liste novih članova EK najavila je i grupa Zelenih koja ima 175 članova. No među njima će možda biti osipanja, jer u toj grupi ima i nezavisnih kandidata desnog usmjerenja koji ne slijede disciplinu parlamentarne grupe. Zato će sve ovisiti o članovima četvrte po veličini poslaničke grupe u Europskom parlamentu, one koja okuplja liberale, a koja broji 88 članova, o kojoj u Europskom parlamentu ovisi većina. Njeno vodstvo je objavilo da je ono također sklono da zbog Buttiglionea glasuje protiv cijele Barrosove liste, te tako onemogući izbor nove EK u ovom sastavu.

Liberali su se dugo kolebali, ali su sada, čini se, odlučili glasovati protiv Buttiglionea, ali i protiv Barrosa, zbog onoga što se događalo nakon Buttiglioneove prvotne izjave. Iz liberalnih krugova čuli su se kompromisni prijedlozi kako da se spor prebrodi, pa su bile predlagane dvije stvari. Čuo se prijedlog da se Buttiglione ponovno pojavi pred Europskim parlamentom, pa da nekim blažim izjavama umiri europske parlamentarce, ali je on to odbio. Jako mu se zamjera zbog još nekih izjava, a jedna švedska liberalna europarlamentarka izjavila je da si “Europska komisija ne može dopustiti da ima člana koji smatra da imigrante treba zatvoriti u logore, žene u kuhinju, a homoseksualce u pakao”.

Buttiglioneu se predbacuje i zbog nekih njegovih naknadnih poteza. Desne talijanske političke stranke snažno su se solidarizirale s njim, a posebno ga je podržao član vlade, talijanski ministar za Talijane izvan domovine Mirko Tremaglia, koji je izjavio da se dogodila tragedija jer se sada vidi da su “pederi osvojili Europu”. Na primjedbu da upotrebljava uvredljive riječi Tremaglia je kazao: ”Žao mi je, ali tako mi njih nazivamo u kraju odakle ja dolazim.” Buttiglione je izazvao dodatni bijes u Europskom parlamentu jer je zahvalio Tremaglii na ovoj podršci.

Liberali su ljuti te spremni da glasuju protiv cjelokupne liste i zbog ponašanja Barrosa. On i dalje u potpunosti stoji iza Buttiglionea, izjavivši da ima puno povjerenje u svakog člana svoje buduće komisije, pa tako i u Buttiglionea, za kojeg je rekao da je uvjeren da je “kvalificiran da obavi izvanredan posao”. No što je još važnije, on je odbio neke sugestije koje su došle iz Europskog parlamenta da napravi promjene u Buttiglioneovu resoru, te mu ostavi samo resor pravosuđa, a oduzme ingerencije da se bavi ljudskim pravima, pa tako i pravima homoseksualaca, te da to prepusti nekom drugom, liberalnijem članu komisije. Nakon što je to Barroso odbio, mogućnost za kompromis značajno se smanjila. Najavljeno je da će sljedećih dana Barroso imati razgovore u Europskom parlamentu kako bi se vidjelo postoji li način da se kriza smiri. Stvar bi svakako bila riješena kada bi sam Buttiglione pod ovim pritiskom podnio ostavku, ali on tvrdi da o tome za sada ne razmišlja.