Mateši je već dalo podršku 17 sportskih saveza olimpijskih sportova, šest saveza neolimpijskih sportova te sam Antun Vrdoljak.Još prije nekoliko mjeseci očekivalo se da će izbor za novog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, koji će se održati 22. listopada, biti formalnost i da će Zlatko Mateša biti predsjednik HOO-a još četiri godine. Međutim, proljetos je Hrvatski rukometni savez tvrdio da ih HOO loše tretira i zatražio odlazak glavnog tajnika Ivice Stošića Miočića. Tijekom Olimpijskih igara u Ateni proširuju zahtjev i na odlazak Zlatka Mateše, tvrdeći da će ga smijeniti na izbornoj skupštini. Nakon ljeta dogodio se obrat jer upravo Ivica Stošić Miočić ističe svoju kandidaturu za predsjednika HOO-a, a Hrvatski rukometni savez i njegova siva eminencija Zoran Gobac odjednom svim silama podržavaju Matešu i žele samo jedno, ukloniti Ivicu Stošića Miočića iz HOO-a. Na taj način u petak će se Mateši suprotstaviti Stošić Miočić. Njegov suparnik na izborima Ivica Stošić Miočić postao je glavni tajnik prije dvije godine. I on se koristio povlasticama koje mu je davao statut HOO-a. Prema Mateši, te su ovlasti prekomjerne, treba ih promijeniti tako da predsjednik HOO-a više ne bude “fikus”. Mateši je već dalo podršku 17 sportskih saveza olimpijskih sportova, šest saveza neolimpijskih sportova te sam Antun Vrdoljak, no to još nije dovoljno za pobjedu jer Sošić Miočić računa na podršku saveza “malih” sportova.

NACIONAL: Predizborna kampanja za predsjednika HOO-a počela je proljetos, napadom čelnika Hrvatskog rukometnog saveza na vrh HOO-a, da bi tijekom Olimpijskih igara ljudi iz HRS-a najavili vašu smjenu i smjenu glavnog tajnika HOO-a Ivice Stošića Miočića. Kako ste se tada osjećali? – Za puno stvari nisam znao. Paralelno se događalo nekoliko procesa. Dugo nisam mogao detektirati gdje su korijeni sukoba između HOO-a i HRS-a jer iz onog što je meni bilo dostupno nisam mogao vidjeti što bi mi to HRS mogao prigovoriti i zbog čega bi mogao reći da je stavljen u nepovoljnu poziciju spram drugih saveza. Neraščišćeni računi između Stošića Miočića i Zorana Gopca su nešto što je otežavalo funkcioniranje HOO-a i što se na neki način prelamalo preko mene. Dok smo mi kao Vijeće HOO-a s stajali iza Stošića Miočića i podržavali ga kad je bio napadan, istodobno se događalo nešto za što ja nisam znao sve do današnjih dana. Riječ je o pozicioniranju Stošića Miočića i njegovih najbližih suradnika u razne nacionalne saveze. Tako je jedan od naših direktora postao član izvršnog odbora Odbojkaškog saveza, a Stošić Miočić je naglo izabran za predsjednika Gimnastičkog saveza što je apsolutno nespojivo s njihovim funkcijama. Sad su mi te situacije jasnije jer su u predizbornim prepucavanjima sve te informacije izašle na vidjelo.

NACIONAL: Nakon Olimpijskih igara i popriličnog medijskog pritiska Zoran Gobac i HRS krenuli su samo na rušenje Stošića Miočića pa je sada Gobac vaš glavni zagovornik. Zašto se niste očitovali oko ponašanja Zorana Gopca? – Nisam jer mislim da to nije relevantno. Zoran Gobac, bez obzira na to što tko mislio o njemu, nije član ni jednog tijela HOO-a, nije član Skupštine, nije predsjednik nacionalnog saveza i nisam smatrao potrebnim komentirati nešto što svatko može reći. Osim toga, naš sustav je takav da treba sakupiti velik broj saveza da bi se dobila podrška. Bilo bi naivno vjerovati da netko, pa čak i Zoran Gobac, može utjecati na Vlatka Markovića, Ratka Čačića, Ferenščaka ili Sušnja kako bih ja dobio njihovu podršku. Svi su na neki način shvatili da odnosi moći unutar HOO-a trebaju promjene, s Matešom ili bez njega. Taj sustav ima ugrađenu grešku, i to ne slučajno. To je tempirana bomba koja rezultira time da su Skupština i Vijeće HOO-a marginalizirani, a da su stručne službe i funkcija glavnog tajnika apsolutno dominantne.

NACIONAL: Čini se da je Stošić Miočić davno prije prozreo vaše namjere o raščišćavanju odnosa u HOO-u pa se pripremio i kandidirao za predsjednika. – Stošić Miočić je vrlo inteligentan i sposoban čovjek. On ima svoje ambicije i planove koje ja ne podcjenjujem. On je to vodio pametno i s određenom namjerom. Druga je stvar želi li tu namjeru priznati ili ne, ali činjenica je da se dao izabrati za predsjednika jednog saveza davno prije kulminacije sukoba i da to nije rekao ni meni ni vijeću kojem odgovara. Stošić Miočić može po statutu potpisati što god hoće, nema ograničenja, i ne mora zbog toga konzultirati Vijeće HOO-a.
NACIONAL: Želite reći da je preko stručnih službi kontrolirao novac HOO-a. – Tako je. Kontrolirao je novac i na temelju toga stvara se moć. Sad je većini, dovoljnoj većini nacionalnih saveza dosadilo trpjeti tu moć. Ovo je njihova reakcija na tu moć.

NACIONAL: Koliko vam u izboru za predsjednika može pomoći Antun Vrdoljak koji vam je pomogao prije dvije godine pa ste zatim zahladili odnose? – Iskreno, uvijek sam se prema Vrdoljaku odnosio s poštovanjem, znamo se 40-ak godina. Drugo, Vrdoljak je član Međunarodnog olimpijskog odbora iz Hrvatske, mnoge zemlje nemaju ljude u MOO-u i Vrdoljaku treba dati sve ono što mu pripada kao članu MOO-a. Mora ga se uvažavati, mora se poštovati ta funkcija i mislim da mu to pripada. Nemam problema s Vrdoljakom, mislim da nema ni on sa mnom.

NACIONAL: Što ćete raditi ako ne budete i dalje predsjednik HOO-a? – Funkcija predsjednika HOO-a je volonterska i prema Olimpijskoj povelji predsjednik ne smije primati nikakvu novčanu naknadu. Ja sam prodekan i predavač strateškog menadžmenta na zagrebačkoj Školi ekonomije i menadžmenta i time ću se i dalje baviti. Moge strane kompanije traže moje mišljenje o raznim gospodarskim pitanjima i to je vrlo lijep posao. Ne radim za neku tvrtku, već sam u tom poslu free lancer.

NACIONAL: Poznato je da ste strastveni pilot. Ispunjavate li time dnevnu dozu uzbuđenja s obzirom na to da u ove dvije godine, sve donedavno, nije bilo posebnih uzbuđenja u Hrvatskom olimpijskom odboru? – Ja sam vrlo mirna i staložena osoba i teško me je izbaciti iz ravnoteže. To je dobro za pilotiranje jer dolazim u neočekivane situacije. U posljednje vrijeme opet sam se ozbiljno posvetio pilotiranju. Produžavao sam pilotsku dozvolu pa sam morao intenzivnije letjeti. Najdraže su mi rute Zagreb-Vrsar i Zagreb-Unije, a pogotovo Vrsar-Dubrovnik, jer na njima možete vidjeti cijelo bogatstvo Hrvatske i njezine obale.

NACIONAL: Može li se uspoređivati vrijeme kada ste vi bili premijer i ovo današnje, odnosno tadašnja i sadašnja pozicija premijera? – Ne. To su dvije neusporedive uloge jer je ustavna pozicija premijera bila potpuno drukčija u moje vrijeme od ove danas. Na neki je način bila ograničavajuća. Osim toga, bili su drugi prioriteti. Kada sam 1995. došao na mjesto premijera, imao sam milijardu dolara troškova Oluje i Bljeska, 440 tisuća prognanika i 100 tisuća razrušenih zgrada. Situacija je bila izuzetno teška.

NACIONAL: Što je teže, prikupiti novac 1995. ili odoljeti pritiscima Haškog suda 2004.? – I jedno i drugo je teško. Mi smo već tada imali pitanje Haškog suda, ali smo ga doživljavali kao nešto što će biti više usmjereno na pravdu i pravednost te korijene samog sukoba i činjenicu da se radilo o agresiji na Hrvatsku. Tada ga nismo poimali kao politički instrument. Činjenica je da smo mi tek 15. siječnja 1998., kad je reintegrirano hrvatsko Podunavlje, ujedinili Hrvatsku u njezinim međunarodno priznatim granicama.

NACIONAL: Da možete birati vrijeme, biste li odabrali sadašnje, Sanaderovo vrijeme ili ondašnje, vaše za predsjednikovanje Vladom? – Bez ikakve dvojbe bih odabrao današnje vrijeme. Danas nije lako, ali u situaciji avisa i hrvatske stabilne međunarodne pozicije, to je potpuno drukčija stvar.

NACIONAL: U vrijeme kad ste postali premijer u zemlji se raspravljalo treba li nam Vlada ekonomskih stručnjaka ili stranačkih predstavnika. Kakva Vlada treba Hrvatskoj? – Želim vjerovati kako Hrvatskoj uvijek treba Vlada stručnjaka. Činjenica je da je tada u Vladi bilo puno ljudi koji su došli iz gospodarstva i znali su što znači zaraditi plaću za nekoliko tisuća ljudi. Zato je možda taj period relativno lako prošao, bez nekih nestašica i ograničenja, uz zadovoljavajući rast plaća i korektan odnos sa sindikatima. Ja sam bio prvi čovjek koji je potpisao PHARE program s Van der Broekom u ljeto 1995., prije Oluje. Taj je program bio kasnije zamrznut. Tadašnji doministar vanjskih poslova, Davor Štern, potpisao je Sporazum o trgovini i pridruživanju s Europskom unijom, koji je također bio zamrznut. I mi smo bili svjesni otvaranja tih procesa i došli smo do određenih rezultata, ali je zbog reakcije EU na događanja u Hrvatskoj rad na tome zastao.

NACIONAL: Godinama se postavlja pitanje kome se Hrvatska treba prikloniti, Americi ili Europskoj uniji. Kako je to bilo u vaše vrijeme? – Ta se pitanja uvijek postavljaju. Mislim da, strateški gledano, za Hrvatsku tu ne bi trebalo biti velike dvojbe. Europa je i kontinent na kojem živimo i ne možemo biti odvojeni od Europe. Normalno je da je i premijer Sanader odabrao kao svoju stratešku odrednicu ulazak u EU i euroatlantske integracije.

NACIONAL: Koja vas je inozemna politička ličnost, tijekom brojnih međunarodnih susreta, najviše impresionirala? – Moram priznati da mi je u najljepšem sjećanju ostalo pet ili šest, što privatnih što državnih, susreta sa Svetim Ocem. Od političara to je Margaret Tatcher koja je na mene ostavila fantastičan dojam odlučne, dosljedne i čvrste političarke.

NACIONAL: S obzirom na to da je ona bila konzervativna političarka desne orijentacije, znači li da imate isti politički svjetonazor? – Ne, meni odgovara centar. Poznat sam po tome što cijenim tuđa mišljenja i volim stvarati odnose, a ne razgrađivati ih. Umjeren sam u političkom i svakom drugom pogledu. No odlučnost i dosljednost su karakteristike koje su mi se kod nje dopale. Ona je tim pristupom udarila temelje današnjem fenomenalnom gospodarskom rastu Velike Britanije.

NACIONAL: Je li vas iznenadio povratak HDZ-a na vlast na posljednjim izborima? – Ne, nije me iznenadio.Za HDZ nisu bili loši događaji nakon poraza 2000. Takvi stresni i krizni trenuci mogu biti pozitivni jer tada znate na čemu ste, znate s kim možete računati i tko je uz vas. Kad je to današnji premijer uočio, sve je ostalo bilo stvar tehnike, što znači ponuditi novi program i ljude koji ga mogu realizirati.

NACIONAL: Jesu li vam nakon izborne pobjede ponudili neko mjesto u Vladi? – Ne. Kad je završio zastupnički mandat mene i nekih mojih kolega, imali smo jedan vrlo korektan razgovor s današnjim premijerom Sanaderom. Dio nas rekao mu je da namjeravamo napustiti aktivnu politiku. Mi smo i dalje u stranci, ali više politiku ne prepoznajemo kao nešto čime ćemo se aktivno baviti. On je to uvažio i to je bilo vrlo korektno.