Objavljeno u Nacionalu br. 816, 2011-07-05

Autor: Damir Grubiša

Pogled politologa

Grčku damo, fotelje ne damo!

I lijeve i desne vlade u Grčkoj nagrađivale su svoje zaslužne sinekurama u državnoj upravi koja je postala toliko glomazna i neefikasna da je pojela 340 milijarde eura, odnosno polovicu grčkog BDP-a. Budući da petina svih zaposlenih radi u državnoj službi, predviđeno je da se na deset umirovljenih državnih činovnika ubuduće smije zaposliti samo jedan

Damir GrubišaDamir GrubišaNakon što je grčki parlament usvojio rigorozne mjere štednje koje su zatražili MMF i Europska unija, grčki su radnici stupili u štrajk za koji se ne zna kada će završiti. Svoju su priliku iskoristili i desničarski i ljevičarski demagozi, među njima i popularni kompozitor Mikis Teodorakis, koji podstiče mase na neposluh i na odbijanje vraćanja kredita Nijemcima, jer oni ionako nisu platili Grcima ratnu štetu iz Drugog svjetskog rata! Grci masovno odbijaju stroge mjere štednje koje je parlament izglasao sa 151 glasova nasuprot 136. To i nije neka posebno jaka većina, ali ipak dovoljna da se donese plan štednje. No za nju nisu glasali svi zastupnici PASOK-a, socijalističke stranke premijera Papandrea, koja broji 155 zastupnika u parlamentu. Ali su za mjere glasovali neki nezavisni zastupnici, pa su svoj glas dali čak i članovi oporbene, desne Nove demokracije. Elza Papadimitriou, popularna političarka Nove demokracije napustila je stranku i prešla u nezavisne zbog toga. Mjere koje su od Grka zatražili MMF i EU doista su teške.


Donesena je odluka o privatizaciji pošta, opskrbe energijom i telekoma. Doduše, Hrvatska je već davno raskrstila s telekomom prodavši ga strancima. No grčke mjere predviđaju i rezanje svih troškova u javnom sektoru za 770 milijuna eura u 2011., rezanje plaća u državnim službama za 15 posto, ograničavanje svih menadžerskih kredita i bonusa. Osim toga, usvojen je i plan smanjivanja državne administracije: tako će se na 10 državnih činovnika koji odu u mirovinu moći zaposliti samo jedan novi zaposlenik i to će trajati sljedećih 5 godina. Grci već odavno žive na previsokoj nozi. Od četiri zaposlena jedan radi u državnim službama, a to je previše čak i za jedno solidno gospodarstvo koje živi od turizma, brodarstva, maslina i sasvim pristojne industrijske proizvodnje. No državni sektor već trideset godina proizvodi ogromni deficit proračuna, po stopi od 13 posto godišnje. Sve je to popelo grčki dug na 340 milijarde eura, što prelazi za 50 posto visine godišnjeg BDP-a. Država se našla pred bankrotom, a vanjske vjerovnike dodatno je razljutila činjenica da su Grci tajili pravo stanje svojih financija. Početkom 2010. otkriveno je da Grčka sjedi na akumuliranom dugu od 215 milijarda eura, a Europskoj uniji i MMF-u stalno su podnosili izvješća da stanje nije alarmantno. Da nije izbila svjetska financijska kriza, vjerojatno bi se ova situacija nastavila još koje desetljeće.

GRČKA SE ODUVIJEK muči s velikim troškovima svoje prilično neefikasne administracije. Počelo je nakon građanskog rata koji je trajao četiri godine, od 1946. do 1949. Pobjednici nad komunistima potrudili su se za nagradu zaposliti svoje veterane građanskog rata i političke pristaše. Otada spirala političkog klijentelizma raste u nedogled. Kada je Andreas Papandreu, otac sadašnjeg premijera, na čelu ljevice pobijedio na izborima 1981. godine, učinio je isto: sve žrtve rata i njihovi potomci dobili su satisfakciju tako da su zaposleni u javnoj upravi zbog zasluga, a ne zbog potrebe posla. Tako se spirala opće korupcije nastavila. Prvo su pobjednici u građanskom ratu namjestili svoje veterane, pa su onda gubitnici kada su postali izborni pobjednici namjestili svoje ljude. A profitirali su svi Grci jer su dugo vremena živjeli iznad svojih mogućnosti. Lekcija koju mogu naučiti svi oni koji prate grčku krizu jest da treba hitno ukinuti načelo podobnosti kod zapošljavanja u državnim službama i stranačku protekciju. Zahvaljujući tome Grčka je dobila glomaznu i skupu administraciju, uz to još i nesposobnu!

S VISOKIM PLAĆAMA, mirovinama i bonusima menadžerima u javnim poduzećima Grčka je postala svojevrsni rekorder u Europi. A sada je sve došlo na naplatu. Prosvjednici su se okomili na vladu, iako Georgios Papandreu, koji je pobijedio na izborima pred dvije godine, možda od svih snosi najmanju krivnju. Doduše, njegova je krivnja što pripada političkoj dinastiji Papandreu – djed Georgios mu je u tri navrata bio predsjednik vlade, a otac Andreas je 1981. otvorio vrata revanšističkog zapošljavanja – sada ćemo uhljebiti naše. No prosvjednici imaju malo smisla za ovakve suptilnosti, a suprotna dinastija desničara, Karamanlisi, koji su se isto tako smjenjivali na vlasti, sretnim stjecajem događaja izgubili su izbore i sada ne moraju ispaštati. Socjalista Papandreua sada očekuju dramatični rezovi. Slaba je utjeha u tome da Grčka već ima bogato iskustvo državnog bankrota: prvi put su bankrotirali još 1827. kada su proglasili nesposobnost vraćanja inozemnih dugova, a 1893. grčki premijer je u parlamentu svečano izjavio pred zaprepaštenim zastupnicima: „Nažalost, bankrotirali smo!“ Treći put Grčka je bankrotirala 1921., a četvrti put je Grčka proglasila moratorij na strane dugove 1932. Znakovito je da je bankrot Grčke uvijek otkriven kao posljedica izbijanja svjetskih kriza. Zbog grčkih bankrota međunarodni vjerovnici su, iznervirani, nametnuli 1932. Grčkoj patronat Međunarodne ekonomske komisije koja je sve do 1974. ubirala grčke prihode od soli, šibica i duhana.

NO I TADA, kao i sada, ima onih koji misle, poput poznatog ekonomista Georgea Irwina, da bi zapadnim državama bilo najjednostavnije kad bi otpisali grčke dugove i započeli sve ispočetka. No stradale bi mnoge privatne banke koje su se uplele u olako davanje kredita Grčkoj. Drugo rješenje je da se Grčka vrati na drahmu, ali to bi uzrokovalo vrtoglavu inflaciju i nestabilnost. Osim toga, stradao bi i euro, jer bi pad povjerenja u euro doveo, možda, do lančane reakcije. Zato su stratezi Europske središnje banke i MMF-a zaključili da je najbolje baš to, dati još jednu tranšu kredita Grčkoj i moliti se Bogu da sve ispadne na dobro. Da se Grci malo srede, da počnu stezati kaiš, i da konačno počnu ubirati poreze od onih koji, kao i u drugim zapadnim zemljama, to stalno izbjegavaju – a to su oni najbogatiji. Zanimljivo je da na najskuplje jahte u Grčkoj nema ni trošarina, a ni poreza, kao ni na luksuzne rezidencije i druge skupocjene statusne simbole bogatstva. Papandreuu neće puno u tome pomoći, a ni njegov svjetski background. Čovjek ima magisterij sociologije iz London School of Economy i doktorat prava iz Amhersta, ali bi tu bolje uspio jedan solidan računovodstveni genij. No i njemu bi trebala značajna pomoć bogova s Olimpa.

Vezane vijesti

Grubiša budući veleposlanik Hrvatske u Italiji

Grubiša budući veleposlanik Hrvatske u Italiji

Sigurno je kako će Damir Grubiša biti budući veleposlanik Hrvatske u Italiji, dok predlaganje Ive Goldsteina i Ivana Grdešića kao budućih… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika