Objavljeno u Nacionalu br. 816, 2011-07-05

Autor: Nacionalova redakcija

TEATAR ČOVJEKA BUDUĆNOSTI

Tijelo i tehnologija u pop-eksperimentu

Ovogodišnji festival plesa u istarskom gradiću Svetvinčentu na pozornice donosi spajanje pokreta s videoinstalacijama, multimedijalnost u plesu i teatar objekta te se odmiče od klasičnog programa

ATRAKCIJA FESTIVALA
Vizualni umjetnik Marcel.lí Antúnez,
osnivač legendarne katalonske skupine La Fura dels Baus, nastupit će s mekatroničkom kombinacijom
čarolije i hipnoze 'Protomembrana'ATRAKCIJA FESTIVALA Vizualni umjetnik Marcel.lí Antúnez, osnivač legendarne katalonske skupine La Fura dels Baus, nastupit će s mekatroničkom kombinacijom čarolije i hipnoze 'Protomembrana'Teško je u Hrvatskoj naći osobu upućeniju u nezavisnu kulturnu scenu od Snježane Abramović Milković. Ona je bivša plesačica, angažirana koreografkinja, efikasna voditeljica Zagrebačkog plesnog ansambla, borbena predsjednica Udruge plesnih umjetnika Hrvatske i revna direktorica Festivala plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat. Osim toga, ona je i urednica plesnoga programa Dječjeg festivala u Šibeniku, članica Vijeća za međunarodnu suradnju pri Ministarstvu kulture i u Gradskom uredu za kulturu Grada Zagreba. Mnogi će reći da je tamo gdje se radi ples, govori o plesu i gdje se može utjecati na poboljšanje statusa plesača.

Sama priznaje kako se ljudi iznenade kad vide koliko je uporna i direktna. Trenutačno je u Beogradu, gdje je bila članica žirija na ovogodišnjem Festivalu koreografskih minijatura a koreografira i plesnu predstavu “Kad bismo svi malo utihnuli”, koja će premijerno biti prikazana u Ateljeu 212 u sklopu BITEF-a. U Hrvatsku se vraća uoči Festivala u Svetvinčentu, koji će se ove godine, od 22. do 26. srpnja, održati 12. put. Kad je svojedobno pokretala taj međunarodni plesni festival u malome mjestu u srcu Istre, dotad poznatom uglavnom lokalcima, i to po impresivnom, ali derutnom kaštelu Grimani i izložbi autohtonih pasmina koza, mnogi su je smatrali, u najmanju ruku, naivnom.


U međuvremenu, festival je postao uglednom i gotovo nezaobilaznom ljetnom destinacijom za ljubitelje plesa u Hrvatskoj, a i šire, osobitom po ambijentu renesansnoga gradića i prijateljskom druženju gostiju s domaćinima.

“PROGRAM POMNO BIRAM baš zato što imam zadatosti eksterijera u kojem se predstave izvode i koliko god arhitektura daje šarm predstavama, toliko je važno voditi računa o tehničkim i estetskim usklađenostima sa samim mjestom. Nije lako raditi festival na otvorenom, jer cijelu kazališnu logistiku moramo unajmiti i organizirati. Ovaj put sam akcent stavila na multimedijalnost u plesu i teatar objekta, tako da se odmičemo od ‘čistoga plesa’”, objasnila je Snježana Abramović Milković. Ulazak drugih medija u ples, spajanje pokreta s videoinstalacijama te upotrebu novih tehnologija predstavit će, među ostalima, skupina glazbenika, plesača i vizualnih umjetnika iz Japana Original tempo u pop-eksperimentalnoj komediji “Shut up, Play!” kojom su postigli velik uspjeh na Fringe festivalu u Edinburghu. Jedna od najvećih atrakcija ovogodišnjega festivala svakako je vizualni umjetnik Marcel.lí Antúnez sa svojom mekatroničkom kombinacijom čarolije i hipnoze “Protomembrana”. Inače, riječ je o jednom od osnivača legendarne katalonske skupine La Fura dels Baus i sudioniku njihovih kultnih predstava “Suz/O/Suz” i “Tier Mon”, koje smo 80-ih gledali i u Zagrebu na Eurokazu. Teatar objekta sfera je interesa još jedne skupine iz Španjolske, i to one Emilija Gutiérreza, te Miet Warlop iz Belgije. Mnogi će na ovogodišnjem festivalu možda prvi put vidjeti suvremeni koreografski izričaj iz Makedonije zahvaljujući Risimi Risimkin, a od hrvatske produkcije najsvježije projekte Saše Božića, Roberte Milevoj i Andreje Široki, uz praizvedbu “Tri none” Ognjena Vučinića inspirirane upravo životom žena u Svetvinčentu.

S MEĐUNARODNIM UGLEDOM njenog plesnog festivala, rasle su i ambicije. Snježana SNJEŽANA ABRAMOVIĆ
MILKOVIĆ bila je članica žirija na ovogodišnjem
Festivalu koreografskih
minijatura u Beogradu
a koreografira i plesnu
predstavu 'Kad bismo
svi malo utihnuli' što
će premijerno biti
prikazana na BITEF-uSNJEŽANA ABRAMOVIĆ MILKOVIĆ bila je članica žirija na ovogodišnjem Festivalu koreografskih minijatura u Beogradu a koreografira i plesnu predstavu 'Kad bismo svi malo utihnuli' što će premijerno biti prikazana na BITEF-uAbramović Milković vidjela je Svetvinčenat kao mediteranski plesni centar, koji će ples, edukaciju i različite vrste umjetnosti živjeti cijelu godinu, a ne samo nekoliko srpanjskih dana. Inicijalno, centar se trebao nalaziti u Kaštelu, zaštićenom kulturnom dobru čija je najstarija kula izgrađena u 13. stoljeću; prema idejnim planovima protezao bi se na dva kata s višenamjenskim dvoranama, a ostatak prostora trebao je imati izložbeno-muzejsku i turističku funkciju kako bi objekt mogao sam sebe financirati. Jedino što u Svetvinčentu, izgleda, nije naraslo s godinama jest razumijevanje i financijska potpora vlasti. Obnova Kaštela - iako je dvor u međuvremenu korišten kao otvoreni prostor za scenske izvedbe – pokazala se dugotrajna i skupa. Rješenje je trebao biti Art centar, smješten u dijelu negdašnje kultne konobe Ćuk, u kojem je održano nešto prošlogodišnjih programa a bit će kreativna rezidencija francuske grupe novoga cirkusa My!Laika za predstavu “Popcorn Machine”, koju će izvesti 25. srpnja u Kaštelu. “Međutim, uređenje nije dovršeno, nema grijanja, ni opreme, tako da je cijeli proces zaustavljen. Iako smo planirali nastavak projekata, ne možemo zbog financija. Za takav centar ipak treba ozbiljno ulaganje”, otkriva trenutačnu situaciju direktorica festivala, i slikovito objašnjava nedostatno financiranje i odnos sustava prema plesnoj umjetnosti u Hrvatskoj: “Jako sam razočarana time što kvaliteta programa ne utječe na visinu financiranja, pa nam je budžet ove godine u visini budžeta s početaka festivala. I to nakon jedanaest godina kvalitetnog rada. Ni jedna inozemna predstava koja se izvodi u Svetvinčentu nije nikad prikazivana u Hrvatskoj, znači da je riječ o premijernim izvedbama. Osim toga, mi smo još uvijek jedini ljetni plesni festival u Hrvatskoj, dok je filmskih festivala desetak a godišnje snimimo četiri hrvatska filma!?”

ZBOG RECESIJE I KRESANJA proračunskog novca, kako na razini države, tako i lokalnih vlasti, mnogi izvrsni autori otišli su u inozemstvo, odustali su od umjetnosti ili od svoga rada samo životare. S druge strane, i dalje se financiraju institucije, njihov hladni pogon i osrednji umjetnički proizvodi. O paradoksu sustava svjedoči i podatak da u proračunskim dotacijama za Zagrebački plesni centar gotovo dvostruko više novca odlazi na tzv. održavanje prostora nego na programsku djelatnost. “Upravo ove posljednje dvije godine lošeg financiranja zaustavit će našu suvremenu plesnu scenu u razvoju, što će za struku imati dugoročne posljedice. To prije što je plesna scena u Zagrebu 2009. dobivala potporu od 1 posto ukupnih sredstava namijenjenih kulturi a sada se taj postotak još smanjio”, upozorava Snježana Abramović Milković kao predsjednica strukovne udruge koja se nije libila ni prosvjeda na ulicama kako bi skrenula pozornost javnosti na svoje probleme. Priznaje kako nisu uspjeli napraviti mnogo. “Ne postoji politička volja, a, na žalost, kod nas se sve vrti oko politike. To je obeshrabrujuće, jer se svaki put treba čekati izborna godina a i tada se ne možemo probiti kroz nedostatak kvalitetne evaluacije programa prema kojoj bi se dodjeljivala sredstva.” A među gorućim problemima domaće plesne scene svakako je i projekt visokoškolske ustanove za ples i balet, čije se osnivanje ne tako davno najavljivalo u sklopu sveučilišnog kampusa na zagrebačkom Borongaju. “Program je napisan i verificiran, ali nema prostora i sve je stalo zbog toga. Iako smo imali veliku podršku Ministarstva kulture. A toliko je praznih industrijskih objekata koji bi se trebali obnoviti i, kao na Zapadu, namijeniti za kulturu. Znam da će razloge tražiti u pravnim problemima i nedostatku novca, ali kad bismo smanjili korupciju, možda bi nešto ostalo i za kulturu”, smatra Snježana Abramović Milković.

IAKO JE I SAMA svojedobno pružila podršku jednoj političkoj opciji, danas više nije politički angažirana. “Nisam, niti želim biti. Moje koketiranje s politikom završilo je neuspjehom, jer ja sam individualac a u strankama je hijerarhija i traže poslušnike, kritika nije dobrodošla, nego samo klimanje glavom. Osim toga, previše nekompetentnih ljudi preko stranke dobiva posao koji ne zna raditi, a ja ne želim takvu karijeru. Ne mogu raditi stvari isključivo iz vlastite koristi, ples kao umjetnost mi je iznad toga”, kaže Snježana Abramović Milković. Ipak, vidi budućnost samostalnih umjetnika u Hrvatskoj, pogotovo u okretanju europskim fondovima i koprodukcijama. No, veli, ne treba zaboraviti da su preduvjeti za to i sufinanciranje lokalne samouprave, odnosno Ministarstva kulture, a mi još uvijek nemamo kulturnu politiku koja bi omogućila nužno višegodišnje planiranje, razvoj i financiranje kulturnih projekata.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika