Objavljeno u Nacionalu br. 467, 2004-10-26

Autor: Ivo Pukanić

POLITICAL REPORT

Sanaderova politika je najbrži put u EU

Premijer Ivo Sanader ovih je dana dobio jamstva iz više izvora da uhićenje odbjeglog generala Ante Gotovine nije uvjet za početak pregovora i članstvo u EU: uz njegovo zalaganje za rješavanje problema srpskih izbjeglica, jedino pitanje oko datuma ulaska u EU ostaje 2007. ili 2008.

Ivi Sanaderu nitko iz Europe nije zamjerio njegovu prošlotjednu izjavu kako je uvjeren u nevinost generala Gotovine, no da on tu nevinost mora dokazati pred sudom u Haagu.Ivi Sanaderu nitko iz Europe nije zamjerio njegovu prošlotjednu izjavu kako je uvjeren u nevinost generala Gotovine, no da on tu nevinost mora dokazati pred sudom u Haagu.“Hrvatskoj se datum početka pregovora o ulasku u Europsku uniju neće uvjetovati uhićenjem i izručenjem odbjeglog generala Ante Gotovine ICTY-ju u Haagu. Svim dobronamjernima iz diplomatskog zbora jasno je da general Gotovina nije u Hrvatskoj. Od hrvatske Vlade traži se da pokaže napore da odbjeglog generala dovede pred Haaški sud, tu hrvatska Vlada treba imati aktivnu ulogu. Pokazivanje aktivnosti u tom smjeru dovoljno je za početak pregovora, sigurni smo da ni Carla Del Ponte neće dati negativan izvještaj pred Vijećem sigurnosti o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom. Stoga Sanader može računati na početak pregovora početkom proljeća sljedeće godine. Kad će Hrvatska zaista ući u Europsku uniju, najviše ovisi o brzini usklađivanja hrvatskih zakona sa zakonima EU. Hoće li to biti 2007. ili 2008., ovisi jedino o brzini pregovaranja. Možda bi za Hrvatsku čak bilo i bolje da ne uđe s Rumunjskom i Bugarskom 2007., nego da zaista bude uzor i neka vrsta vođe svim zemljama jugoistočne Europe koje trebaju nakon nje ući u EU. Tu bi se Hrvaska izdvojila kao lider cijele regije, što bi joj politički i ekonomski mnogo značilo.” To je za Nacional potkraj prošlog tjedna izjavio jedan zapadnoeuropski diplomat.

Njegovo razmišljanje zapravo je potvrdio i luksemburški premijer Jean-Claude Juncker u intervjuu HTV-u u nedjelju, 24. listopada: “Uhićenje generala Gotovine nije uvjet za početak pregovora o ulasku Hrvatske u EU, no ozbiljna spremnost da se on uhiti jest. Hrvatska se mora pobrinuti da napori koje ulaže da se general Gotovina izruči Den Haagu budu ozbiljni. Na Hrvatskoj je da ispuni tu obvezu jer neke naše zemlje članice na tome jako inzistiraju.”

U svijetlu tih izjava vidi se da Ivi Sanaderu nitko iz Europe nije zamjerio njegovu prošlotjednu izjavu kako je uvjeren u nevinost generala Gotovine, no da on tu nevinost mora dokazati pred sudom u Haagu. Sanadera nitko iz Europe nije napao zbog te izjave, ali su ga zato napali hrvatski “ozbiljni” politički analitičari, koji su tu njegovu izjavu proglasili gotovo heretičnom i strašno štetnom za hrvatski put prema EU.

Tom izjavom Sanader je pokazao da čvrsto drži situaciju u svojim rukama, kako u stranci, tako i u Vladi, te da ima jasnu viziju kamo i kojim putem Hrvatsku želi voditi u svom mandatu premijera. Pokazao je i hrabrost i političku zrelost, čime je demantirao svoje kritičare koji tvrde da Sanader dobro funkcionira samo kada mu se “dobro poslože karte”, a da se u defanzivnim situacijama izgubi.

Političku zrelost i svoju snagu u stranci Sanader je pokazao kad je odlučio da predsjednički kandidat HDZ-a bude Jadranka Kosor. Malo je tko dotad vjerovao da bi se on tako otvoreno suprotstavio Andriji Hebrangu, koji je zajedno sa svojim istomišljenicima u HDZ-u, čvrstom i vrlo utjecajnom nacionalističkom jezgrom, bio uvjeren u vlastitu kandidaturu. Konačna Sanaderova odluka o kandidatu za predsjedničke izbore nije bila poznata čak ni najbližim Sanaderovim suradnicima u stranci i Vladi, sve do samog početka sjednice predsjedništva stranke. S distance od desetak dana, Jadranka Kosor bila je logičan Sanaderov izbor, nastavak njegove politike transformacije HDZ-a u proeuropsku stranku koja se iz dana u dan sve više pomiče zdesna prema centru. Sanaderova namjera potpuno je jasna. On od HDZ-a želi dugoročno napraviti stožernu stranku hrvatske političke scene, koja uvijek ima sigurnih 35-40 posto glasova na izborima te koja uvijek može izabrati partnere s kojima može vladati. Ta vizija, prema Sanderovoj procjeni, može se ostvariti jedino takvom centrističkom politikom, koja odgovara najširem sloju stanovništva. A upravo u takav imidž kao idealno se uklapa Jadranka Kosor.

Da je kojim slučajem izabran Hebrang, Sanader bi pokazao da je posustao u svojoj viziji daljnjeg razvoja stranke i da mu nije posve jasno što je zapravo njegova stranka i kamo je treba odvesti. Hebrangovim izborom pokazao bi da ne kontrolira procese unutar stranke i da se boji galamdžija s njenog desnog krila koji nisu shvatili da je vrijeme “apsolutizma” Franje Tuđmana i njegove retorike i ponašanja prošlo. S Hebrangovim izborom, koji je Tuđmanov politički klon, to bi se vrijeme vratilo.

U prošlom broju Nacional bilo je pogrešno napisao da je skupina od dvadesetak Hebrangovih pristaša, među kojima je bio i dr. Ivan Bagarić, napustila dvoranu nakon što je Sanader za govornicom izjavio da je odlučeno da Jadranka Kosor bude predsjednički kandidat. U žurbi zbog predaje materijala za tisak pogrešno smo interpretirali neke informacije. Istina je da je Bagarić nakon objavljivanja Kosoričine kandidature pokazao malo nezadovoljstvo, no nitko se, pa čak ni Andrija Hebrang, nije usudio protestirati zbog te Sanaderove odluke. Hebrang se morao pomiriti sa sudbinom i podvući rep te izraziti javnu podršku svojoj kolegici Jadranki Kosor. Pritom mu kiseli osmijeh nije silazio s lica. No zbog te Sanaderove odluke upravo Hebrang mora biti najsretniji. Time mu je Sanader produžio politički život, koji bi nakon debakla na izborima u srazu protiv Mesića za Hebranga bio nemoguć. Njegov golemi ego bio bi pod udarcima javnosti i zbog izbornog kraha potpuno bi nestao s političke scene. I unutar stranke izgubio bi ugled među svojim istomišljenicima, kojima je neformalni vođa. A o šteti koju bi donio stranci ne treba ni govoriti. Njegovo desničarenje i pozivanje na vrednote Domovinskog rata bili bi zbog samog njegova načina govora u Europi protumačeni kao povratak na stari HDZ. No ono što je Hebrang htio govoriti i na čemu je namjeravao graditi svoj put prema Pantovčaku u predizbornoj kampanji, to se odvažio Sanader javno reći prošloga tjedna.

Premijer je prvi hrvatski političar na vlasti koji se jasno i glasno izjasnio o krivnji generala Ante Gotovine. “Siguran sam da je Ante Gotovina nevin i on tu svoju nevinost mora dokazati pred Haaškim sudom”, rečenica je koju se ni Račan ni Mesić nikad ne bi javno usudili izgovoriti. Zbog te izjave Sanader je oštro napadnut u pojedinim novinama. Neki su ga osudili jer je to izjava koju ne vole čuti europski birokrati pa bi to eventualno moglo zasmetati Hrvatskoj na putu u Europu. Drugi su mu spočitnuli da ne poznaje anglosaksonski zakon po kojem tužiteljstvo optuženome mora dokazati krivnju, a ne da optuženi dokazuje svoju nevinost.

Tu je izjavu o Gotovininoj krivnji, nakon što je proširena optužnica protiv njegae u proljeće ove godine te je optužen i za sudjelovanje u “zločinačkom pothvatu”, trebalo javno izgovoriti. Kakav bi Sanader bio čovjek da pristane kao premijer biti na čelu države koja je nastala na temelju “zločinačkog pothvata”. To bi značilo da je to i zločinačka država. Sanader je 1995. bio pri samom vrhu države, stoga bi i on, kao i svi ostali političari koji su u to vrijeme bili u Vladi, odnosno blizu Tuđmanu, trebali odgovarati za taj “zločinački pothvat”. Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač, koje su optužili za to djelo, samo su vojni ogranak političkih odluka. Zar Sanader mora šutjeti i samo klimati glavom na optužnicu koja ne tereti samo Gotovinu i druge generale, nego teško tereti državu kojoj je on na čelu? Od njega bi bilo neozbiljno upravo suprotno ? da nije dao takvu izjavu i rekao da je Gotovina nevin. Također je rekao da Gotovina to mora dokazati pred sudom. Potpuno je u ovakvoj politiziranoj situaciji svejedno mora li Gotovini tužilaštvo dokazati krivnju ili on mora sudu dokazati svoju nevinost. Za Sanadera i njegovu vladu, a samim time i za velik broj birača koji su ih izabrali, važno je da je napokon netko iz samoga vrha vlasti jasno i glasno rekao što misli o haaškoj optužnici i krivnji Ante Gotovine. Savjest nacije tim je Sanaderovim potezom mnogo dobila, ma što o tome mislili tzv. “ozbiljni politički analitičari” i njihovi izvori među “zapadnim diplomatima u Zagrebu”.

Sanader je jasno rekao da se sve to mora riješiti u Haagu, stoga on ni u jednom trenutku nije ni na koji način povrijedio instituciju Haaškoga suda. Jedino je, kao svjedok vremena, dao svoju ocjenu haaške tužbe.

Izjavom o Gotovininoj nevinosti Sanader je zatvorio usta i svim radikalima u HDZ-u, koji su eventualno spremali napad na njega nakon što je Hebrangu zatvorio vrata predsjedničkih izbora. S druge strane, da u dijelu liberalne javnosti i pred Europom napravi kontrolu eventualne štete, povukao je velik potez izjavivši da je povratak srpske imovine vlasnicima prioritetan zadatak njegove vlade. To je jasan znak Europi da Sanader zaista misli riješiti po mnogima najveći problem ? problem izbjeglica, o kojem se, za razliku od problema s Gotovinom, malo govori, a po mišljenju svih zaista ozbiljnih analitičara najveći je problem s kojim se suočava Sanaderova vlada uz ekonomska pitanja. Vlada je nemoćna pri rješavanju Gotovinina problema, jer general nije stupio na tlo Hrvatske od prvoga dana svoga bijega.

Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih srbijanskoj vladi i premijeru Vojislavu Koštunici, na sastanku u Solunu prošlog tjedna, kao i dan poslije u Bukureštu, Hrvatska je zaista dobila velike poene u očima svojih susjeda. Vrlo neposredan i otvoren razgovor Sanadera i Žužula sa srpskom stranom uvjerio je Koštunicu da hrvatska strana zaista, bez figa u džepu, želi riješiti sve probleme sa svojim susjedima. “Nismo navikli da Hrvati tako otvoreno govore. Vaša prijašnja vlada s našom se prijašnjom vladom samo vrtjela u krug. Zagreb nije povukao ni jedan konkretan potez, što se možda može ‘zahvaliti’ bivšoj garnituri u Beogradu kojoj nitko nije vjerovao pa joj vjerojatno nije vjerovao ni Račan. No ipak smatramo da je razina razgovora mogla biti mnogo viša. Nakon sastanka u Solunu i najavljenog Sanaderova posjeta Beogradu mislimo da će se naši odnosi potpuno normalizirati i da ćemo moći dokraja normalno komunicirati i raditi. Po Sanaderovu ponašanju u Solunu, mi smo u to sigurni.” To je za Nacional izjavio jedan od ministara iz Koštuničine vlade, dva dana nakon solunskog sastanka.

Sanader u sljedeća dva mjeseca mora najviše paziti da ne zagazi previše u predsjedničku kampanju. U istom je položaju i Miomir Žužul, koji izravno ovisi o Stipi Mesiću, koji je sukreator vanjske politike i bez čijeg se dopuštenja ne može napraviti ni jedan značajniji kadrovski, a kamoli vanjskopolitički potez. Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih vrhu HDZ-a, stranka će pružiti maksimalnu kadrovsku, organizacijsku i financijsku potporu Jadranki Kosor, no njena dva glavna operativca, od kojih je jedan u nedjelju zbog problema s čirom na dvanaesniku završio u bolnici, neće se previše eksponirati. Kako sada stvari stoje, Mesić sigurno pobjeđuje i u tome ga može zaustaviti samo nekakav golem skandal, pa bi veće javno eksponiranje Sanadera i Žužula u kampanji Jadranke Kosor, koja sigurno neće biti potpuno čista, kao što to nije ni jedna kampanja dosad, bilo bi apsolutno kontraproduktivno za njihov kasniji odnos sa Stipom Mesićem. A takav im neprijatelj ne treba, a posebno ne predsjednik s kojim neće moći normalno kohabitirati. A bez kohabitacije nemaju nikakve šanse da na sljedećem parlamentarnim izborima ponovo osvoje vlast. U pitanju su i lokalni izbori koji se održavaju za manje od pola godine. I Sanader i Žužul su prepametni da bi se upuštali u takvu avanturu. Stoga se Jadranka Kosor može pouzdati samo u sebe i ni u koga drugoga. Što to prije shvati, bit će joj lakše.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika