07.07.2011. / 13:47

Autor: Igor Koruga

Moderna interpretacija stare glazbe na rovinjskom BaRoMusu

Na četvrtom koncertu ovogodišnjeg BaRoMusa nastupio je odličan talijanski ansambl La Terza Praticca

La Terza PraticcaLa Terza PraticcaVeć sam podnaslov ¨Concerto inusuale per lirica antica¨ mnogobrojnoj je publici okupljenoj sinoć u rovinjskoj crkvi sv. Franje obećavao nesvakidašnje zbivanje. Na četvrtom koncertu ovogodišnjeg BaRoMusa nastupio je odličan talijanski ansambl La Terza Praticca u sastavu; Max de Aloe na usnoj harmonici, Marlise Goidanich na baroknom violončelu, Nicola Stranieri na udaraljkama i Massimiliano Toni na čembalu, te u ulozi umjetničkog voditelja i aranžera.

Odvažni glazbenici ponudili su sasvim osobito viđenje barokne priče ispričane maštovitim obradama arija i lamentacija poznatih skladatelja navedenog vremena. ¨Priča¨ se odnosila na neobičan, zapravo osvježavajući pristup u interpretaciji tzv. stare glazbe. Arija iz Händelove opere Rinaldo ¨Lascia ch'io pianga¨ bila je prva na repertoaru, a poznati je glas Tuvea Semmingsena iz kontroverznog filma Larsa von Triera u verziji Massimiliana Tonia bio zamijenjen usnom harmonikom (!), instrumentom koji nije niti postojao u osamnaestom stoljeću. Vremenom, ovaj je nadasve ekspresivan pristup osvojio simpatije brojne publike, a elementima se jazza i bluesa prilagodio obliku jam-sessiona, bliskom interpretativnoj prirodi improvizacijskih baroknih koncerata. Umjetnički direktor BaRoMusa, Domagoj Terzić, istaknuo je fenomen glazbenog izraza Maxa de Aloe ovim riječima - ...u rukama Maxa de Aloe usna harmonika zamjenjuje riječ i pjevanje. Njegovo umijeće i izražajnost u prostoru između filološke rekonstrukcije i nesvakidašnjih aranžmana mogu otkriti nove perspektive slušanja repertoara stare glazbe.

I doista, koncert je atraktivnog naslova BaroccArmonica nastavljen u osvježavajućem i prije svega zanimljivom tonu koji je prožeo skladbe poput ¨Lamento di Apollo¨ Francesca Cavallia (1602-1676), Ciacconu Bernarda Storacea (? - 1664) i Recercatu Ottavu Giovannija Battiste de gl'Antonija (1636 -1698). Živopisno zvukovlje obogatio je i odličan udaraljkaš Nicola Stranieri stvarajući tipično ozračje srednjovjekovne plesne glazbe. Autorska improvizacija Maxa de Aloe ¨A sort of a Dance¨ bila je svojevrstan intermezzo i prezentacija već spomenute virtuoznosti spretnog usno-harmonikaša. U originalnim aranžmanima izvornog baroknog zvuka bile su izvedene i briljantne varijacije na temu arija iz Händelova oratorija Saul ¨O Lord, whose Mercies numberless¨, Frescobaldijeve Toccate Prime, te ¨Lamento di Didone¨ iz glasovite opere Henryja Purcella (1659-1695).

Promatrano s historiografske pozicije, prima praticca i seconda praticca slovile su kao povijesno relevantne epohe u načinu pisanja i izvođenja rane glazbe. S tim u vezi, naziv bi grupe La Terza Praticca svakako trebao ukazivati na smjer promišljanja njihovog autentičnog i modernog interpretativnog pristupa. Massimiliano Toni, kao dirigent ili čembalist, posjednik je nepreglednog broja nagrada i sudionik najvećih festivala barokne glazbe, dok je njegov trenutno najzanimljiviji projekt ¨Orfeo: a ba-rock opera¨, obrada čuvene tročinke Claudia Monteverdija (1567-1643).

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika