Objavljeno u Nacionalu br. 470, 2004-11-15

Autor: Berislav Jelinić

NACIONAL OTKRIVA

Četiri zaključka Vijeća za nadzor POA-e u aferi Puljiz

Mjesec dana nakon što ih je novinarka Helena Puljiz obavijestila o pritiscima koje je nad njom provodila POA, Vijeće za civilni nadzor tajnih službi zaključke je poslalo nadležnom saborskom odboru koji cijeli slučaj može proglasiti državnom tajnom

Ako saborski odbor ne osudi ponašanje POA-e, HDZ-u bi tek ostalo da pokuša uvjeriti javnost da POA nije po izravnom nalogu premijera Sanadera neformalno obrađivala Stipe Mesića, HDZ-ova protukandidata na predsjedničkim izborima.Ako saborski odbor ne osudi ponašanje POA-e, HDZ-u bi tek ostalo da pokuša uvjeriti javnost da POA nije po izravnom nalogu premijera Sanadera neformalno obrađivala Stipe Mesića, HDZ-ova protukandidata na predsjedničkim izborima.Skandalozni pritisci Protuobavještajne agencije (POA) na novinarku Helenu Puljiz uspjeli su podijeliti Vijeće za civilni nadzor sigurnosnih službi, kojem se Helena Puljiz početkom listopada obratila radi zaštite, jer smatra da joj je POA dramatično ugrozila temeljna ljudska prava. Dio članova Vijeća i neki krugovi bliski oporbi smatraju da se odvjetnik Miroslav Šeparović, također član Vijeća, ponašao pristrano te ga sumnjiče za sukob interesa, jer ga smatraju vrlo bliskim aktualnoj vlasti.

Oporba se pribojava da će biti teško dokazati sadržaj razgovora Helene Puljiz i agenata POA-e, jer oni navodno nisu snimaniVijeće za civilni nadzor sigurnosnih službi tim se slučajem počelo baviti 15. listopada, kad ga je o njemu u pisanom obliku obavijestila Helena Puljiz, a hrvatskoj javnosti to je postalo poznato nakon što je tu aferu Nacional opsežno opisao 2. studenoga.

Helenu Puljiz 5. listopada telefonom je nazvao Mario Bušić, koji se predstavio kao djelatnik Odjela za organizirani kriminal pri MUP-u, predstavio joj se i kao osoba koja je, kao i ona, iz Imotskoga, te je zamolio da se nađu na kavi u sigetskom kafiću “Relax”. Ondje se uz Bušića pojavio i Mario Puček, a kad ih je Helena Puljiz zamolila da joj pokažu službene iskaznice, pokazalo se da oni ne rade za policiju nego za POA-u.

Rekli su joj da ona po njihovu uvjerenju ima informacije bitne za nacionalnu sigurnost te je zamolili da na razgovor odu u prostorije zagrebačkog centra POA-e u Gruškoj ulici u Zagrebu. Ona je na razgovor pristala, ali kako je uopće nisu informirali da smije odbiti taj razgovor, agenti POA-e prekršili su Zakon o sigurnosnim službama. Oko 13.45 Helena Puljiz sjela je s agentima POA-e u njihov službeni “golf” i odvezla se u prostorije POA-e. Ondje im se pridružio i šef zagrebačkog centra POA-e Mladen Frlan.

Ondje su je počeli ispitivati o njenim kontaktima s bivšim šefom Mesićeva ureda Željkom Bagićem dok je kao novinarka pratila rad Ureda predsjednika, o odnosima Stipe Mesića s njegovim suradnicima te o njenom novinarskom praćenju Mesićev rada a dok je bila novinarka Jutarnjeg lista. Uoči kampanje za izbor predsjednika Republike agente POA-e najviše su zanimale informacije koje bi u kampanji mogle kompromitirati Stipu Mesića.

Agenti POA-e ispitivali su je više od pet sati. Najbezobrazniji bio je Mladen Frlan. Pritom su je ucjenjivali govoreći da bi joj bilo bolje surađivati, jer bi u protivnom mogli objaviti neke njene fotografije seksualne naravi, iako takve fotografije uopće ne postoje. Pokušali su je ucijeniti i time što je brat Helene Puljiz zaposlen u policiji, te da mu karijera može krenuti uzlaznom ili silaznom putanjom, ovisno o kvaliteti njene suradnje.

Prema pisanju Feral Tribunea od 4. studenoga, agent POA-e Mladen Frlan obratio se Heleni Puljiz ovim riječima: “Ovdje se radi o trgovanju: mi ćemo vama pomoći da pronađete posao, a vi ćete zauzvrat odrađivati neke poslove u našu korist.” Zatim je Frlan objasnio da “odrađivanje poslova” znači dostavljanje informacija o pojedinim novinarima te plasiranje u javnost onih podataka koje POA smatra bitnima da se u nekom trenutku objave. Helena Puljiz odbila je takvu suradnju, a razgovor tijekom koga su je često vrijeđali završio je predvečer.

Osam dana poslije Mario Bušić ponovo ju je nazvao, ali ona je odbila razgovarati i sve prijavila Hrvatskom novinarskom društvu, Hrvatskom helsinškom odboru i Vijeću za civilni nadzor sigurnosnih službi. Vijeće je potkraj prošlog tjedna završilo provjeru njezinih navoda te poslalo zaključke saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Krugovi bliski oporbi vjeruju da je Miroslav Šeparović sklon povjerovati da su agenti POA-e imali zakonsko uporište da pristupe Heleni Puljiz te da će biti teško dokazati sadržaj njihovih razgovora s Helenom Puljiz, jer oni navodno nisu snimani pa će u eventualnom sudskom postupku sudac imati kao dokaz samo njene tvrdnje koje agenti POA-e pobijaju.

Vijeće za civilni nadzor sigurnosnih službi poslalo je saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost četiri zaključka o tom slučaju. U prvom se analizira je li POA prekršila zakon pozvavši Helenu Puljiz na razgovor. Šeparović je navodno upozoravao da je Helena Puljiz pristala doći na razgovor u zagrebački centar POA-e, što znači da agenti POA-e nisu primjenjivali prisilu i nezakonite elemente. Rasprava o tom pitanju bit će zanimljiva jer agenti Heleni Puljiz nisu rekli da ima pravo razgovor i odbiti, što bi je možda navelo da uopće ne ode na prvi razgovor.

U drugom se zaključku analizira je li Helena Puljiz osoba koja ugrožava nacionalnu sigurnost, ili je li ona osoba koja bi sigurnosnoj službi mogla dati podatke od važnosti za nacionalnu sigurnost. Neki članovi Vijeća bliski oporbi navode da je Šeparović sugerirao da bi mogući interes POA-e za Željka Bagića mogao biti dovoljan razlog za zakonsku pokrivenost te akcije, jer je Bagić na crnoj listi EU zbog navodnog pomaganja Gotovini.

U trećem se zaključku obrađuje jesu li prema Heleni Puljiz agenti POA-e primjenjivali tajne mjere, jer ona smatra da su oni samo tako mogli doći do nekih informacija iz njenog privatnog života kojima su je pokušali ucjenjivati. Krugovi bliski oporbi navode da Šeparović sugerira da bi Helena Puljiz u tom dijelu svog iskaza mogla biti sklona dramatiziranju i preuveličavanju onoga što joj se dogodilo.

U četvrtom se zaključku analizira je li sadržaj razgovora agenata POA-e i Helene Puljiz bio nezakonit u dijelu gdje su je ucjenjivali i gdje su se raspitivali o aktualnom predsjedniku Stipi Mesiću. Agenti POA-e su se navodno branili da je Helena Puljiz to izmislila, da razgovor uopće nije sniman, da se ona uplašila pa je samoinicijativno pričala pojedinosti o svom privatnom životu, što njih uopće nije zanimalo. Krugovi bliski oporbi tvrde da je na temelju toga Šeparović navodno svojim kolegama u Vijeću sugerirao da bi u sudskom postupku bilo teško dokazati istinitost tvrdnji Helene Puljiz.

Helena Puljiz ništa nije htjela komentirati dok ne primi zaključke Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi.

Miroslav Šeparović odbio je komentirati te navode, jer o svom radu u Vijeću ne smije javno govoriti ako mu to ne dopusti saborski Odbor za nacionalnu politiku i nacionalnu sigurnost. On je ušao među sedam članova Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi u proljeće prošle godine, nakon što se pokazalo da je među pristiglim kandidatima koji su se prijavili na javni natječaj on zbog svojih profesionalnih referenci najkvalitetnije rješenje da u Vijeću zauzme mjesto rezervirano za pravnog stručnjaka. Šeparović je za vrijeme vladavine HDZ-a u prošlom desetljeću obnašao više istaknutih javnih funkcija, uključujući i funkciju čelnika sigurnosnih službi. U vrijeme njegova ulaska u Vijeće na vlasti je bila koalicija predvođena SDP-om pa je i zbog bliskosti tada oporbenom HDZ-u bio smatran pogodnim kandidatom za kontrolu rada tih službi s nominalne pozicije civilnog stručnjaka. Otad do danas političke su se okolnosti bitno promijenile. Otkako je potkraj prošle godine HDZ preuzeo vlast, Šeparovića sve više spominju i kao čovjeka na kojeg Vlada računa u svojim kadrovskim kombinacijama. Neki krugovi bliski Vladi tvrde da ga u slučaju neke pogreške Vesne Škare-Ožbolt premijer Sanader namjerava postaviti kao alternativno rješenje na funkciju ministra pravosuđa. Neformalno Šeparoviću pripisuju i znatne lobističke zasluge za imenovanje Joška Podbevšeka na čelo POA-e, koji kao i on potječe s otoka Korčule.

O slučaju Helene Puljiz u utorak će raspravljati saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Propisi ne dopuštaju članovima Vijeća komentiranje tih događaja ako im to Odbor ne dopusti. Saborski odbor vodi član HDZ-a Ivan Jarnjak i HDZ to tijelo glasački kontrolira.

Bude li se pridržavao zakona i bude li to politički odgovaralo HDZ-u, saborski odbor mogao bi cijeli slučaj proglasiti državnom tajnom i zauvijek onemogućiti članove Vijeća da slučaj službeno komentiraju. Sudeći po svim okolnostima ovog slučaja, koji je izrazito neugodan za HDZ, vladajuća stranka pokušat će učiniti sve da slučaj zataška, što sugeriraju i nedavni istupi glasnogovornika Vlade Ratka Mačeka koji je aferu Puljiz pokušao proglasiti izmišljotinom.

Ako saborski odbor ne osudi ponašanje POA-e, HDZ-u bi tek ostalo da pokuša uvjeriti javnost da POA nije po izravnom nalogu premijera Sanadera neformalno obrađivala Stipe Mesića, HDZ-ova protukandidata na predsjedničkim izborima. Koliko će u tomu uspjeti, neće se moći suvislo analizirati sve do sljedećih izbora.

Aferu nezakonitog POA-ina pritiske na novinarku Helenu Puljiz za Nacional je komentirao član saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Damir Kajin. On vjeruje tvrdnjama Helene Puljiz, smatra da joj se Vlada treba ispričati, kao i da treba javno postaviti pitanja o drugim nezakonitostima POA-e, još iz vremena bivše vlasti.
NACIONAL: Kako komentirate razvoj afere oko nezakonitog postupanja POA-e prema Heleni Puljiz? – Eksponenti vlasti koji nadziru sigurnosni sustav trebaju se javno ispričati Heleni Puljiz. Njoj treba biti jasno da ucjene kojima su je zastrašivali, ako je to istina, neće uroditi plodom. Savjetujem joj da ne pristane na poligraf, što su joj neki sugerirali. Taj slučaj pokazuje da je POA pokušala nedopušten pritisak na medije i instituciju predsjednika Republike, ali i svjedoči o potpunom rasulu u obavještajnoj zajednici. Javno treba što prije jasno i glasno postaviti pitanje vodi li to POA tajnu obradu predsjednika države. To je ozbiljan problem i unatoč tomu što je ispred nas predsjednička kampanja, to se naprosto mora raščistiti. Neke osobe u obavještajnoj zajednici morat će biti razriješene dužnosti, ali do takvog epiloga treba doći nakon što se tim osobama da pravo da se pokušaju obraniti. Rasulo u obavještajnoj zajednici ne traje od dolaska Podbevšeka u POA-u, nego je riječ o kontinuiranom kaosu u zadnjih 60 godina. Nažalost, vrijeđa me to što bivša vlada, koja je dobila mandat da taj problem u sigurnosnim institucijama raščisti, to nije provela. Podbevšek je zalutao na čelno mjesto POA-e. Na njegovoj inauguraciji poručio sam mu da je zajahao divlju zvijer i da nastoji da ga ne iskoriste za odrađivanje akcija u nečijem stranačkom ili privatnom interesu. Jasno je da sve to treba dokazati, jer se radi o delikatnom području gdje se odluke ne smiju prebijati preko koljena.
NACIONAL: Je li istina da šef saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivan Jarnjak taj slučaj želi politički zataškati i sakriti od javnosti proglašavajući ga državnom tajnom? – To ne mogu komentirati. Mislim da je najmanji problem žrtvovati šefa POA-e, jer je on sitna riba, kao što je bio i Franjo Turek. Treba ustanoviti je li Podbevšek bio taj koji je davao takve naloge, ili je, ne daj bože, on te naloge primao od svojih pretpostavljenih.
NACIONAL: Hoćete li kao član saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost inzistirati da javnost o tom slučaju bude dokraja informirana? – To je toliko delikatan problem da se javnost više ne može izbjeći. Svatko tko želi dobro obavještajnoj zajednici sigurno će pristati o svemu informirati javnost. Mora se javno reagirati i na slučaj Jukica, koji ste vi ljetos otvorili, a izostala je suvisla javna i politička reakcija. Ovdje je očit problem to što svatko svakoga drži u šaci. Ta naša dična opozicija razglabat će o nekim transkriptima, ali će se vrlo lak sa nositeljima vlasti potiho dogovoriti da se prešuti slučaj Puljiz.
NACIONAL: Zašto to mislite? – Zato što im nositelji vlasti mogu otvoriti slučaj tajne operacije Cash, koji je jednako tako iritantan, ako ne i više od ove afere, a događao se prije godinu i pol. Treba se diviti ljudima koji o tim problemima pristaju otvoreno progovarati, jer oni unaprijed mogu znati da će se vjerojatno suočiti sa združenim osudama političke zajednice u kojoj podjela na poziciju i opoziciju više uopće neće biti tako jasna. To onda govori da dok zakonski jasno ne uredimo tu materiju i službe ne prepustimo profesionalcima, rješenja problema neće biti.
NACIONAL: Kako komentirate nedavne medijske napise o obavještajnoj operaciji Cash kojoj je nominalni cilj lov na Antu Gotovinu, a za koju čak i novinar koji je veliča tvrdi da ima privid nezakonitosti? – To me zaprepastilo. Nije sporno da obavještajne službe moraju surađivati te da je to potrebno i prihvatljivo. Nije sporno da Hrvatskoj bijeg generala Gotovine šteti i da Gotovina svoju vjerodostojnost i vjerodostojnost HV-a treba braniti u Haagu. Međutim, da se dopusti da strane obavještajne službe udružene s našima vršljaju po Hrvatskoj i provode takve rabote, nešto je što si nijedna zemlja ni po koju cijenu ne smije dopustiti.
NACIONAL: Smatrate li da bi hrvatska javnost trebala biti detaljno informirana o toj akciji te da treba javno postaviti pitanje političke odgovornosti odgovornih za njeno pokretanje? – Otkako se preko novina doznalo za tu priču, prošlo je dovoljno vremena da netko iz bivše ili sadašnje vlasti tu priču potvrdi ili demantira. Bilo bi najbolje kad bi se radi vjerodostojnosti hrvatske politike javnosti moglo reći da to nije istina i da se to nije dogodilo. Međutim, šutnja potvrđuje vjerodostojnost tih navoda i to me plaši. Trebalo bi očekivati da se o tome povede rasprava pred saborskim Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Dodatnu potvrdu tih informacija neformalno su dobili u HSP-u i o tome se počelo nešto špekulirati, ali nitko ni u najružnijim varijantama nije pomišljao da u Hrvatskoj usporedo s našim službama ili uz njihovo dopuštenje i potporu, djeluju i strane sigurnosne službe. Strane tajne službe, poglavito velikih svjetskih sila, uvijek su aktivne u njima sigurnosno zanimljivim zemljama i tu nema ništa čudno. Međutim, samo u banana državama može se dogoditi da netko pristane angažirati službu druge države, mimo uobičajene suradnje.
NACIONAL: Znači li to da su bivši i aktualni premijeri Račan i Sanader zbog takve suradnje sa stranim špijunima Hrvatsku pretvorili u banana državu? – Možda se to stanje uopće nije mijenjalo još od nastanka neovisne hrvatske države 1990.

Vezane vijesti

HND želi pomoći, ali ne i predsjednik

HND želi pomoći, ali ne i predsjednik

Nakon što je Nacional u prošlom broju objavio članak u kojem se navodi da je Hrvatsko novinarsko društvo odbilo pružiti pomoć novinarki Heleni… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika