Predsjednik Mesić još je u petak, 19. studenoga, zatražio od Ladislava Pivčevića, šefa Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, da mu podnese precizan izvještaj o eventualnim nezakonitostima rada POA-e u slučaju Helene Puljiz.U pozadini smjene Joška Podbevšeka odigravala se prava drama koja je trajala od srijede, 24. studenoga, a završila je u četvrtak, 25. studenoga oko ponoći. Bila je to borba s vremenom Joška Podbevšeka i Ive Sanadera, u čemu su im pomagali cijela POA i vrh MUP-a. Sanaderov cilj je bio jednostavan: POA, odnosno MUP trebali su podići kaznene prijave protiv Željka Bagića i Franje Tureka prije nego što Mesić potpiše smjenu Joška Podbevšeka, Sanaderova čovjeka na mjestu šefa Protuobavještajne agencije, zbog nezakonitog postupanja POA-e pri ispitivanju novinarke Helene Puljiz. To je za Sanadera bilo važno jer je ispravno procjenio da mu takvim potezom Mesić može nanijeti veliku političku štetu te ga je u tome trbalo spriječiti. A najlakše ga je mogao spriječiti tako da u javnosti Podbvšekova smjena bude doživljena kao osveta Stipe Mesića za podizanje kaznenih prijava protiv njegova donedavno najbližeg suradnika Željka Bagića i bivšeg šefa POA-e Franje Tureka. Stoga je u podnošenju kaznenih prijava bila presudna svaka minuta, kako bi se to obavilo prije Podbevšekove smjene.

NEDOSTATAK KOORDINACIJE Kada je Sanader izjavio kako je smjena Podbevšeka Mesićeva osveta, kaznena prijava protiv Bagića i Tureka još nije bila zaprimljena Prva verzija kaznene prijave protiv Tureka i Bagića pisana je od 10.30 do 12 sati, no Bajić odbija primiti Podbevšekova zamjenika prije 15 satiZaista je apsurdno da, čak i u trenucima kad su trebali spašavati vlastitu kožu, Podbevšek i njegovi špijuni nisu bili sposobni dobro i na vrijeme organizirati podnošenje kaznenih prijava, od kojih na kraju neće biti ništa, no to i nije važno. Važna je samo percepcija javnosti, odnosno ljestvica popularnosti stranaka i političara.

Predsjednik Mesić još je u petak, 19. studenoga, zatražio od Ladislava Pivčevića, šefa Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, da mu podnese precizan izvještaj o eventualnim nezakonitostima rada POA-e u slučaju Helene Puljiz. Pivčević se dao na posao i taj je izvještaj bio gotov u srijedu kasno popodne. Osobno ga je Pivčević predao predsjedniku Mesiću u srijedu, 24. studenoga oko 18 sati. Kako Nacional doznaje iz izvor bliskih POA-i, Podbevšek je odmah doznao da je Pivčevićev izvještaj gotov i da ga nosi predsjedniku te da bi mogla slijediti njegova smjena. Odmah se posavjetovao sa svojim nadređenima i naprvljen je plan da se hitno podnesu kaznene prijave kako bi se tim preventivnim udarom spriječila smjena, ili bar napravila politička kontrola štete, koja bi tom smjenom nastala za Sanadera. Podbevšek je znao da će ga predsjednik smijeniti, što je Nacional najavio nekoliko dana prije, samo nije znao kad će se to dogoditi. Nakon što je dobio izvješće te večeri, Mesić ga je sa svojim savjetnicima analizirao i odlučio odmah smijeniti Podbevšeka.

Sutradan u 10.30 Mesićeva tajnica Andreja Škripelj nazvala je ured Joška Podbevšeka i pozvala ga na razgovor s predsjednikom u 16.30. Podbvešek je istog trenutka znao da je predsjednik donio odluku i da će toga dana biti smijenjen. I tada počinje prava utrka s vremenom. Najbliži Podbevšekovi ljudi hitno pišu kaznene prijave protiv Tureka i Bagića, koje je do 16.30 trebalo predati Državnom odvjetništvu, prije nego što Mesić otpusti Podbevšeka. Do 12 sati “veliki mudraci” POA-e završavaju nacrt kaznene prijave te Ante Glavan, Podbevšekov zamjenik, zove Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika, kako bi mu predao kaznenu prijavu. Kako je Bajić bio izvan svog ureda na nekim sastancima, preko tajnice mu je poručio da ga ne može primiti prije 15 sati.

Točno u 15 sati Ante Glavan dolazi u Državno odvjetništvo k Mladenu Bajića s nacrtom kaznene prijave. Nakon što je pregledao nacrt, Bajić je zaključio da nema dovoljno elementa za kaznenu prijavu i upućuje Glavana na MUP i dopunu nacrta. U 17.30 Glavan ponovo dolazi k Bajiću, ali s ravnateljem policije Ivicom Franićem, i predaje nadopunjenu kaznenu prijavu. No Bajić ga opet odbija i traži da se nacrt dokumentira, potkrijepi i dopuni svim dokazima.

U međuvremenu Podbevšek točno u 16.30 dolazi k Mesiću i nakon 20-ak minuta razgovora, oko 16.50, predsjednik mu priopćava tužnu vijest da nije zadovoljan njegovim objašnjenjem slučaja i da je na osnovi Pivčevićeva izvještaja već potpisao njegovo razrješenje i poslao ga na supotpis premijeru Sanaderu. Podbevšek je ošamućen izišao iz Mesićeva kabineta, pokupio svoj kaput u predvorju i vratio se u sjedište POA-e, gdje se grozničavo nadopunjavala kaznena prijava. Iako Državno odvjetništvo još nije prihvatilo kaznenu prijavu protiv Tureka i Bagića, premijer Sanader, ne znajući to, izlazeći s proslave u hotelu “Opera”, izjavljuje novinarima kako mu ne pada nakraj pameti supotpisati smjenu Joška Podbvešeka i kako je ona uslijedila kao Mesićeva osveta zato što je POA protiv njih Državnom odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu. On u tom trenutku nije znao da ta prijava još nije bila ni zaprimljena.

Tek nakon ponoći Glavan i Franić vratili su se k Bajiću, koji ih je čekao u svom uredu, i podnijeli mu konačnu verziju kaznene prijave protiv Bagića i Tureka. Predsjednik je za te prijave doznao iz Sanaderove izjave u televizijskim vijestima u 19 sati. Iz redoslijeda događanja jasno je da je Podbevšek uz Sanaderov blagoslov htio izigrati Mesića i prikazati javnosti Podbevšekovu smjenu kao čin osvete. Pritom im se sve izjalovilo, što stoga što ih Bajić nije mogao primiti u podne, a što i zbog toga što su nacrte kaznene prijave napisali posve diletantski.

U prijavi piše: “Bagića se sumnjiči da je odao državnu tajnu tako što je u intervjuu Nacionalu od 3. kolovoza ove godine odao nazočnost agenata britanske tajne službe MI6 u Republici Hrvatskoj, koji su bili angažirani u akciji traženja Gotovine i otkrivanju njegovih jataka.”

Turek se u prijavi sumnjiči da je “tijekom lipnja 2001. godine za vrijeme dok je vršio dužnost ravnatelja SZUP-a neovlašteno prisluškivao telefonske pozive građana a za koje nije pribavio ili dobio nalog. Naime, on bi predlagao primjene mjera TKTR-a prema nekim građanima a kada bi prijedlog bio odbijen, on bi telefonske priključke za koje nije dobio nalog upisivao na naloge koji su odobreni i primijenio mjeru.”

U Turekovu slučaju riječ je o “predmetu Gotovina” u vrijeme kad je u Vladu došla zapečaćena optužnica, prije raspisivanja potrage. Turek je tada navodno tražio da se proširi lista prisluškivanih, prijedloge je dostavljao ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu, a ovaj neke prijedloge nije odobrio. Tada bi Turek, prema navodima prijave, jednostavno odbijene telefonske priključke dopisivao na naloge koji su bili odobreni. Kako Nacional doznaje, Tureka se sumnjiči za nezakonito prisluškivanje osoba K.B. i G.Z. čiji su brojevi bili stavljeni na naloge za prisluškivanje M.D. i L.M. (imena poznata redakciji, ali ih ne objavljuje zbog eventualnih sudskih tužbi).

Na kraju, već je sada vidljivo što će se dogoditi. Kao što su kaznene prijave na brzinu sklepane, po svemu sudeći, na brzinu će biti i odbačene te neće doći ni u fazu istrage. Podbvešeka nitko ne može spasiti, a Sanader, što dulje odugovlači s njegovom smjenom, sebi i svojoj stranci čini veću štetu. Na kraju će morati popustiti i prisiliti Podbevšeka da sam podnese ostavku. Postoji i drugi scenarij, po kojem bi Mesić trebao izgubiti na izborima pa da njegova nasljednica poništi odluku o Podbevšekovoj smjeni. No tu postoje dva velika problema: Sanader mora izdržati pritisak do 2. siječnja, a drugo, Jadranka Kosor treba pobijediti. I jedno i drugo vrlo je teško.

Franjo Turek: Prljavštine Joška Podbevšeka
NACIONAL: Kako komentirate kaznenu prijavu protiv vas u kojoj ste optuženi za nezakonito prisluškivanje i manipuliranje telefonskim brojevima? – Kao što sam dosad rekao svim medijima, sadržaj kaznenih prijava ne mogu komentirati jer ga ne znam. Odbacujem svaku mogućnost, što spada u insinuacije i konstrukcije kojima obiluje Podbevšekova POA, da sam počinio kažnjiva djela zlouporabe položaja i ovlasti i neovlaštenog prisluškivanja. Tvrdim da su sve mjere tajnog prikupljanja podataka (pa tako i prisluškivanja) primjenjivane na zakonit način, odnosno poštujući odredbe Zakona o unutarnjim poslovima i Zakona o sigurnosnim službama, što znači da su sve mjere prisluškivanja primjenjivane na temelju pisanog naloga bilo ministra unutarnjih poslova ili nadležnog suca Vrhovnog suda. Sve drugo su izmišljotine i konstrukcije nekompetentnih pojedinaca poput Joška Podbevšeka.

NACIONAL: Kako komentirate prijavu POA-e i MUP-a protiv vas da ste odali državne tajne? Optužuju vas da ste odali državni tajnu kad ste ljetos dali intervju Nacionalu. Što je u tom članku državna tajna? – Ako je točno ovo što tvrdite, moram primijetiti da je, kao što sam već rekao u jednim novinama, kaznena prijava protiv mene obična sprdačina. Ovo što mi vi sada govorite potvrđuje da sam bio potpuno u pravu! Ama baš ništa što sam rekao u tom intervjuu nema obilježje državne tajne. Bilo bi pametnije da djelatnici POA-e redovnito čitaju sve novine a ne samo Sportske novosti. Tako bi mogli vidjeti da je sve to već puno prije mog intervjua davno objavljeno. U sigurnosnom rječniku to se zove “otvoreni izvori”. Uostalom, više nisam ni mogao očekivati od Ante Glavana i Marija Frlana, koji su bili moji đaci i studenti na Srednjoj i Visokoj policijskoj školi. Već onda nisu uredno pohađali nastavu i bili su skloni markiranju, posebno iz kriminalističke taktike. Dokaz njihova markiranja je i njihova kaznena prijava, što je nešto najgluplje što sam čuo u svom životu.