Neposredno nakon izbora Malčić je poručio Heleni Puljiz da joj, ako ona to ocijeni potrebnim, stoji na raspolaganju osobno, odnosno institucija koju predstavlja.Heleni Puljiz, novinarki koja se našla u vrtlogu najnovije obavještajne afere koja je uzdrmala hrvatsku političku scenu neposredno uoči predsjedničkih izbora, telefonom se javio Jurica Malčić, novi pučki pravobranitelj izabran na tu dužnost prošlog utorka u kasnim poslijepodnevnim satima. Neposredno nakon izbora poručio je da joj, ako ona to ocijeni potrebnim, stoji na raspolaganju on osobno, odnosno institucija koju predstavlja.

Riješivši spor na štetu Dobroslava Parage, Malčić je kao ministar uprave ustoličio Antu Đapića na čelo Hrvatske stranke prava Malčić pred Ustavnim sudom RH pokrenuo spor 2002. kada nije bio ponovno izabran za suca Ustavnog sudaKako je dodao u razgovoru s Nacionalovim novinarom, u tom bi se slučaju i on uključio u rješavanje problema s kojim je trenutačno suočena nezaposlena hrvatska novinarka. A cijeli slučaj je utoliko ozbiljniji jer je riječ je o nekadašnjoj izvjestiteljici iz Ureda predsjednika Stjepana Mesića, koja se bezrazložno našla pod udarom agenata POA-e. Međutim, bez tog poticaja Helene Puljiz, očigledne žrtve u najnovijoj aferi jedne od hrvatskih obavještajnih službi, Malčić smatra da zasada nema potrebe da i on intervenira.

Cijeli slučaj već ispituju saborski odbori, a pučki je pravobranitelj povjerenik tog istog Hrvatskog sabora, koji pomaže građanima u zaštiti njihovih prava kada su ugrožena postupcima državnih organa. Kako saborski odbori imaju mogućnost i rješavati konkretne slučajeve, za razliku od pučkog pravobranitelja koji više ima posredničku ulogu, Malčić smatra da tu zasad za njega nema posla.

Upozorio je, doduše, da ga je uznemirila zadnja ocjena same Helene Puljiz, koja je izjavila da se sudionici u ovoj priči sve manje brinu o zaštiti njezinih ljudskih prava, a cijeli slučaj pretvaraju u poligon za međusobna politička prepucavanja. U svakom slučaju, u trenutku kada taj slučaj počinje dobivati i međunarodne razmjere o čemu svjedoče reakcije međunarodnih novinarskih asocijacija, priznao je da je institucija koju on predstavlja ostala izvan igre, djelomice i zbog činjenice što se predugo odugovlačilo s izborom pučkog pravobranitelja.

To je mjesto bilo upražnjeno još od lipnja ove godine, a sam Malčić stupio je na dužnost kada je cijela afera već ušla u fazu raspleta. Inače, pojavio se kao spasonosno rješenje za pučkog pravobranitelja u posljednjem trenutku. Ta mu je mogućnost ponuđena samo dva dana uoči imenovanja.

Tjedan dana prije njegova izbora Branimir Glavaš potaknuo je prijedlog Hrvatskom saboru da se na tu dužnost ustoliči dotadašnji, ali i sadašnji Malčićev novoizabrani zamjenik pučkog pravobranitelja Željko Thur, ali do glasovanja nikada nije došlo jer je prijedlog bio povučen u posljednjem trenutku.

Uoči očekivanog izbora Thura, na klupama saborskih zastupnika osvanuli su fotokopirani stari novinski tekstovi kojima je bilo osvježeno sjećanje da je Thur, bivši odvjetnik iz Požege, grada u kojem je bio i višegodišnji predsjednik općinskog ogranka HDZ-a, izbacio 84-godišnju zaštićenu stanarku Gizelu Dražić iz stana u njegovoj kući u Zagrebu.

Pokazalo se da je to bio ključan trenutak koji je HDZ-ovu većinu ostavio bez potpore njegovih koalicijskih partnera pa je žurno trebalo tražiti novog kandidata. Tako su Malčića podržale sve stranke, premda on smatra da je za njegov izbor bila osobito važna blagonaklonost oporbe.

Bivšem pučkom pravobranitelju Anti Klariću, koji je radio taj posao osam godina, ali nije dobio šansu da ga nastavi obavljati i u sljedećem osmogodišnjem mandatu za što je postojala zakonska mogućnost, mandat je istekao potkraj lipnja. Prošlog utorka, 30. listopada, upravo na dan izbora Malčića, istjecao je mandat i za troje zamjenika pučkog pravobranitelja pa je praktički prijetila opasnost od privremenog gašenja institucije. Bio bi to skandal koji bi Hrvatsku ponovno doveo u neugodnu situaciju pred podozrivim očima Europske unije u Bruxellesu, ali i Vijeća Europe u Strasbourgu. Prema Malčićevim riječima, prijetila je opasnost da doista nedopustivi šlamperaj ostavi i međunarodne posljedice na Hrvatsku kao državu.

Malčić, koji je prošlog utorka na ovu dužnost izabran konsenzusom svih stranaka u Hrvatskom saboru, još vodi spor pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, koji je pokrenuo 2002. godine kada nije bio ponovno izabran za suca Ustavnog suda. Bio je i ostao nezadovoljan provedbom postupka izbora novih sudaca tog suda. Tada je ostao bez potpore HDZ-a pa ga je, kako je rekao, tim više iznenadilo što je sada vladajuća stranka promijenila mišljenje. Štoviše, ovaj je put bio zamoljen da se vrati u aktivnu službu.

Kao što Malčiću prije dvije godine nije uspjelo osigurati potporu u Hrvatskom saboru za novi mandat, tako se to u slučaju pučkog pravobranitelja dogodilo Anti Klariću. Sam Klarić je revoltirano rekao Nacionalovu novinaru da su u njegovu slučaju presudili predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks i Branimir Glavaš kao glavni kadrovici u Hrvatskoj. Razlog je bio, kako je uvjeren, njegov negativan stav prema načinu na koji je riješena kriza u županijskoj skupštini u Osijeku u režiji Šeksa i Glavaša.

Je li to doista bilo presudno u slučaju Klarića, Malčić nije želio komentirati, ali je naglasio da visoko cijeni njegov rad ukazujući na to da je upravo Klarić uspostavio tu instituciju u iznimno teškom vremenu. Dodao je, međutim, da je očito postao i žrtvom gotovo nevjerojatne situacije.

Podnosio je godišnja izvješća Hrvatskom saboru, koja su bila prihvaćana, ali mu očito nije bila oproštena njegova kritičnost. Životna nas realnost uči da isti ljudi jedno govore kad su u oporbi, a posve drugo kad su na vlasti, a Klarić je dovoljno dugo obavljao tu dužnost da se svima uspio zamjeriti, ocijenio je Malčić.

Taj 62-godišnji pravnik rođen u Zagrebu, koji je prvi dio svog života proveo u roditeljskom kvartu na Novoj vesi, gdje je živio sve dok nije uselio u svoj stan na desnoj obali Save u Sopotu u Novom Zagrebu, bio je sudac Ustavnog suda od sredine srpnja 1994. do sredine srpnja 2002. godine. Dok je bio sudac Ustavnog suda, na čiji rad nije bilo prigovora, ostao je upamćen i po tome što se potkraj devedesetih pobunio protiv izbora Vice Vukojevića i Ivana Mrkonjića za suce Ustavnog suda. Usprotivio se političkom dogovoru HDZ-a i tadašnje oporbe smatrajući da nisu bili zadovoljeni stručni kriteriji, već se sve svelo na puku političku trgovinu.

Malčić je figurirao kao osoba koja je ustrajavala na tim stručnim kriterijima, a u stranačku politiku nikada nije želio izravno ući. Premda je radio i kod pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, gdje od početka 1991. do travnja 1992. godine bio njegov savjetnik, ali i zamjenik predstojnika Ureda kada je njime upravljao Hrvoje Šarinić, nikada nije prihvatio njegov poziv da uđe u HDZ. U to je vrijeme aktivno sudjelovao i u poslu u kojem je predsjednik Tuđman sam skicirao preustroj Hrvatske vojske koristeći se njegovim tehničkim uslugama. Tako je bilo sve dok ga Malčić nije upozorio da bi za taj posao ipak trebao uzeti stručnu osobu, jer sebe nije smatrao dovoljno kompetentnim za vojna pitanja.

Bio je i ostao prijatelj i s ljudima iz oporbe s kojima se družio još od mladosti. Među njima posebno mjesto imaju Antun Vujić iz SDP-a i predsjednica HNS-a Vesna Pusić. Premda je i u vrijeme socijalizma od tajnika Izvršnog vijeća Skupštine općine Maksimir dogurao i do položaja zamjenika sekretara zagrebačkog Gradskog sekretarijata za upravu i pravosuđe, nikada nije bio član partije.

Izbjegao je to unatoč tomu što je bio aktivan u radu omladinskih organizacija, a 1965. godine bio je i komandant radne akcije na Savi. To je, kako je rekao, bilo osobito važno u njegovoj obitelji, jer mu je djed bio aktivan član predratnog HSS-a, pa mu je i otac cijelo vrijeme bio pod nekom vrstom nadzora iako se nikada nije aktivno bavio politikom.

Unatoč tomu što u javnosti figurira kao stručnjak, koji je demonstrativno napustio dužnost dopredsjednika Ustavnog suda nezadovoljan političkim trgovinama kojima je i sam svjedočio, svjestan je da i njemu izvlače jednu mrlju u profesionalnoj karijeri, iako ne misli da je napravio nešto protuzakonito ili nemoralno.

Njegovi oponenti izvlače podatak da je upravo on kao ministar uprave u Hrvatskoj vladi, dužnost koju je obavljao u razdoblju od 1993. do 1994. godine, ustoličio Antu Đapića za predsjednika Hrvatske stranke prava. Ukratko, potpisao je dokument kojim je ozakonjen prelazak Hrvatske stranke prava iz ruku njezina osnivača Dobroslava Parage u ruke aktualnog predsjednika Đapića. Govoreći o toj epizodi iz njegove profesionalne karijere, Malčić tvrdi da tada doista nije imao pojma o političkoj pozadini cijele te operacije, koju je vodio jedan od tadašnjih najbližih Tuđmanovih suradnika Josip Manolić.

Jednostavno, kako kaže Malčić, to je formalno-pravno bilo izvedeno uz poštovanje cjelokupne službene procedure, dok je sam Paraga, prema njegovim riječima, propustio učiniti cijeli niz formalnih postupaka. Uostalom, kako je zaključio, taj je slučaj bio na reviziji kod bivše koalicijske vlade kada je ministar pravosuđa bio Stjepan Ivanišević. I tada je bilo ocijenjeno da je Đapić bio izabran uz poštovanje procedure.

Doduše, Malčić danas priznaje da bi na cijeli slučaj možda drukčije gledao da je u to vrijeme znao o političkoj pozadini tog slučaja, što je tek poslije bilo objelodanjeno u javnosti.