Posljednja večer ovogodišnjeg festivala barokne glazbe u Rovinju bila je ispunjena dijalogom poprečne flaute i čembala. Iskusni zagrebački glazbenici Dani Bošnjak i Krešimir Has temperamentnim su interpretacijama oduševili brojnu publiku okupljenu sinoć u dupkom popunjenoj crkvi sv. Franje, u kojoj se dogodila prava ¨svetkovina glazbe¨. U gotovo mističnoj atmosferi, gostujući su umjetnici svojom predanošću i brojnim interpretativnim nijansama poklonili ljubiteljma kvalitetne glazbe vrsnu izvedbu zanimljivog koncertnog programa. Veterani domaće barokne scene, Dani Bošnjak na poprečnoj flauti i Krešimir Has na čembalu i orguljama, pokazali su se dobrom zamjenom za najavljeni duet Renata Rožića i Matije Dedića, čiji je nastup otkazan zbog iznenadne smrti Rožićeva oca, a koji će svoje umjetničke vizije, temeljene na vezi Bachove glazbe i jazza, prezentirati na otvorenju iduće sezone 2012. godine.

Koncert je, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, otvorio Krešimir Has solo izvedbom dvije frottole Andrije Motovunjanina (Andrea Antico da Montona) koje su kulturološki posebno značajne, jer su ustvari jedne od prvih tiskanih instrumentalnih kompozicija za ogrulje u Europi. Samo šest desetljeća nakon Gutenbergova izuma, Antico je trajno obilježio europsku glazbenu kulturu svog doba tiskajući zbirke skladbi popularnih renesansnih majstora od kojih mnoge nisu sačuvane ni u kakvim drugim izdanjima. Važnost njegova rada može se uočiti u predgovoru zbirke kojeg je sastavio Papa Leo X, Frottole intabulate per sonar organi, tiskane 1517. godine u Veneciji; ¨...Ti si svojim postupkom prvi izradio i uskoro ćeš objaviti tabulature za orgulje, djelo korisno i potrebno svima koji uživaju u toj vrsti umjetnosti koja je nova i nikad ranije tiskana. Želeći se očinski pobrinuti da korist od tvoje revnosti i rada ne užiju drugi na tvoju štetu, što bi se lako moglo zbiti kada bio ove iste orguljske tabulature, kojih si ti prvi autor, bile tiskane od drugih, odlučujemo i naređujemo da se nitko ne usudi tiskati, omogućiti tisak, ili bilo gdje prodavati ove iste, ili bilo koju drugu vrst tabulatura za orgulje bez tvoje dozvole...¨.

Za orguljama je tijekom koncertnog nastupa izvedena i Fuga u G-duru, BWV 576, Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), a zanimljiva je bila i izvedba skladbe Girolama Frescobaldija (1583-1643) ¨La Bergamasca¨ iz zbirke ¨Fiori Musicali¨ (1635) za koju je sam autor zapisao kako ¨onaj tko ovu skladbu svira neće naučiti malo¨. Uslijedila je vrlo atipična, harmonijski produhovljena, Sonata za flautu i basso continuo Antonija Vivaldija (1678-1741), tzv. Stocholmski rukopis, u četiri stavka sličnog tempa (Andante-Siciliano-Allegroo-Arioso). U nastavku programa okupljeni su imali prilike uživati i u Sonati za flautu i basso continuo u G-duru, HWV 363b, Georga Friedricha Händela (1685-1759), te u Bachovoj Sonati za flautu i basso continuo u e-molu, BWV 1034. Odabrana Händelova sonata poznata je kao jedna od njegovih 11 sonata za flautu i basso continuo, a, obzirom na autorov nevelik komorni opus, svakako jedna iz niske sličnih umjetničkih bisera što vrijedi i za netom spomenutu Bachovu sonatu iz njegovog kasnijeg razdoblja.