Luka Mišetić, odvjetnik Ante Gotovine, 17. studenoga 2004. poslao je pismo Kenethu Scottu, glavnom tužitelju u slučaju Gotovina, u kojem piše kako je čuo da je Haaško tužiteljstvo umiješano u pokušaj opstrukcije formiranja saborskog povjerenstvaDržavno odvjetništvo Republike Hrvatske na čelu s Mladenom Bajićem provodi veliku istragu o autentičnosti brijunskog transkripta od 31. srpnja 1995. na osnovi kojeg je tužiteljstvo Haaškog suda (ICTY) podignulo optužnicu protiv Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača. Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih ICTY-ju, istragu o tom transkriptu provodi i sam Haaški sud, pa je prije dva tjedna trebao obaviti razgovor i s generalom Marijanom Marekovićem o okolnostima nastanka tog transkripta. Ako se transkript pokaže neautentičnim, to bi bila katastrofa za haaško tužiteljstvo, koje je zasnovalo tužbu na dokumentu koji na zadnjoj stranici nema žig Vlade Republike Hrvatske te stoga nije autentičan i valjan. Ako se utvrdi da je dokument neautentičan, haaškoj tužiteljici mogle bi pasti u vodu optužbe protiv sve trojice generala za planiranje i sudjelovanje u “zločinačkom pothvatu” kojem je na čelu bio Franjo Tuđman. Zbog toga vjerojatno ne bi odmah bila odbačena optužnica, ali bi bili ozbiljno uzdrmani njeni temelji, te je pitanje što bi na kraju sudsko vijeće odlučilo o predmetu Gotovina, Markač i Čermak. Osim Državnog odvjetništva i Haaga, i odbjegli general Gotovina traži utvrđivanje autentičnosti dokumenta o kojem mu ovisi budućnost.

PREPRAVLJANJE DOKUMENTA U prijavi se tvrdi da je falsificiranje izvedeno u razdoblju od ljeta 1995. do proljeća 2004. godine DOKUMENT ZA OBRANU MILOŠEVIĆA Slobodan Milošević je prvi upotrijebio transkript, što potvrđuje sumnje da je riječ o falsificiranju TVRDNJA ODVJETNIKA Dokumenti koje su Haagu predali Bagić i Mesić srušili su prvu optužnicu protiv Ante Gotovine Riječ je o pismu koji je glavni Gotovinin tužitelj Kenneth Scott kao odgovor poslao odvjetniku Luki Mišetiću Kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja koji je krivotvorio transkript podignuo je odbjegli general Gotovina preko svojih odvjetnika Marijana Pedišića i Ive Farčića. Prijava je podnesena 19. listopada 2004. zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu jer Gotovina smatra da postoji osnovana sumnja da je netko prepravio sadržaj transkripta sa sastanka koji je 31. srpnja 1995. Franjo Tuđman održao sa svojim suradnicima radi pripreme vojne akcije “Oluja”.

U prijavi stoji da je netko nepoznat po svemu sudeći bitno izmijenio “sadržaj transkripta tako da je isti optužujući za sudionike”, te da je iz uvodne rubrike u kojoj se upisuju nazočni izbacio brigadira Marka Rajčića, general bojnika Željka Glasnovića, general bojnika Pavla Miljavca, general pukovnika Marijana Marekovića te admirala Antu Budimira. Gotovina je preko odvjetnika u prijavi napisao da je time nepoznati počinitelj krivotvorio službenu ispravu i predložio da Općinsko državno odvjetništvo od zagrebačke policije zatraži kriminalističku obradu predmeta i radi utvrđivanja istinitosti sadržaja izvrši uvid u izvornik teksta transkripta, kao i u audiosnimku iz koje je nastao sam prijepis razgovora. U prijavi se tvrdi da je kažnjivo djelo falsificiranja napravljeno u razdoblju od ljeta 1995. do proljeća 2004. kada se dokument pojavljuje kao dio optužnice. Prvi put je taj dokument koristio Milošević citirajući ga u svojoj obrani. Otkud je došao Miloševićevim odvjetnicima u ruke, to je jedna od enigmi koja potvrđuje sumnje da bi se moglo raditi o falsificiranom dokumentu.

U obrazloženju prijave Gotovinini odvjetnici tvrde da su u pripremi obrane svog klijenta prikupili saznanja o konkretnom sastanku, kontaktirali one koji su mu neosporno prisustvovali te utvrdili brojne manipulacije. Sadržaj spornog brijunskog transkripta negirali su Davorin Domazet, Miroslav Tuđman, Pavao Miljavac, Željko Glasnović, Ante Budimir i Mirko Rajčić. Svi su svoje izjave ovjerili kod javnog bilježnika.

Državno odvjetništvo je od Ureda predsjednika već zatražilo snimke razgovora na Brijunima spornog datuma, originalni spis kao i originalnu kuvertu tog spisa. Isto tako, Državno odvjetništvo će razgovarati sa svim preživjelim sudionicima tog sastanka koji je prethodio Oluji i od njih uzeti izjave o događanjima na njemu. Do sada snimke razgovora nisu pronađene.

Nedavno je jedan hrvatski tjednik objavio kako je glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte Hrvatskoj vladi uputila pismo u kojem izražava veliku zabrinutost zbog nedavne inicijative HSP-a da se osnuje parlamentarno povjerenstvo koje bi utvrdilo vjerodostojnost transkripata iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana. No prema podacima koje ima Nacional, to nije istina. Haaško tužiteljstvo nema ništa protiv toga. Štoviše, ono želi da se autentičnost tog dokumenta ispita na krajnje profesionalan način. To bi u puno pomoglo i haaškoj tužiteljici da točno vidi s čim raspolaže u daljnjem tijeku postupaka u kojima je koristila taj transkript.

Naime, sve dok ona nema službenu potvrdu Vladina Ureda za suradnju s Haaškim sudom da je transkript autentičan te da iza njega stoji Vlada RH, taj dokument ne može proći na sudskome vijeću. Prema izvorima Nacionala, postoji pismo jednog Haaškog tužitelja koji je demantirao pisanje tog tjednika i rekao da Haag itekako želi da se utvrdi autentičnost transkripta kako se ne bi tapkalo u mraku.

Luka Mišetić, odvjetnik Ante Gotovine, 17. studenoga 2004. poslao je pismo Kenethu Scottu, glavnom tužitelju u slučaju Gotovina, u kojem piše kako je čuo da je Haaško tužiteljstvo umiješano u pokušaj opstrukcije formiranja saborskog povjerenstva koje bi, među ostalim, istražilo i autentičnost spornih brijunskih transkripata. Mišetić je u pismu naveo da je čuo kako je Thomas Osorio, čelnik zagrebačkog Ureda za veze Haaškog tužiteljstva, intervenirao u Ministarstvu pravosuđa i prenio stavove tužiteljice Carle Del Ponte. Ona je, prema Mišetićevu pisanju, preko njega hrvatskim dužnosnicima poručila da bi formiranje takvog saborskog povjerenstva doživjela kao čin koji bi doveo u pitanje suradnju Hrvatske vlade i Haaškog suda i koji bi mogao uzrokovati negativnu intonaciju njezina izvješća o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom pred Vijećem sigurnosti UN-a, koje je predala 23. studenoga 2004.

U nastavku pisma Mišetić tvrdi da bi, ako su navodi o pritiscima Thomasa Osorie i Carle Del Ponte točni, to predstavljalo izravno miješanje Haaškog tužiteljstva u poslove hrvatskog parlamenta, kao i opstrukciju istrage krivotvorenja dokumenata, što ulazi u nadležnost i hrvatskog i haaškog pravosuđa. “Utoliko bi navodno ponašanje Thomasa Osorie bilo ozbiljno kršenje općeprihvaćenih standarda tužiteljske etike opisane u paragrafu 13b dokumenta pod nazivom UN Guidelines on the Role of Prosecutors, ali i u odjeljku 3-3.11© dokumenta Standards for Prosecutors Američke odvjetničke komore (American Bar Association, Criminal Justice Section)”, piše Mišetić Scottu.

Mišetić je na kraju pisma izrazio nadu da tvrdnje o takvom ponašanju Thomasa Osorie i Carle Del Ponte nisu točne te zatražio od Haaškog tužiteljstva odgovor kako bi, ovisno o njegovu sadržaju, mogao izvijestiti Vijeće sigurnosti UN-a, predsjedništvo Haaškog suda, ali i medije.

Dva dana poslije Scott je Mišetiću poslao odgovor da su tvrdnje iz njegova pisma o ponašanju Osorie i Carle Del Ponte neosnovane. Drugim riječima, Kenneth Scott je 19. studenoga 2004. neizravno pismeno potvrdio da Haaško tužiteljstvo nema ništa protiv istrage o autentičnosti spornih transkripata.

Tu je inicijativu u Saboru pokrenuo HSP koji je htio pomoći Čermaku, Gotovini i Markaču jer drži da su suočeni s neprihvatljivim optužnicama čiji se sadržaj vjerojatno temelji na falsificiranim transkriptima. Inicijativu su isprva podržali i brojni članovi HDZ-a koji su u tome vidjeli šansu da se većina transkripata iz Tuđmanova ureda proglasi lažnima i neizravno napadne predsjednika Stipu Mesića zbog njihove svojedobne distribucije medijima.

Kako Nacional doznaje iz pouzdanih izvora, sve se to događalo neposredno prije 23. studenoga, kad su Theodor Meron, predsjednik Haaškog suda, i glavna tužiteljica Carla Del Ponte pred Vijećem sigurnosti UN-a davali svoja izvješća o suradnji Hrvatske sa Haaškim sudom, koja su uvelike kreirala političko ozračje među članicama EU uoči prošlotjednog odlučivanja o početku pregovora Hrvatske o priključenju.

Tijekom tog saborskog zasjedanja šefa HSP-a Antu Đapića neslužbeno je kontaktirao premijer Ivo Sanader i upoznao ga s navodnim neslužbenim pritiscima Carle Del Ponte i Thomasa Osorie na Ministarstvo pravosuđa i Vladu. Premijer je Đapiću rekao da će Haaško tužiteljstvo osnivanje povjerenstva tumačiti kao jasan korak unatrag u suradnji Hrvatske i EU. Đapić je potom najavio da bi mogao odgoditi glasovanje do konca sjednice. No, kad se saborska sjednica primakla kraju i kad je trebalo glasovati o tom prijedlogu, dio zastupnika HDZ-a napustio je sabornicu pa nije bilo kvoruma, što je glasovanje o osnivanju povjerenstva odgodilo do prve iduće sjednice.

Đapić je u međuvremenu doznao za prepisku Luke Mišetića i Kennetha Scotta i to ga je dodatno učvrstilo u uvjerenju da treba osnovati sporno saborsko povjerenstvo. Kad je vidio Scottovo pismo, Đapić je posumnjao u istinitost Sanaderovih riječi o pritiscima Haaškog tužiteljstva. Cijeli događaj Đapić za Nacional nije htio službeno komentirati.

Nacional je Haaškom tužiteljstvu postavio niz pitanja kako bi posve rasvijetlio je li, tko i zašto manipulirao oko pritisaka Carle Del Ponte u tom slučaju, ali Haaško tužiteljstvo nije dostavilo odgovore ni na jedno postavljeno pitanje. Kako bi se cijela stvar depolitizirala i prebacila u domenu prave istrage, Državno odvjetništvo, kao i sam Haag, morali bi u miru, uz suradnju svih koji su sudjelovali u tom sastanku, pokušati odgonetnuti što se dogodilo i tko je eventualno falsificirao dio dokumenta o kojem ovisi sudbina troje ljudi i ponos jedne nacije. Formiranje saborskog povjerenstva bilo bi bespotrebno politiziranje cijele situacije u kojoj je i za Haag i za optužene najvažnije da se što brže dođe do istine.

NOVI DOKUMENTI PROMIJENILI SU OPTUŽNICU
Suprotno općem uvjerenju da dokumenti koji su nakon Gotovinina intervjua u Nacionalu pronađeni i poslani Haagu, a za što su najzaslužniji predsjednik Mesić i njegov bivši šef Ureda Željko Bagić, nisu dali nikakva rezultata u slučaju Gotovina, njegovi odvjetnici tvrde da su upravo ti dokumenti praktički srušili prvu optužnicu, nakon koje je nastala druga verzija. Dokumente je, nakon što su skupljeni u Glavnom stožeru, POA-i i Državnom odvjetništvu, Haagu poslao Ured Vlade za suradnjom s ICTY-jem.
Prema mišljenju Gotovininih odvjetnika, velik je uspjeh već i to što je promijenjen sadržaj optužnice protiv Gotovine, a da on nije bio dostupan Haaškom sudu. U dijelu optužnice koji govori o deportaciji i prisilnom raseljavanju, također postoje razlike. Prva verzija govori o 150 do 200 tisuća protjeranih ljudi, dok u drugoj verziji optužnice nema podatka o broju protjeranih. To odvjetnici tumače time da je tužiteljstvo prihvatilo tezu da Srbi s područja Krajine nisu odlazili samo zbog vojnih aktivnosti na području za koje je objektivno bio odgovoran Gotovina, već i u drugo vrijeme i iz drugih razloga. Gotovinini odvjetnici vjeruju kako, dijelom i zbog manje razine odgovornosti koja se Gotovini stavlja na teret, druga optužnica polazi od teze da je “Oluja” izvedena kao planirani zločinački pothvat. Ako tužiteljstvo uspije to dokazati, onda bi Gotovina, unatoč manjoj razini odgovornosti koja mu se stavlja na teret, bio odgovoran i za propuste drugih sudionika zločinačkog pothvata. Međutim, odvjetnici su uvjereni da bi se, ako padne teza o “Oluji” kao zločinačkom pothvatu, i Čermak i Gotovina i Markač mnogo lakše i gotovo u cijelosti obranili optužbi.