Predsjednički će izbori najvjerojatnije biti odlučeni već u prvom krugu Mesićevom pobjedom sa 63,8 posto.Moralo bi se dogoditi čudo da Stipe Mesić ponovo, ali ovaj put već u prvom krugu, ne bude izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Sve ankete pokazuju njegovu nedostižnu prednost. I zadnja anketa, provedena 26. prosinca, koju je organizirao Mesićev stožer, samo potvrđuje rezultate prijašnjih. Bez 21,95 posto neodlučnih ili “tajnovitih” birača, onih koji će ići na izbore ali ne žele u anketama reći za koga će glasovati, Mesić dobiva 49,8 posto glasova a Jadranka Kosor 13,6 posto. Premda na te “neopredijeljene” birače često, uglavnom nerealno, računaju svi kandidati kao na svoje “tajno oružje” koje bi moglo promijeniti rezultat u posljednji čas, dosadašnja izborna iskustva pokazuju da se ti neopredjeljeni birači u pravilu opredjeljuju proporcionalno jednako kao i oni koji navode za koga će glasovati.

U skladu s time, predsjednički će izbori najvjerojatnije biti odlučeni već u prvom krugu Mesićevom pobjedom sa 63,8 posto. Po toj metodi računanja, Jadranka Kosor bi imala na kraju 17,4 posto. U želji da objavimo i rezultate HDZ-ove interne ankete, tražili smo rezultate iz stožera Jadranke Kosor, no do zaključenja lista nisu nam ih poslali.

U nekoliko prijelomnih točaka Mesić je stekao nenadoknadivu prednost. Prije godinu i pol svojom inicijativnom da se pomogne generalu Gotovini te da Haag ima malo više fleksibilnosti kako bi se odbjeglom generalu omogućili isti uvjeti kao i ostalim hvatskim generalima, Mesić je potpuno otupio zube desnici. Iako je bio izvrgnut teškom napadu dijela medija, javnost je prepoznala njegov angažman i rizik kojem se izložio u pomoći generalu. Nakon toga svaka desničarska optužba za izdaju nacionalnih interesa bila je bespredmetna. Time je izbijeno glavno oružje iz ruku svih njegovih neprijatelja i neistomišljenika kojim su ga namjeravali tući na predsjedničkim izborima.

U drugim slučajevima pomogao mu je i sam HDZ. Početkom ljeta HDZ je napravio krupnu grešku. Zbog unutar stranačke situacije, vrh stranke na čelu s Ivom Sanaderom nije se mogao odlučiti koju će strategiju odabrati i kojeg kandidata suprotstaviti Mesiću. I tada su napravili najveću grešku – otezali s imenom kandidata sve do listopada, kad je već za ozbiljnu promociju predsjedničkog kandidata bilo prekasno. HDZ je izgubio cijelo ljeto razmišljajući treba li riskirati i podržati Hebranga i tako dobiti jakog ali opasnog kandidata, kako zbog njegove desničarske retorike za Europu, tako i zbog njegove dosta velike podrške unutar desnog krila stranke. Sanaderu se ni jedno ni drugo nije svidjelo. Žužul je odmah na početku odbio bilo kakvo razmišljanje unutar stranke da se on kandidira, jer kao pragmatičan političar znao je da ako izgubi od Mesića nema više nikakve šanse da opstane kao ministar vanjskih poslova. Prirodan izbor, po Sanaderu, bila je Jadranka Kosor, koja je previše blijed kandidat da bi se mogla boriti protiv Mesića, koji je najjači upravo u situacijama “jedan na jedan” ako se igra na male golove. A upravo je takva situacija nastala na kraju predsjedničke kampanje.

Treći presudni faktor bila je “afera POA” uoči same predizborne kampanje, nasilno saslušavanje novinarke Helene Puljiz i otkriće da je i predsjednika Mesića obrađivala tajna služba. Umjesto da odmah presiječe tu aferu smjenom Joška Podbevšeka, Sanader je dospustio da ga ona razara skoro dva mejseca. Time je bila blokirana mogućnost bilo kakve promocije i porasta popularnosti Jadranke Kosor.

Stoga rezultati ne začuđuju. Primjetno je da je i Sanader promijenio politiku i više se ne razmeće velikim riječima podrške Jadranki Kosor u ime Vlade. I on je uvidio da mu ne treba rat s Mesićem, koji vjerojatno pobjeđuje u prvom krugu i time dobiva neslućeni legitimitet i snagu, te da se bolje pripremati za mirnu polijeizbornu kohabitaciju HDZ-ove vlade i predsjednika Republike. Pojavljuje se i sumnja nije li ipak Sanader sve to znao unaprijed i režirao zbivanja. Naime, trebao je pokazati unutar stranke da se ne boji bitke s Mesićem, a s druge strane dati signal Mesiću da ne želi rat s njim. Po svemu sudeći, postigao je i jedno i drugo.

Već je sada jasno da će za neke predsjedničke kandidate ovo biti i kraj političke karijere. Iako je treći po anketama, Boris Mikšić, “dečko s Trešnjavake”, vjerojatno se više neće usuditi izići na predsjedničke izbore za pet godina. S užasno puno potrošenoga (navodno) vlastita novca, koji je među ostalim priskrbio radeći sa Stjepanom Tuđmanom (kojeg je odbacio nakon smrti Franje Tuđmana), Mikšiću bi bilo najbolje da se vrati na svoj ranč u SAD-u, ondje uzgaja konje i proizvodi zaštitni bitumen, koji će ubuduće teško prodavati HV-u.

Slaven Letica toliko se kompromitirao u kampanji da je izgubio i ono malo pristaša koji su u njemu gledali nekakvu građansku opciju. I HSP koji je iza njega stajao, kako je kampanja odmicala, odmicao se od njega. Koliko je on opterećenje postao stranci, vidljivo je i po tome što se ni na jednom Letičinu predstavljanju nije pojavio Anto Đapić. Za sam HSP katastrofa je kad kandidat kojeg podržava dobije manje od polovice glasova koje je dobila stranka. To znači da za Leticu ne žele glasovati čak ni pripadnici i simpatizeri HSP-a.

Kod Đurđe Adlešić je drukčije. Ona je prema sadašnjim anketama postigla uspjeh jer dobiva znatno iznad trenutnog rejtinga vlastite stranke. No ovi izbori ipak zorno prikazuju da je HSLS propustio veliku šansu sredinom ove godine da bude kohezijski faktor za sve stranke otpadnice, koje su se mogle ujediniti u respektabilnu liberalno-narodnjačku stranku. Taj ceh sada plaća i Đurđa Adlešić.

Jedini koji su se dobro zabavljali i koji nisu ništa izgubili jesu kandidati Miroslav Ćiro Blažević i Ljubo Ćesić Rojs. I jedan i drugi shvatili su izbore kao put u nepoznato, put na kojem nemaju što izgubiti i na kojem se dobro zabavljaju i prisutni su u javnosti.

Najveći gubitnik uz Leticu svakako je Ivić Pašalić, koji se mnogo trudio i potrošio mnogo novca. Ali uzalud. Porazni rezultati anketa još su jednom potvrdili da je nekoć najjači čovjek Hrvatske politički potpuno prezren i propao. Žalibože svake kune koju je potrošio za skupe spotove i jumbo plakate. Preostao mu je samo jedan izlaz: vratiti se u malo zagorsko mjesto Klenovnik nastaviti raditi kao seoski doktor. Ako ga i ondje žele.