Objavljeno u Nacionalu br. 477, 2005-01-04

Autor: Eduard Šoštarić

VOJNA SURADNJA S EU

Kupovina vojne opreme nagrada Francuskoj

Zahlađenje hrvatsko-američkih odnosa nastavlja se: u neočekivanom obratu opremanje Hrvatske vojske taktičkim radiouređajima vrijednima 27 milijuna eura dobio je francuski 'Thales', što je tek početak suradnje s vojnim industrijama europskih zemalja koje su podržale hrvatsku kandidaturu za EU

Hrvatska je prihvaćanjem "Thalesove" ponude honorirala francuske zasluge u višegodišnjem snažnom zalaganju za što brži ulazak Hrvatske u EU, a prije svega za točan i gotovo bezuvjetan datum početka pregovora.Hrvatska je prihvaćanjem "Thalesove" ponude honorirala francuske zasluge u višegodišnjem snažnom zalaganju za što brži ulazak Hrvatske u EU, a prije svega za točan i gotovo bezuvjetan datum početka pregovora.Nedavnim ulaskom francuskog vojnog konzorcija “Thales” u 27 milijuna eura vrijedan projekt opremanja Hrvatske vojske taktičkim radiouređajima, odbijanjem ponude američke vojne grupacije ITT i izraelskog “Tadirana”, kao i najavom zajedničke francusko-hrvatske suradnje u izgradnji ratnih brodova i nabavkom oklopnih transportera od europskog proizvođača iz Austrije ili Njemačke, Hrvatska je odnedavno, osim u političkim, okrenula novo poglavlje i u obrambenim odnosima s Europskom unijom. Takav će razvoj situacije, osobito u vojnoj suradnji, ponajprije pogoditi već ionako narušene hrvatsko-američke bilateralne odnose.

POGODNOSTI OFFSET PROGRAMA Offset sporazumi obuhvaćaju investiranje u ekonomiju zemlje uvoznice, servisna središta, montažu za daljnji izvozHrvatska je prihvaćanjem “Thalesove” ponude honorirala francuske zasluge u višegodišnjem snažnom zalaganju za što brži ulazak Hrvatske u EU, a prije svega za točan i gotovo bezuvjetan datum početka pregovora. Odabir francuskog proizvođača vojne opreme prekretnica je u odnosima Republike Hrvatske s europskom vojno-industrijskom grupacijom koja je sve dosad bila samo puki promatrač američke uloge u razvoju HV-a.

Nedvojbeno će sljedeći veliki vojni projekt modernizacije hrvatskih oružanih snaga, vrijedan 200 milijuna eura – nabavka oklopnih transportera – biti dodijeljen također jednoj od europskih partnerskih zemalja, Austriji ili Njemačkoj, kao zemljama koje su znatno utjecale na hrvatsko približavanje Europskoj uniji.

Hrvatska je premalo tržište da bi se govorilo o značajnom prestižu europskih proizvođača vojne opreme nad američkim. Ali zbog višegodišnjeg trenda pada kupnje oružja u svijetu svaka je zemlja itekako značajno tržište, a osobito tranzicijske zemlje koje su nedavno pristupile ili tek trebaju pristupiti NATO-u. Američki stručnjaci predviđaju da će se borba za kupce zapadne vojne tehnologije upravo sljedećih godina voditi u srednjoj i istočnoj Europi. Stoga su hrvatske najave težak udarac američkim interesima. Upravo je vojna suradnja dosad bila najpozitivniji dio ukupnih odnosa SAD-a i Hrvatske. Američka je strana za potrebe modernizacije HV-a u proteklih pet godina izdvojila 20 milijuna dolara donacije vojne pomoći, potkraj 90-ih od SAD-a su kupljeni radarski sustavi “Peregrine” i FPS-117 vrijedni 150 milijuna dolara, helikopteri tipa Bell-206, a nekoliko je stotina hrvatskih časnika i dočasnika prošlo razne oblike školovanja u SAD-u.

Nacional doznaje iz izvora bliskih MORH-u da je u proteklih pet godina barem deset raznih izaslanstava američkih kompanija razgovaralo na najvišoj razini s hrvatskim redstavnicima: “Raytheon”, “Telephonic”, “Harris” ITT, “Tradeways”, “Siikorsky”, “MIC Industries” “Cubic” “Rockwell Collins” i “Exim bank”, a europski vojni koncerni nisu se ni pojavljivali.

Međutim, snažna i gotovo bezuvjetna potpora europskih zemalja što skorijem početku pregovora Hrvatske s EU, te nedavno američko protivljenje hrvatskom napretku na tom putu, nisu ostavili ravnodušnim ni hrvatskog premijera Ivu Sanadera koji je sve donedavno pokušavao udovoljiti svim američkim zahtjevima. Američka protuhrvatska stajališta i posljednje negativno intonirane izjave američkog veleposlanika Ralpha Franka s velikim su razočaranjem dočekani na hrvatskoj političkoj sceni. Promjenu hrvatskih vanjskopolitičkih stajališta nakon određivanja datuma početka pregovora za punopravno članstvo nedavno su otvoreno potvrdili i hrvatski premijer Sanader i predsjednik Mesić.

Sanader je istaknuo da je integracija Hrvatske u EU najvažniji cilj hrvatske države i društva. Poseban aspekt te integracije je Europska sigurnosno-obrambena politika (ESDP), kao integralni dio zajedničke vanjsko-sigurnosne politike EU, a Hrvatska je dužna ispuniti poglavlja takve politike. Zbog toga je naglasio da će odlazak hrvatskih vojnika u Irak isključivo biti vezan uz postojanje UN-ove misiju multinacionalnih snaga, što je i stajalište najvećeg broja zemalja EU, a prije svega, Njemačke i Francuske.

EU bi u sklopu svoje zajedničke vanjske i sigurnosne politike od 2007. trebala imati desetak naoružanih borbenih skupina od po 1500 vojnika, koje bi se na poziv UN-a u roku od 15 dana mogle rasporediti na krizna žarišta u svijetu. “Na svom putu u EU, Hrvatska će se postupno uključivati u projekte i inicijative zajedničke vanjske i sigurnosne politike”, izjavio je ministar obrane Berislav Rončević potkraj studenoga, čime je najavljen veći vojni angažman kroz europske obrambene inicijative, što je, za razliku od svih dosadašnjih vojnih angažmana, potaknutih od američke strane, potpuna novost.

Samo dvije godine prije, za vladu Ivice Račana i ministricu obrane Željku Antunović, bilo je nezamislivo da francuski “Thales” ili bilo koja druga europska vojna tvrtka oprema HV radiokomunikacijskim uređajima, pa i onda kad se za takvu mogućnost zalagao predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik oružanih snaga Stjepan Mesić, doznaje Nacional. Mesić se zbog toga tada ozbiljno sukobio s ministricom obrane. Račan se nije htio zamjeriti SAD-u i dodatno narušiti odnose koji su već tada bili opterećeni američkim pritiskom zbog hrvatskog odbijanja da potpiše članak 98. o neizručivanju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu.

Hrvatska se morala okrenuti europskim partnerima i stoga što je SAD još 2003. odlučila da od 2004. ukida vojnu pomoć hrvatskim oružanim snagama jer Hrvatska nije potpisala sporazum o neizručivanju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu. Sve dotad, u pet godina američke vojne pomoći, Hrvatska je dobivala vrijedne sustave za naprednu obuku vojnika. Nedavna isporuka 625 taktičkih radiouređaja SINCGARS (jednokanalnih uređaja za kopnenu vojsku i zrakoplovstvo vrijednih 12,5 milijuna dolara) također je dio američke vojne pomoći hrvatskim oružanim snagama, ali posljednji. Radiostanice su kupljene novčanom pomoći odobrenom prije suspendiranja programa FMF u srpnju 2003., a dosad je u Hrvatsku stiglo 100 uređaja. Radiostanicu SINCGARS (Single Channel Ground and Airborne System) proizvodi američka kompanija ITT. Može je nositi vojnik ili se može postaviti na vojno vozilo. Riječ je o opremi koja ispunjava sve NATO-ove standarde interoperabilnosti. Međutim, umjesto ITT-a na posljednjem je tenderu za opremanje Hrvatske vojske taktičkim radiouređajima pobijedio francuski “Thales”, prije svega zbog povoljne ponude prijenosa tehnologije u Hrvatsku i zbog jačanja francusko-hrvatskog partnerstva u posljednje dvije godine. Za nekoliko godina hrvatski Pomorski centar za elektroniku u Splitu, odabran kao partner francuskoj kompaniji u izradi radiouređaja, moći će samostalno iste takve tehnološki napredne vojne uređaje ponuditi bilo gdje na tržištu.

Jači francuski angažman u modernizaciji hrvatskih oružanih snaga još početkom srpnja najavili su predstavnici MORH-a i francuskog ministarstva obrane tijekom posjeta Splitu, u sklopu kojeg je načelnik Uprave za naoružanje Ministarstva obrane Republike Francuske, general Nicolas de Chezzelles, s pomoćnikom Oliverom Catreavauxom boravio u sjedištu HRM-a u Lori. Francusko izaslanstvo, u kojem je bio i vojni izaslanik Francuske u RH, pukovnik Pascal Hart, tada je primio pomoćnik ministra obrane RH za materijalne resurse Mate Raboteg sa zapovjednikom HRM-a, kontraadmiralom Zdravkom Kardumom. Francuski general de Chezzelles samo je ove godine u Hrvatskoj boravio tri puta, obilazeći hrvatske tvrtke koje proizvode oružje i vojnu opremu, a osobito je bio zainteresiran za industrijsku proizvodnju sofisticirane opreme i zajedničku izgradnju brodova, te je posjetio Pomorski centar za elektroniku i BSO Brodogradilište Split. Osim toga, francuski “Thales” prva je inozemna tvrtka koja je još početkom godine poslala Ministarstvu obrane pismo namjere u kojem nudi transfer vojne tehnologije, tzv. offset, u Hrvatsku ako bude sudjelovala u opremanju i modernizaciji hrvatskih oružanih snaga.

Offset program neka je vrsta obrane hrvatskih nacionalnih interesa i hrvatskog gospodarstva, jer će mnogi proizvođači vojne opreme iz inozemstva upravo zbog pada prodaje vojne opreme i naoružanja na svjetskom tržištu u posljednje četiri godine taj gubitak nastojati kompenzirati agresivnijim promidžbenim projektima svojih proizvoda u zemljama koje trebaju modernizirati svoje oružane snage, kao što je slučaj s Hrvatskom. Offset oblik opremanja posljednjih 20 godina znatno je zaživio te ga danas aktivno koristi više od 80 zemalja svijeta i u pravilu se njime koriste razvijene zemlje, nešto manje zemlje u razvoju, dok je kod tranzicijskih zemalja on bio u provedbi više deklarativno nego u praksi.

U novije vrijeme upravo su se tranzicijske zemlje i one u razvoju aktivnije okrenule offset programima, dok je razvijenima on danas velik problem, jer je svaka njihova prodaja opreme i usluga uvjetovana offset programima zemalja niže tehnološke opremljenosti. Offset sporazumi u obrambenoj industriji između razvijenih i tranzicijskih zemalja smatraju se realnim i perspektivnim modelom suradnje. U početku su offset sporazumi obuhvaćali oko 25 posto vrijednosti prijenosa tehnologije u zemlje uvoznice kako bi danas iznosili i više od 100-postotne nabavne cijene. Izravni offset podrazumijeva nabavu vojnih proizvoda, koji sadržavaju proizvodni udio domaće vojne industrije. To pri nabavi podrazumijeva prijenos tehnologije u zemlje uvoznice kako bi se omogućila proizvodnja ili izrada dijelova za održavanje u životnom vijeku sredstava. Posredni offset podrazumijeva nabavu proizvodima koji ne sadrži udio domaće vojne industrije, nego je njegova vrijednost kompenzirana sadržajem offset transakcija. Može biti uključena djelomična naplata u obliku različitih dobara. Često se to odnosi na projekte koji su vezani za oružane snage, u pitanju istraživanja i razvoja, logistike i sličnog. Izravni i posredni offseti rangiraju se podjednako, ali se prednost daje suradnji na područjima u kojima se domaćoj obrambenoj tehnologiji daje prioritet. Bitno je da offset sporazumi obuhvaćaju investiranje u ekonomiju zemlje uvoznice, osnivanje zajedničkih poslova na zemlji uvoznici, zajednička ulaganja (joint ventures), servisna središta, montažu za daljnji izvoz, transfer tehnologije u vojne i civilne svrhe, sve do treninga osoblja.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika