Objavljeno u Nacionalu br. 478, 2005-01-11

Autor: Dragan Đurić

HRVATSKI EUROTIM

Diplomat koji je Hrvatsku približio Europi

Izbor Vladimira Drobnjaka, šefa hrvatske diplomatske misije pri UN-u, za glavnog pregovarača s Europskom unijom, bila je stvar konsenzusa o nestranačkoj i stručnoj osobi

Drobnjak je u svom prvom javnom istupu osobito naglasio da je za uspjeh njegove buduće misije iznimno važan konsenzus u Hrvatskom saboru.Drobnjak je u svom prvom javnom istupu osobito naglasio da je za uspjeh njegove buduće misije iznimno važan konsenzus u Hrvatskom saboru.Nakon što je ministrica europskih integracija Kolinda Grabar-Kitarović preuzela dužnost šefa pregovaračkog izaslanstva s EU, a Vladimir Drobnjak, veleposlanik iz hrvatske misije pri UN-u u New Yorku, postao glavni pregovarač, situacija oko pregovora Hrvatske s Europskom unijom se razbistrila. Uz suglasnost svih parlamentarnih stranaka, u sljedeća dva tjedna bit će u cijelosti uobličen i pregovarački tim i precizno će biti definirane hrvatske pregovaračke pozicije. Već je u ovom trenutku izvjesno da će u sklopu pregovaračkog procesa, koji službeno počinje 17. ožujka ove godine, pregovarači posjetiti sve članice Europske unije.

Drobnjaku već sada pregovaračku poziciju otežava definiranje 2007. kao granične godine u kojoj treba završiti pregovore Drobnjak je kao veleposlanik pri EU bio jedini diplomat iz bivše Jugoslavije koji je obnašao važnu dužnost u sklopu Pakta o stabilnostiTakav rasplet na čelu pregovaračkog tima, kojim je označeno i odustajanje premijera Ive Sanadera od namjere da sam postane šef pregovaračkog izaslanstva, prema Nacionalovim izvora iz oporbenih krugova, najvjerojatnije će imati za posljedicu i odustajanje Ivice Račana od preuzimanja rukovođenja Nacionalnim odborom za praćenje pregovora. Tu bi dužnost sada trebao preuzeti Neven Mimica, bivši ministar europskih integracija, stručna osoba cijenjena u europskim krugovima u Bruxellesu.

Dok je u odluci premijera Ive Sanadera o imenovanju Drobnjaka za glavnog pregovarača bilo presudno i to što je riječ o čovjeku s bogatim pregovaračkim iskustvom i profesionalcu koji je vodio hrvatsku misiju u Bruxellessu upravo u vrijeme kada se sklapao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU potpisan u listopadu 2001., Drobnjak je u svom prvom javnom istupu osobito naglasio da je za uspjeh njegove buduće misije iznimno važan konsenzus u Hrvatskom saboru. Nesumnjivo je i njegov izbor za tu dužnost bila stvar konsenzusa o nestranačkoj i stručnoj osobi oko čijeg je imenovanja postignuta puna suglasnost svih stranaka.

Drobnjak je, naime, imao veliku potporu i u oporbenim krugovima i njegovo ime nikada nije bilo dovedeno u pitanje. Najveći je problem zapravo bio oko toga hoće li Drobnjak prihvatiti tu dužnost, koja podrazumijeva njegov povratak u Zagreb nakon samo godine i pol provedene u New Yorku, praktički na polovici mandata.

Obitelj i 20-godišnji sin ostali su u New Yorku, gdje mu je supruga Marija također ostvarila vrlo uspješnu karijeru znanstvenice u laboratoriju poznate newyorške bolnice Sloan ? Kettering, gdje sudjeluje u ozbiljnim istraživačkim projektima u borbi protiv raka te je kao poznati predavač sudionica na međunarodnim liječničkim kongresima na tu temu.

Međutim, nakon telefonskog razgovora s premijerom Sanaderom, nije previše razmišljao i prihvatio je novi povratak u Zagreb. Jedan od dobrih elemenata, koji naglašavaju pobornici njegova imenovanja, je činjenica da je riječ o profesionalnom diplomatu.

Vladimir Drobnjak, rođen 1956. godine u Zagrebu, ušao je u hrvatsku diplomaciju nakon dugogodišnjeg novinarskog staža. Kao dopisnika Vjesnika i Večernjeg lista iz New Yorka, za vrijeme jednog posjeta tom gradu i sjedištu UN-a 1992. godine otkrio ga je bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić. Prisjetivši se tog vremena, Granić je rekao da je nakon zasjedanja ECOSOC-a, jednog od tijela UN-a, poslije ručka na petom katu u restoranu zgrade UN-a predložio Drobnjaku da se priključi hrvatskoj diplomaciji. Impresionirao ga je poznavanjem djelovanja Ujedinjenih naroda.

Drobnjak, diplomirani pravnik, iz ugledne je liječničke obitelji. Otac Petar Drobnjak, sveučilišni profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, bio je šef rodilišta u Petrovoj bolnici, osnivač Centra za žensku reprodukciju i neplodnost te urednik Liječničkog vjesnika, a u liječničkim su ga krugovima smatrali pionirom endokrinološke ginekologije.

Vladimir Drobnjak završio je zagrebačku Klasičnu gimnaziju, a nakon Pravnog fakulteta počeo je raditi u svojedobno najvećoj izdavačkoj kući u Hrvatskoj ? Vjesniku. Nakon što ga je početkom osamdesetih ondje doveo ugledni urednik tadašnjeg kultnog tjednika Start Sead Saračević, Drobnjak je brzo napredovao. Već 1984. godine postao je urednik gradske rubrike Vjesnika da bi ubrzo prešao u vanjskopolitičku rubriku, a u drugoj polovici osamdesetih već je postao urednik Nedjeljnog vjesnika. Ipak, kruna u njegovoj karijeri bila je kada je 1988. sa 28 godina dobio posao dopisnika Vjesnika iz New Yorka.

Do tada je bilo nezamislivo da netko tko nije bio član Saveza komunista dobije taj posao, a u Drobnjakovu slučaju upravo se to dogodilo. Zapravo, bilo je to vrijeme kada se u Zagrebu već počelo osjećati popuštanje partijske stege, pa je Drobnjak bio među prvim ljudima koji je osjetio blagonaklonost povoljnih demokratskih vjetrova koji su dolazili. Nakon svega se iz novinarskih ureda u UN-u preselio u hrvatsko veleposlanstvo.

Osam godina nakon što je pristupio u hrvatsku diplomaciju, 2000. godine, koalicijska vlada Ivice Račana, koja ga je zatekla na dužnosti pomoćnika ministra vanjskih poslova za multilateralu, istog je čovjeka potkraj te godine poslala na najzahtjevniju veleposlaničku destinaciju ? u Bruxelles. Bilo je to u trenutku kada su se pripremali pregovori s EU o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Kada se otisnuo prema Bruxellesu, bilo je to veleposlaničko mjesto broj jedan u cijeloj hrvatskoj diplomatskoj mreži.

Prije odlaska Drobnjak je kao pomoćnik ministra vanjskih poslova potkraj 2000. godine operativno odradio i najveći politički skup međunarodnog karaktera ikad održan u Hrvatskoj ? Zagrebački summit. U njegovu završnom dokumentu bila je važna odredba o “individualnom pristupu”, kojom je praktički bila otvorena mogućnost ulaska novih članica u EU zavisno o njihovim individualnim postignućima.

To je poslije bio jedan od ključnih argumenata za izvlačenje Hrvatske iz balkanskog paketa, koji bi podrazumijevao da mora čekati da ostale države s bivšeg jugoslavenskog prostora ne ispune uvjete za ulazak u Europsku uniju. Veliko pregovaračko iskustvo Drobnjak je stekao kada je radio u hrvatskoj misiji pri UN-u u New Yorku, koju je kao veleposlanik vodio Mario Nobilo.

Prisjećajući se tog razdoblja, jedan od njegovih tadašnjih suradnika koji je radio u hrvatskoj misiji Vitomir Miles Raguž, danas bankar u Beču, izdvojio je nekoliko ključnih trenutaka koji su Drobnjaka definirali kao kičmu misije i dobrog birokrata, što ga je odredilo kao uspješnog diplomata. Osobito izdvaja njegov doprinos Rezoluciji Opće skupštine UN-a 49/43 usvojenoj 1994. gotovo jednoglasno, uz samo četiri glasa protiv, u kojoj su tadašnje UNPA zone u Hrvatskoj prvi put bile definirane kao okupirani hrvatski državni teritorij, što je stvorilo dobru međunarodnu pravnu osnovu za vojnu akciju Oluja.

Raguž kao važnu izdvaja i Drobnjakovu izjavu Reutersu u New Yorku nakon početka akcije Oluja. Drobnjak je tada osobito istaknuo da Hrvatska nije problem u regiji, nego da u njoj treba gledati rješenje za regiju, što se, prema Raguževoj ocjeni, danas pokazuje kao dalekovidna procjena. Poslije se tom sintagmom počeo koristiti i Washington Post, da bi se potom proširila i u službenim krugovima u samim Ujedinjenim narodima.

Napokon, Drobnjakov ključan doprinos prepoznat je i u Rezoluciji Kölnskog summita Pakta o stabilnosti iz 1999. godine, kada je jasno bilo definirano da tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji ne pripada automatski sukcesorski status, što bi značilo da, za razliku od ostalih država nastalih raspadom SFRJ, ne treba podnositi zahtjeve za prijem u međunarodne organizacije. Premda taj paragraf poslije nije ograničio pristup Beograda međunarodnim organizacijama i institucijama, imao je vrijednost u kasnijim pregovorima oko raspodjele imovine bivše zajedničke države.

Uz te biografske detalje, koji su ga svrstali među vrlo uspješne diplomate u samom Ministarstvu vanjskih poslova na Zrinjevcu, Drobnjak je dobio i rijetko međunarodno priznanje u vrijeme kada je obnašao dužnost veleposlanika u misiji pri EU u Bruxellesu. Bio je, praktički, jedini čovjek s bivšeg jugoslavenskog prostora koji je imao važno mjesto u ekipi Ercharda Buseka u Paktu o stabilnosti.

Nakon što je došao na dužnost veleposlanika u Bruxelles, potkraj 2001. bio je jedini diplomat s bivšeg jugoslavenskog prostora koji je obnašao značajnu dužnost u sklopu Pakta o stabilnosti. Bio je predsjedatelj Trećeg radnog stola Pakta o stabilnosti, koji se bavio pitanjima sigurnosti u regiji. Na toj je dužnosti zamijenio prethodnika, Norvežanina Kima Traavika, koji se kada je predao dužnost Drobnjaku vratio u Norvešku da bi preuzeo dužnost državnog tajnika u norveškom ministarstvu vanjskih poslova. Drobnjak se u srpnju 2003. ponovno našao u New Yorku na dužnosti veleposlanika pri Ujedinjenim narodima.

Ono na čemu inzistira u svojim prvim javnim nastupima je konsenzus svih političkih stranka u Hrvatskoj oko puta u Europsku uniju. Međutim, kako naglašavaju ljudi iz njegova budućeg okruženja, Drobnjak, koji dobro vlada svim elementima posla koji ga očekuje uključujući i specifičnu terminologiju koja obilježava europsku administraciju, će najveći problem imati s kratkim rokom u kojem mora završiti pregovore. Definiranje 2007. kao granične godine u kojoj treba obaviti taj posao, u velikoj mjeri mu veća sada otežava pregovaračku poziciju.

Prisjetivši se ključnih trenutaka iz Drobnjakove karijere, Granić je osobito istaknuo da je upravo Drobnjak bio inicijator usvajanja saborske deklaracije, koja je Račanovoj vladi omogućila da početkom 2001. godine pokrene postupak za prijem Hrvatske u Europsku uniju. Za vrijeme posjeta Bruxellesu 2002., kada je bio predsjednik saborskog odbora za europske integracije, Drobnjak i njegov tadašnji zamjenik u veleposlanstvu Andrej Plenković rekli su Graniću kako bi bilo dobro da Sabor usvoji deklaraciju o namjeri Hrvatske da uđe u EU.

Nakon što je o toj ideji izvijestio javnost, Granić je tu poruku poslije prenio Ivi Sanaderu, koji je još uvijek bio u oporbi. Potom je Sanader za vrijeme posjeta Otta von Habsburga Zagrebu prihvatio tu ideju, da bi saborska rezolucija bila usvojena u prosincu 2002. Nakon toga je Račanova vlada u siječnju 2003. pokrenula proceduru za prijem Hrvatske u Europsku uniju.

Pregovarački tim
Najuži pregovarački tim, uz voditeljicu hrvatskog pregovaračkog izaslanstva Kolindu Grabar Kitarović i glavnog pregovarača Vladimira Drobnjaka, prema trenutačnom planu trebao bi imati još 12 članova. Dvoje bi trebali biti zamjenici glavnog pregovarača za pravna te gospodarska i makroekonomska pitanja, a jedan tajnik izaslanstva, no još nisu određeni.
Ostalih devetero ljudi bit će raspoređeno na sljedeća područja: a) promet i telekomunikacije; b) carine, porezi, novčarstvo; c) pravosuđe i unutarnji poslovi; e) ribarstvo i poljoprivreda; f) unutarnje tržište; g) programi i regionalna politika; h) vanjski poslovi i sigurnost, te još dvoje koji će biti raspoređivani prema poglavljima i potrebama.

Hrvatska kuća u Bruxellesu
U velikim priprema hrvatske diplomacije za predstojeći posao vezan uz približavanje Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska je vlada odlučila kupiti prostranu kuću u Bruxellesu od 5000 četvornih metara za koju će, prema neslužbenim procjenama, trebati izdvojiti više od 10 milijuna eura. Ugovor o kupnji kuće, doduše, još nije potpisan, ali u Uredu za odnose s javnošću tvrde da je to vrlo izvjesno.
U njoj bi bila smještena dva hrvatska veleposlanstva ? jedno pri Europskim zajednicama i drugo akreditirano na bilateralnoj razini u Kraljevini Belgiji. S obzirom na očekivani porast poslova, u tajništvu hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova procjenjuje se da će u tom prostoru, u kojem će ubrzo biti smješteno i pedesetak hrvatskih diplomata stalno akreditiranih u Bruxellesu, u konačnici moći raditi i 100 osoba.
Ideja je da se dio prostora ponudi u najam drugim korisnicima iz Hrvatske, koji će imati interesa da otvore svoje urede u Bruxellesu, poput Hrvatske gospodarske komore ili Hrvatske turističke zajednice.

Vezane vijesti

Hrvatski je interes da bude dio zajedničkog EU tržišta

Hrvatski je interes da bude dio zajedničkog EU tržišta

Glavni pregovarač Hrvatske u pristupnim pregovorima s Europskom unijom (EU) Vladimir Drobnjak, govoreći u srijedu u Ružičkinoj kući u Vukovaru na… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika