SVAKA BOJA, kad se snimi infracrvenom kamerom, može biti i bijela i crna, što omogućuje da se na istoj površini naslikaju ili otisnu dvije različite slikeStari majstori slikarstva stoljećima su bili fascinirani enigmom “nevidljivosti”. Koristili su se raznim trikovima da u svoje slike ugrade skrivene simbole, tekstove i motive. Leonardu da Vinciju trebalo je 15 godina da naslika svoje najpoznatije djelo – Mona Lisu, a vjerojatno je velik dio tog vremena potrošio kako bi na više mjesta u tu sliku naslikao skrivene tekstualne poruke mikroskopske veličine, od kojih su neke otkrivene tek potkraj prošle godine. No četvero hrvatskih znanstvenika danas zna kako manipulirajući bojama i njihovim fizikalnim svojstvima proizvoditi dvostruke slike jednostavno, jeftino i brzo – na razini industrijske proizvodnje.

Te slike golim okom izgledaju sasvim uobičajeno, ali nakon što ih snimite infracrvenom kamerom, na njima se otkrivaju sasvim različiti motivi, prizori i slova. Tehnologija se zove Infraredesign, a riječ je o možda najvažnijoj inovaciji u svjetskoj grafičkoj znanosti posljednjih desetljeća, koja bi mogla imati golem utjecaj na niz ljudskih djelatnosti, od tiskarstva preko umjetnosti i restauratorstva do zaštite intelektualnog vlasništva. Infraredesign, što ga je proteklih godina razvijao četveročlani tim stručnjaka sa zagrebačkog Grafičkog fakulteta u sastavu Vilko Žiljak, Ivana Žiljak Stanimirović i Klaudio Pap te Jana Žiljak Vujić s Tehničkog veleučilišta, temelji se na otkriću da boje imaju dvostruka svojstva, odnosno da svaka od njih različito apsorbira svjetlo u vidnom spektru ljudskog oka, a potpuno drukčije u infracrvenom području koje se golim okom ne vidi.

VILKO ŽILJAK, dugogodišnji profesor na zagrebačkom Grafičkom fakultetu, kaže: “Kad su ta različita svojstva boja bila otkrivena, logično je bilo zapitati se je li moguće njima upravljati. Ako znamo da je svaka boja ‘vidljiva’ u infracrvenom spektru i da način na koji ona apsorbira svjetlost ovisi o njenim fizikalnim svojstvima, sasvim je logično da se proučavanjem tih svojstava njihovim ponašanjem u infracrvenom spektru može upravljati. Pojednostavnjeno rečeno, svaka boja, kad se snimi infracrvenom kamerom, može biti i bijela i crna, a to omogućuje da pažljivim odabirom boja na istoj površini naslikamo ili otisnemo dvije posve različite slike i informacije – jednu koja se vidi na dnevnom, a drugu koja se izdvojeno instrumentalno vidi u infracrvenom svjetlu. To mogu biti tekstovi, slike, računalno generirane grafike, a tisak jednako dobro funkcionira na većini uobičajenih medija, od papira, tekstila i kože do polimerske folije koja se koristi za ambalažu hrane i pića.”

Mogućnosti primjene Infraredesigna su goleme, osobito zato što za njega nisu potrebni nikakvi posebni materijali ili tiskarska oprema koja bi njegovu implementaciju učinila skupom. Upravo zbog toga mogao bi biti idealno rješenje za zaštitu intelektualnoga vlasništva, odnosno bilo koje vrste brendiranih proizvoda. Poznato je da svjetska farmaceutska industrija, kao i luksuzni modni brendovi, svake godine gube stotine milijuna dolara zbog imitacija svojih proizvoda koji se prodaju diljem svijeta. Ti falsifikati ponekad su tako precizno i kvalitetno napravljeni da je čak i uvježbanim stručnjacima teško odrediti je li riječ o kopiji ili autentičnu proizvodu.

TAJ SE PROBLEM sada može vrlo jednostavno riješiti pomoću Infraredesigna tako da se na sam proizvod ili njegovu ambalažu otisne svojevrstan zaštitni znak, vidljiv samo u infracrvenom spektru. Jednostavnom provjerom infracrvenom kamerom moglo bi se utvrditi je li proizvod autentičan ili nije. Posebnost ove tehnologije jest to što se ona ne može mehanički reproducirati. To znači da je infracrveni dio spektra vidljiv samo kod originalno otisnuta primjerka. Ako se taj primjerak skenira i potom ponovno otisne, skrivena infracrvena poruka više neće biti vidljiva. Kako to izgleda u praksi, može se vidjeti na ambalaži lijekova tvrtke Jadran - Galenski laboratorij koja je odnedavno obogaćena zaštitinim natpisom, vidljivim samo pomoću infracrvene kamere, koji jamči da je posrijedi originalni prizvod. Slična zaštita danas se rabi i na diplomama i indeksima Zagrebačkoga veleučilišta i proizvodima nekih stranih proizvođača hrane, no potencijal je golem. Tako su Žiljak i njegovi suradnici već MUP-u predložili mogućnost da se putovnice i druge javne isprave zaštite primjenom infrared-tehnologije. Fotografije bi se otisnule tako da na dnevnom svjetlu prikazuju prednju snimku lica osobe, a u infracrvenom spektru sliku lica iz profila.

PRIMJENOM OVE tehnologije također bi se gotovo spriječila mogućnost krivotvorenja službenihTisak jednako dobro funkcionira na većini uobičajenih medija, od papira do tekstila isprava, certifikata, pa i novca. Žiljak ističe da je ova zaštita kudikamo bolja od trenutačne koju imamo na novčanicama i da se može jednostavno primijeniti. S druge strane, golemi potencijali za primjenu postoje i u drugim sketorima, primjerice, u vojnoj industriji. “Današnje maskirne vojne odore proizvode se tako da su što manje vidljive u vidljivu spektru, ali kad ih u istom okruženju snimite infracrvenom kamerom, otkrijete da potpuno odudaraju od okoline, odnosno da su vojnici vidljivi. Infracrvenim tiskom postiže se da njihova vidljivost i u tom spektru bude jednako mala, kao i u vidljivom. Druga velika mogućnost vezana je uz umjetnost. Skrivene slike već godinama intrigiraju umjetnike, a sad napokon znamo kako to konzistentno raditi. Moja supruga, akademska slikarica Nada Žiljak nedavno je u Londonu imala izložbu takvih dvostrukih slika, gdje je jedan motiv vidljiv golim okom, a drugi, posve različit, infracrvenom kamerom. Mislim da bi taj pristup mogao biti začetak neke nove zagrebačke škole slikarstva”, dodaje Žiljak.

JOŠ JEDNA VAŽNA vrijednost ove tehnologije, pa i dio razloga zašto je proteklih nekoliko godina dobila glavne nagrade na više od desetak uglednih svjetskih inovatorskih izložbi jest i to što se cijeli proces temelji na vrlo jednostavnu poslovnom modelu. Kako za tisak dvostrukih infracrvenih slika nije potrebna nikakva posebna aparatura ili softver, cijela tehnologija temelji se isključivo na znanju hrvatskih stručnjaka, odnosno iskustvima koja su prikupili tijekom godina istraživanja. Proces počinje tako da im zainteresirani partner pošalje uzorke boja koje inače koristi za tisak svoga proizvoda i originalnu sliku u koju želi ugraditi i neku poruku u infracrvenom spektru. Boje se podvrgnu detaljnoj analizi, a kad se prikupe potrebne informacije o njihovim fizikalnim svojstvima, manipulacijom bojama u originalnoj slici postiže se željeni efekt. Tu sliku naručitelj dobiva u željenoj formi – uglavnom je riječ o računalnoj datoteci – te je može otisnuti u gotovo neograničenoj tiraži.

ŽILJAK KAŽE DA SU za uspjeh i predstavljanje Infraredesigna široj javnosti bile ključne dvije činjenice. “Ljudima je bilo teško prihvatiti da za infracrveni tisak nisu potrebne nikakve posebne boje te da ova tehnologija uopće nije vezana za računala. Prvo smo dokazali tako što smo otisnuli dvostruku sliku u jednom izdanju Vjesnika, a ako tehnologija funkcionira u novinskom tisku, jasno je da funkcionira i u drugim medijima. Što se tiče računala, dokaz da ona za ovo uopće nisu potrebna upravo su radovi moje supruge. Njezine su slike izrađene klasičnom tehnikom, uljenim bojama, ali u infracrvenom se spektru ponašaju jednako kao slike koje prođu grafičku pripremu na računalu. To je zato što je temelj ove tehnologije u samoj prirodi i svojstvima boja. Upravo stoga su mogućnosti njene primjene toliko velike i u budućnosti bi mogla postati sasvim uobičajena u svakodnevnom životu. Primjerice, većina mobilnih telefona već ima mogućnost očitavanja barkodova s proizvoda široke potrošnje. To se također čini pomoću infracrvenog svjetla, što znači da je očitavanje skrivenih slika, informacija i tekstova u infracrvenom spektru samo pitanje vremena”, zaključuje Žiljak.