VRHUNSKA EKIPA Ravnateljica Baleta splitskog HNK Almira Osmanović s mađarskim koreografom Istvánom Herczogom te plesačima Artjomom Žusovom, Irinom Čaban i Azamatom NabiullinomSplit se u posljednje vrijeme sve više spominje u hrvatskoj kulturnoj javnosti. Manje po umjetničkim dosezima, a više po bizarnim skandalima od kojih je posljednji kalkuliranje o otkazivanju 57. izdanja Splitskoga ljeta. Počelo je time da dvojica uzastopnih ministara kulture nisu potvrdila intendanta splitske nacionalne kazališne kuće, što je ove godine rezultiralo i jednim presedanom - prvi je put u povijesti Splitskoga ljeta razdijeljena funkcija ravnatelja festivala i intendanta HNK. Nastavilo se donošenjem festivalskoga programa u pet nakon 12 i smanjenjem proračunskog novca, od kojeg u Hrvatskoj još uvijek živi svaka ozbiljnija kulturna manifestacija. Kulminacija je bila prijetnja štrajkom dijela djelatnika splitskoga Hrvatskoga narodnog kazališta, nezadovoljnih naknadama za posao koji su dužni odraditi na festivalu, i nadmudrivanje oko izaslanika predstavnika vlasti na svečanom otvorenju. Previše, čak i za loš marketing.

ALI U GRADU koji je iznjedrio legendarnu sintagmu “Neću politiku u svoju butigu!” sve je, naravno, povezano upravo s politikom. Tako su moćni impresariji, barem na neko vrijeme, neutralizirali sve probleme koji su mogli dovesti u pitanje jednu od naših najdugovječnijih kulturnih ljetnih priredbi. Split, njegovi stanovnici, gosti i kulturno-politička elita i ove godine imaju mjesec dana (do 14. kolovoza) za biranje nekog glazbenog, likovnog, kazališnog ili plesnog programa. U moćnom muškom četverokutu koji kroji sudbinu ovogodišnjega festivala – ministar kulture Jasen Mesić, gradonačelnik Splita Željko Kerum, v. d. intendanta splitskog HNK Duško Mucalo i ravnatelj 57. splitskog ljeta Nikša Bareza – za ples je zadužena dama neupitne stručnosti, osebujna i prilično autonomna umjetničkog karaktera, među ostalim poznata i po tome što “nema dlake na jeziku”.

ALMIRA OSMANOVIĆ, nacionalna baletna prvakinja koja je posljednjih devet godina šefica Baleta splitskog HNK, već je niz godina odgovorna i za festivalski plesni program. Ove godine odlučila se za domaćoj publici možda slabije poznato, ali ne manje atraktivno djelo svjetske baletne baštine 20. stoljeća – “Grka Zorbu”, koji će premijerno biti izveden 3. kolovoza na ambijentalnoj sceni splitskih Prokurativa. Baletna inačica istoimena romana jednog od najprevođenijih grčkih pisaca i filozofa Nikosa Kazantzakisa iz 1946. nastala je, zapravo, po narudžbi, kao, uostalom, i mnoga umjetnička ostvarenja u povijesti. Naime, film s nezaboravnim Anthonyjem Quinnom u naslovnoj ulozi, koji je 1964. režirao Michael Cacoyannis, postigao je svjetski uspjeh i osvojio tri Oskara. Skladatelja Mikisa Teodorakisa (među ostalim, potpisuje glazbu i za film “Serpico”), gotovo tri desetljeća nakon filma, iz festivala Arena di Verona kontaktirali su radi plesne verzije priče o filozofski nastrojenom hedonistu s Mediterana. Konačno, 1988. pod vedrim se nebom Italije u baletnoj praizvedbi “Grka Zorbe” susrela suvremenoplesna koreografija s elementima tradicionalnog sirtakija Lorce Massina, inače sina čuvenoga Leonida koji se još s Djagiljevim “motao” po Parizu, i Teodorakisov glazbeni kolaž, u koji je osim elemenata filmskog soundtracka uključio i niz svojih djela iz razdoblja od 1960. do 1980.: neka iz klasičnoga perioda, a druga temeljena na popularnim grčkim ritmovima buzukija. Almira Osmanović kaže da se za ovaj plesni naslov na Splitskom ljetu odlučila upravo zbog djevojačke očaranosti filmskom glazbom iz “Zorbe”, ali i nakon što je u Pečuhu, na preporuku svoga starog suradnika Jurija Vamosa, odgledala baletnu verziju u koreografiji Mađara Istvána Herczoga.

“OVO JE PRVI PUT da se balet ‘Grk Zorba’ izvodi u Hrvatskoj. Promišljajući o repertoaru pokušavam naći predstavu koja će zadovoljiti sve komponente i privući publiku, a ujedno biti izazov ansamblu”, kaže ravnateljica Baleta, čija će najnovija produkcija angažirati ne samo plesni ansambl splitskog HNK, već i Zbor i Orkestar, a trebala bi, po običaju, postati i sastavni dio sezonskoga repertoara HNK. Objema izvedbama u sklopu festivala dirigirat će maestro Hari Zlodre, a mezzosopranističku solo-dionicu nosi Terezija Kusanović. No vodeća plesna rola karizmatičnoga Grka Zorbe pripala je Azamatu Nabiullinu, kojemu je ovo prvo gostovanje u Splitu otkako je prešao u Zagreb. “On je stvoren za tu ulogu. Splitski balet u ovom trenutku ima sjajan muški ansambl, ali baš za tu vrlo specifičnu ulogu nismo imali plesača. Kako smo s Azamatom ostali u odličnim odnosima i kako je on miljenik splitske publike, pozvala sam ga kao gosta. Ostale uloge plešu sjajna Irina Čaban te uvijek izvrstan prvak našega Baleta Artjom Žusov, uz cjelokupni baletni ansambl”, pojašnjava aktualnu podjelu Almira Osmanović.

O VELIKOM IZAZOVU u karijeri svjedoči i Azamat Nabiullin: “Riječ je o ulozi koju nikad nisam plesao i koreografu s kojim nikad nisam surađivao, što me svakako zaintrigiralo. Lik koji tumačim stariji je i iskusniji čovjek, što je za mene velik izazov, a ujedno je i zanimljiv kontrast ulogama po kojima me ovdašnja publika najbolje poznaje. Za tu ulogu čak trebam pustiti bradu, što je naročito razveselilo moju suprugu. Predstava će publici sigurno biti zanimljiva, jednako kao i nama koji je stvaramo, jer ima elemente folklora, dramaturški je izvrsna, režijski dobro napravljena, ima više osebujnih likova i atraktivne grupne scene. Glazba je nabijena erotikom i dramatikom, budi širok spektar emocija i vodi plesača!” Za baletnog prvaka koji je u protekloj sezoni otplesao mnoštvo uloga, od brojnih prinčeva u matičnoj kući HNK Zagreb do zanimljive uloge Marka Labudana u “Brezi” Dinka Bogdanića u “Komediji”, svojevrsni je vrhunac uzbudljive sezone upravo rad na Zorbi, koji će nakratko prekinuti zbog gostovanja u egzotičnom Japanu, gdje će sudjelovati na gala koncertu u Sapporu: “Dugo me nije bilo u Splitu i oduševljen sam sjajnom radnom atmosferom i veseljem koje vlada na probama. Neki su plesači došli, neki otišli, a ono što se odmah uočava su sustavan rad i uzlazna putanja u kvaliteti. Neopisivo sam sretan da opet plešem sa splitskim ansamblom i pred splitskom publikom koja, uz zagrebačku, spada među moje najdraže. Dirnut sam načinom na koji su me ljudi dočekali, oduševljenjem koje su pokazali kad su saznali da ponovo plešem u Splitu, brojnim telefonskim pozivima i porukama, a ja ću im, zajedno s cijelim splitskim ansamblom, pokazati koliko mi njihova podrška znači i koliko sam im na njoj zahvalan.”

NO ZORBA JE PUNO više od slavlja mentaliteta “udri brigu na veselje”, uz poneku pučku mudrost, dobru kapljicu i senzualan ples budući da inicijalni autori nisu mogli ignorirati socijalne, kulturalne, a ni društveno-političke okolnosti u domovini koje su ih odredile kao osobe i kao umjetnike. I ravnateljica Osmanović “Zorbu” priprema u specifičnim, ali ne i novim neizvjesnim uvjetima. Za njenu se “Giselle” prošle jeseni, primjerice, do zadnjega trena nije znalo hoće li ugledati svjetlo dana budući da zbog napeta interregnuma između bivšeg i novog v.d. intendanta splitskoga HNK nije imao tko potpisati ugovore novim plesačima. Ansambl, osim stalnih zaposlenika, ima pojačanje gostiju koji su na honorarnoj listi u teatru: oni opterećuju budžet, ali bez njih se ne bi mogao izvesti repertoar. Cijena umjetničke suradnje uvijek je zanimljiva, ali i strogo čuvana poslovna tajna. Osmanović ne krije da svjetski poznati koreografi koji surađuju sa splitskim Baletom, primjerice Izraelac Rami Be’er (on na svjetskim tržištima mirno može dobiti i više od 60.000 eura autorskoga honorara), pa i sada István Herczog, pristaju i na upola niže honorare i to, uglavnom, zbog dugogodišnjeg prijateljstva s njom. Tu je, naravno, i povoljan “otkup” kostima, kao sa “Zorbom” u Pečuhu, ili sa “Giselle” iz Latvijskoga nacionalnog baleta u Rigi. Zgodan primjer je i balet “Carmen”, koji je proljetos u koreografiji Valentine Turcu doista oduševio: kostime je radila čuvena izraelska dizajnerica Michal Negrin, za čije se kreacije od po tisuću eura i više otima svjetska i hrvatska elita, a splitski ih je Balet dobio 26 za ukupno - šest tisuća eura.

“TOČNO, balet i cijela situacija u Splitu ne miruju, sve bi to bilo drugačije da je ministar kulture poštivao odluku Grada glede imenovanja intendanta HNK. Ovako se politička prepucavanja prelamaju preko teatra i zaposlenika, i to svakako nije atmosfera koja je poželjna. Baletni ansambl je svugdje na svijetu isti. Njihov dnevni ritam sastoji se od cjelodnevna uvježbavanja i rada na sebi, tako da ne ostaje puno vremena za igre oko teatra, što je i dobro. Ja ih također pokušavam maksimalno zaštititi kako bi se mogli posvetiti svom teškom poslu”, pojašnjava Almira Osmanović koja se nedavno upustila u oštru javnu polemiku s ministrom kulture RH. Iako su joj neki poručivali da “pleše i mani se politike”, u splitskom je slučaju jasno da je bavljenje plesom u Hrvatskoj danas vrlo daleko od svake romantike i larpurlartizma. Već godinama kao ravnateljica pokušava izboriti priznavanje statusa prvaka Baleta splitskog HNK – danas on jednostavno ne postoji, a plesači u tom rangu plaćeni su upola lošije nego, recimo, dramski prvaci: “Intendant mora od Grada zatražiti koeficijent, koji oni odobravaju ili ne, a kako je status intendanta na meti političkih prepucavanja, tako zaslužni umjetnici odlaze u drugi plan.” A najveći je problem baletnih ansambala na razini cijele Hrvatske u Zakonu o mirovinskom osiguranju po kojem i plesači odlaze u mirovinu sa 60 ili 65 godina. “To je za našu profesiju katastrofalno. Stari plesači ne mogu otići u penziju, mladi se ne mogu zapošljavati jer nema slobodnih radnih mjesta, kao ni kvota za zapošljavanje stranaca koji su nam prijeko potrebni za repertoar. Vrtimo se u začaranom krugu”, ogorčena je Almira Osmanović i odmah nudi jedno do svojih poznatih pragmatičnih rješenja: “Imam sjajnu ideju. Napravimo II. čin ‘Labuđeg jezera’ s balerinama starosti između 50 i 65 godina i prisilimo Vladu RH da dođe pogledati kako će to izgledati. Možda tada uvide koliko je zakon o odlasku plesača u mirovinu sumanut i požure promijeniti ga!” U međuvremenu, ne namjerava odustati od cilja da Split ostane na mapi plesno relevantnih gradova.