Odlazak Ivice Maštruka, koji će, prema Nacionalovim izvorima, napustiti Ured predsjednika, vezan je uz povratak predsjednikova bivšeg savjetnika Stanka Nicka.Nakon inauguracije predsjednika Stjepana Mesića za predstojeći petogodišnji predsjednički mandat, koja će se održati 18. veljače ove godine, a na koju je svoj dolazak već najavio novi ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko, uslijedit će temeljita rekonstrukcija Ureda predsjednika. Prema Nacionalovim izvorima, odlaze njegovi savjetnici za unutarnju i vanjsku politiku Igor Dekanić i Ivica Maštruko, savjetnici za nacionalnu sigurnost i vojna pitanja Imra Agotić i Petar Stipetić, savjetnik za znanost i obrazovanje Esad Prohić, kao i tajnik za odnose s javnošću Siniša Jagodić.

NOVO NA PANTOVČAKU Predsjednik Mesić osniva savjetnički odjel za Europu i pravna pitanjaKako stvari trenutačno stoje, u Uredu sigurno ostaje predstojnik Ureda Davor Božinović, svojedobno pomoćnik ministra vanjskih poslova i bivši hrvatski veleposlanik u Beogradu. Nakon završetka izborne kampanje, tijekom kratkog odmora na Hvaru, on je s predsjednikom Mesićem i osobno sudjelovao u poslu oko preustroja Ureda predsjednika. Vrlo je vjerojatno da će na Pantovčaku ostati i pročelnik Ureda predsjednika Hrvoje Cvitanović, koji se upravo naviknuo na taj posao koji zahtijeva cjelodnevni angažman.

Nakon parlamentarnih izbora 2003., došao je iz Ministarstva vanjskih poslova gdje je dugo bio šef kabineta bivšeg ministra vanjskih poslova Tonina Picule. Prema dostupnim informacijama, nagovještava se vjerojatni dolazak bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova i aktualnog profesora na Pravnom fakultetu u Zagrebu Ivana Šimonovića u Ured. Među ozbiljnim kandidatima su i dvojica profesora s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, inače stručnjaci za sigurnosna pitanja – Vlatko Cvrtila i Siniša Tatalović.

Ostaju velike dvojbe oko eventualnog odlaska Dubravka Radoševića, savjetnika za gospodarstvo, čovjeka zaduženog za područje kojem predsjedničkim Mesić u sljedećem mandatu namjerava posvetiti posebnu pozornost. Razlozi leže u latentnom sukobu među pobornicima različitih ekonomskih škola.

Neizvjestan je i dalje mogući dolazak veleposlanice Spomenke Cek, za kojom se vuku repovi iz ministarstva vanjskih poslova, osobito iz razdoblja kada je obnašala dužnost nacionalnog koordinator Pakta o stabilnosti. Svojim upornim inzistiranjem na ozbiljnim pregovorima o regionalnim projektima tada se zamjerila glavnom koordinatoru Erhardu Buseku, koji je tražio njezinu smjenu, a odlazeći ministar vanjskih poslova Miomir Žužul ispunio je njegov zahtjev.

Cijela ova rekonstrukcija Ureda predsjednika u funkciji je budućeg ambicioznog projekta predsjednika Stjepana Mesića. U novome mandatu on namjerava definitivno izbrisati predstavu o sebi kao “predsjedniku-fikusu”, lansiranu iz krugova vladajućeg HDZ-a. Kako je sam potvrdio Nacionalu, ne odustaje ni od ideje da se izravno uključi u budući rad Vlade osobnim sudjelovanjem na njezinim sjednicama.

To će ovisiti o tomu kada će na dnevnom redu biti pitanja od općeg nacionalnog značenja. Osobno je, u razgovoru za Nacional, najavio i mogućnost da u dogovoru s premijerom Ivom Sanaderom i sam predlaže stavljanje pojedinih točaka na dnevni red njezinih sjednica, na kojima bi onda prisustvovao.

Ako mu je u prvom petogodišnjem predsjedničkom mandatu ambicija bila izvući Hrvatsku iz izolacije i od nje učiniti poželjnog partnera u svijetu, a osloboditi je stigme male, mrzovoljne i izolirane zemlje, što je uspješno odradio, u drugome želi pokazati da Hrvatska doista želi u Europu i da je sposobna izgraditi europske standarde koji će jamčiti bolji život svima. Napokon, ambicija mu je od Hrvatske učiniti zemlju-lidera u regiji za što ona, kako je uvjeren, ispunjava sve preduvjete.

Koliko god bio razumljiv ovaj ambiciozan projekt predsjednika Mesića, koji više neće biti opterećen oprezom zbog neke predstojeće borbe za buduće predsjedničke mandate budući da mu je ovaj, prema slovu Ustava, posljednji, očekivana rekonstrukcija njegova Ureda izazvala je veliku neizvjesnost među njegovim suradnicima na Pantovčaku. Ali, svjestan da je Hrvatska u međuvremenu, za razliku od prije pet godina kad je prvi put stupao na dužnost predsjednika, postala najozbiljniji kandidat za punopravno članstvo u Europskoj uniji, težište rekonstrukcije Ureda bit će usmjereno prema formiranju odjela koji će se baviti europskim pitanjima.

Ulogu voditelja tog sektora mogao bi preuzeti bivši zamjenik ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović. On je istodobno i među ozbiljnim kandidatima za preuzimanje sektora koji će se baviti pravnim pitanjima u Uredu, čiji bi odjel trebao osigurati logistiku za pokretanje zakonskih inicijativa iz Ureda predsjednika. Premda njegove ustavne ovlasti ne predviđaju takvu ulogu, predsjednik Mesić će u takve inicijative ići s kvalitetno pripremljenim materijalima, preko onih institucija koje imaju pravo pokretati zakonske inicijative. Drugim riječima, taj će tim budućim predlagačima osiguravati potrebnu stručnu potporu.

Osim Šimonovića i Spomenke Cek, među kandidatima za voditelja odjela za europska pitanja spominje se i Tomislav Car, dosadašnji pomoćnik savjetnika za vanjsku politiku i čovjek koji je već u jednom mandatu bio hrvatski diplomat u Bruxellesu, ali bi se u sljedećem razdoblju bavio europskim pitanjima na posve drugoj razini. Odlazak, pak, njegovog neposrednog šefa Ivice Maštruka, koji će, prema Nacionalovim izvorima, napustiti Ured predsjednika, vezan je uz povratak predsjednikova bivšeg savjetnika Stanka Nicka, koji je trenutačno veleposlanik u Mađarskoj, iz Budimpešte.

Njemu uskoro ističe mandat, a ideja je da upravo njega zamijeni Maštruko još jednim, četvrtim veleposlaničkim mandatom. Dosada je bio veleposlanik u Rimu, Ljubljani i Ateni.

Premda motiviran istom ambicijom kao i premijer Ivo Sanader, koji je na svom europskom poslu već osigurao jasnu potporu Ivice Račana, predsjednika SDP-a, najjače oporbene stranke, što je premijeru donekle olakšalo poziciju zbog teških i nepopularnih odluka koje će u sljedećem razdoblju morati donositi, izvjesno je da bi predsjednik Mesić mogao stvarati glavobolje premijeru Sanaderu.

To je već pokazalo dosadašnje predsjednikovo zdvajanje oko toga da li da prihvati ili ne javnu ispriku ministra obrane Berislava Rončevića zbog neodmjerenih izjava danih o svom vrhovnom zapovjedniku, istodobno i predsjedničkom kandidatu u vrijeme nedavne predizborne kampanje.

Da tvrdi stav predsjednika Mesića može biti veoma neugodan za premijera Sanadera, pokazalo se u razrješenju slučaja Puljiz, kada je zbog predsjednikova inzistiranja morao otići bivši ravnatelj POE Joško Podbevšek. Tada se prvi put bjelodano pokazalo da šef obavještajne službe mora otići i onda kada mu povjerenje uskrati samo jedan od dvojice dužnosnika koji, prema slovu zakona, potpisuju njegove imenovanje, bez obzira na to je li riječ o predsjedniku ili premijeru. Ako samo jedan od njih postane nezadovoljan djelovanjem obavještajnih službi, njihov čelni čovjek će ubuduće morati otići.

Govoreći o svojim ovlastima u kreiranju vanjske politike, predsjednik Mesić je naglasio da će ponovo forsirati gospodarsku diplomaciju, za koju smatra da nije profunkcionirala na pravi način. Istodobno je opovrgnuo da je dosadašnji zastoj u imenovanju novih veleposlanika bio posljedica zategnutih odnosa između Pantovčaka i Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu. Razlog je bila, kako je rekao za Nacional, predizborna kampanja, jer u takvim okolnostima nije ni bilo prihvatljivo imenovati nove veleposlanike.

Sada se, međutim, taj posao može obaviti vrlo brzo, bez čekanja na njegovu inauguraciju 18. veljače 2004. godine. Dodao je da se u imenovanjima neće primjenjivati načelo kvantificiranih kvota, prema kojima bi on imao pravo imenovati polovicu veleposlanika, dok bi drugu polovicu imenovala aktualna vladajuća većina. Načelo sudjelovanja u kreiranju vanjske politike jednostavno ne predviđa brojčane omjere, a i osobno nije sklon takvom pristupu jer bi se to, prema njegovoj ocjeni, moglo odraziti na kvalitetu budućih diplomatskih predstavnika.

U novi predsjednički ciklus, predsjednik Mesić je ušao neposredno nakon povrataka s obilježavanja 60. godišnjice oslobođenja zloglasnog nacističkog koncentracijskog logora Auschwitza gdje su se, u spomen na žrtve holokausta, okupila izaslanstva iz 44 zemlje. I tom je prigodom ponovio svoj jasan stav o pitanjima Drugog svjetskog rata.
Kao čovjek kojem su ustaše ubile djeda, baku i stričeve, i kao političar koji je dosad posjetio Muzej holokausta u New Yorku, Yad Vashem u Izraelu, Jasenovac u Hrvatskoj, ali i kao političar koji je za govor u izraelskom Knesetu dobio pljesak, Mesić smatra da bi bilo bolje da su Auschwitz posjetili oni koji tvrde da zločina nije bilo i da se na licu mjesta uvjere koliko je ljudi ubijeno u toj industriji smrti.
Osvrnuvši se na NDH nostalgičare, koji misle da se NDH mogla održati, naglasio je da su se pred kraj Drugog svjetskog rata na Jalti sastale sile pobjednice i da su odlučile da moraju nestati sve države koje su nastale voljom sila osovine. Tako se vratila i Jugoslavija u sklopu koje je, zahvaljujući Titu, Hrvatska izišla kao subjekt i federalna jedinica da bi Ustavom iz 1974. bila proglašena državom na temelju čega mi danas imamo Hrvatsku, rekao je predsjednik Mesić.