IVAN PAVAO II. nakon 27 godina mandata treći je najdugovječniji na mjestu pape u povijestiNakon što je 84-godišnji papa Ivan Pavao II. u utorak, 1. veljače kasno navečer, hitno prebačen u rimsku bolnicu “Gemelli”, mediji, politički analitičari i vatikanolozi ponovno raspravljaju o njegovu zdravlju i nasljedniku, iako iz Vatikana uvjeravaju da je papa prevezen u bolnicu iz preventivnih razloga, kako bi se lakše kontrolirale komplikacije nastale zbog gripe, od koje se papa razbolio. No bilo je i upozorenja da i svaki manji zdravstveni poremećaj kod čovjeka papine dobi i općeg zdravstvenog stanja može biti opasan.

Papa se u javnosti posljednji put pojavio u nedjelju, 30. siječnja, kad se prozora svoje rezidencije obratio okupljenim vjernicima i pustio ? u društvu dvoje djece ? dva bijela goluba mira. Bio je u dobroj kondiciji, jedino mu je glas bio hrapaviji nego obično. U ponedjeljak, 31. siječnja, Vatikan je objavio da je dobio gripu pa su otkazane sve njegove obveze sljedećih dana, kako bi se upozorili vjernici, koji dolaze u Rim vidjeti papu, da u srijedu neće biti njegova susreta s vjernicima. Papa je posljednji put otkazao svoje obveze 2003. zbog trbušnih tegoba.

Oni koji pažljivo prate papino zdravstveno stanje tvrde da je ono bilo vrlo stabilno u posljednje vrijeme. Muče ga brojne bolesti, od kojih je najneugodnija Parkinsonova, zbog tegoba s desnim koljenom teško se kreće, ima problema pri govoru, tijelo mu je iskrivljeno, brzo se umara. No papino je zdravlje u posljednje dvije godine stabilnije nego prije.

Kad je današnji papa ? tada poljski kardinal Karol Wojtyla ? 1978. stao na čelo Katoličke crkve, bio je snažan i poznat po tome što se voli baviti sportom. Upravo je njegova tjelesna snaga i bila, čini se, jedan od kriterija pri njegovu izboru. Očito su kardinali u konklavi, nakon što je njegov prethodnik Ivan Pavao I. umro nakon samo 33 dana koliko je bio papa, željeli nekoga tko će dugo upravljati Crkvom. Ivan Pavao II. već je 27 godina na čelu Crkve. Dulje od njega na tom su položaju bili jedino Sveti Petar i Pio IX., od 1846. do 1878., 32 godine.

Ivan Pavao II. bio je vrlo aktivan i u Crkvi i na međunarodnoj sceni, a samo zahvaljujući svojoj kondiciji mogao je posjetiti više od stotinu zemalja, što je po njegovu shvaćanju bila jedna od njegovih najvažnijih aktivnosti, jer smatra da je papa pastir koji mora vidjeti što više svojih vjernika. U tih 27 godina imao je niz zdravstvenih tegoba koje su iziskivale bolničko liječenje. Prvi put je dovezen u bolnicu “Gemelli” nakon atentata na Trgu Svetog Petra 13. svibnja 1981., kad je zbog rana od metaka podvrgnut operaciji. Zbog posljedica tog atentata još je jednom dospio u bolnicu jer je došlo do infekcije. Njemu je 1992. odstranjen benigni tumor na crijevima, a sljedeće godine bio je u bolnici zbog, kako je rečeno, rutinske kontrole. Iste godine odstranjena mu je izraslina na leđima, a 1994. je u bolnici završio zbog prijeloma desne noge pa mu je ugrađen umjetni kuk. Posljednji put bio je u bolnici dva puta 1997. kad mu je dijagnosticirana upala slijepog crijeva, koje mu je operirano.

Papa je pak bio dobrog zdravlja do druge polovice 90-ih, kad mu je dijagnosticirana neizlječiva Parkinsonova bolest, koja pogađa uglavnom starije osobe, polako napada živčani sustav i negativno djeluje na mišiće, pa se bolesnici sve teže kreću a udovi im se sve više tresu. Od te bolesti su i bivši boksački prvak Mohammed Ali i glumac Michael J. Fox, koji je obolio sa samo 37 godina.

Zbog napredovanja Parkinsonove bolesti i zbog artritisa zdravstveno stanje mu se potkraj 90-ih počelo tako pogoršavati da su se i u Katoličkoj crkvi pojavila mišljenja da on zbog bolesti više nije sposoban potpuno obavljati svoje dužnosti, pa su se čuli i prvi prijedlozi da ode u mirovinu ili abdicira, kako bi se našao nasljednik koji bi u punoj snazi djelovao kao papa, posebno kad mu se približavao 80. rođendan. On je to energično odbijao, iako mu se stanje pogoršavalo.

Ali pogoršanje njegova zdravlja 2003. je zaustavljeno. To se posebno zamjećivalo prilikom njegovih obraćanja javnosti, bilo je vidljivo da govori mnogo svježije, jasnije i tečnije nego prije, čak se često udaljavao od pripremljenog teksta i energično mahao rukom izgovarajući posebno važnu misao.

Prvi znaci njegova oporavka bili su vidljivi još potkraj 2002. kad je posjetio talijanski parlament, koji ima visoko postavljen stol za predsjednika do kojeg treba prijeći devet stuba. Oni koji su pripremali njegov posjet talijanskom parlamentu i znali da zbog artritisa teško hoda, predlagali su da papa ne govori za predsjedničkim stolom, no on je sam rekao da tih devet stuba neće biti problem. I zaista se popeo bez pomoći i bez stanke održao 45-minutni govor. Nakon toga je u pokrajnjoj sobi primio mnogo uzvanika i nakon višesatnog boravka otišao iz parlamenta, ne doimajući se posebno umornim.

Zdravstveno mu se stanje stabiliziralo, imao je više tjelesne snage, pa i za intenzivnu diplomatsku aktivnost kojom je tada htio spriječiti rat u Iraku. Iako se prethodnih godina najavljivalo da će morati prekinuti putovanja svijetom, nastavio je posjećivati razne zemlje.

Mnogi su njegov oporavak pripisivali “pilulama mladosti” koje je dobio od francuskog liječnika i znanstvenika Luca Montagniera, koji se proslavio otkrićem uzročnika AIDS-a. Papa ga je primio u audijenciju 10. lipnja 2002. a on mu je darovao pilule od ekstrakta papaje. Taj ekstrakt pozitivno djeluju na imunološki sustav i navodno zaustavlja starenje. Drugi tvrde da je presudan bio tretman glavnog papina liječnika Renata Buzzonettija.

Buzzonetti je protivnik pretjerane upotrebe lijekova. Skloniji je prirodnim sredstvima liječenja i smanjenju farmakoloških sredstava gdje god je to moguće. Založio se da papa smanji svoje dnevne aktivnosti, da se više odmara, obogati prehranu i da se više bavi gimnastikom i podvrgava fizioterapiji i masaži.

Papa nije dopustio da ga pretvore u neaktivnog starca koji se samo odmara, ali je ipak prihvatio savjet svog liječnika da smanji broj sastanaka i aktivnosti, kako bi za važne sastanke bio što odmorniji. Njegov liječnik posebno je reducirao aktivnosti koje su ga najviše umarale, audijencije.

Papa se budi svakog dana u šest ujutro. Nakon molitve u privatnoj kapelici u 7.30 održava se prva misa, koju vodi njegov tajnik Stanislaw Dziwicz a uz papu joj prisustvuju samo pojedini počasni uzvanici. Papa doručkuje u 8.30, a od 9.30 od 11, kad počinju audijencije, piše govore i ide na fizioterapiju. U 11 sati počinju službene audijencije, a svake srijede održava i generalnu audijenciju. Ručak je u 13.30, obično u društvu nekog gosta. Nakon popodnevnog odmora, kad moli krunicu, u 15 sati ponovno je u svom uredu gdje čita korespondenciju, prima kardinale i biskupe te svoje suradnike i rješava tekuće probleme. Večera je u 19.30. Papa navečer gleda televizijski dnevnik, potom se zna zadržati u razgovoru s gostima koji su bili kod njega na večeri. U 21 sat u svom uredu čita i radi na dokumentima do 23 sata, kad nakon molitve odlazi na počinak.

Dr. Buzzonetti ograničio mu je sve izvanredne aktivnosti i smanjio odlaske iz Vatikana u posjete pojedinim mjestima i institucijama u Italiji. Ograničio je i trajanje putovanja u inozemstvo na tri dana, a samo u iznimnim slučajevima papa odsustvuje iz Vatikana pet dana.

Ponovno mu kuhaju poljske redovnice, pripremaju mu tradicionalna poljska jela koja najviše voli. Jede dosta prženog mesa i domaćih poljskih kolača. Obroci su mu prilično obilni, a papa je gurman pa su na stolu i sirevi koje posebno voli. Nekoć je nakon ručka šetao vrtom svoje palače, ali sada to više ne može zbog koljena pa odlazi na gimnastiku i fizioterapiju.

Iz godine u godinu papa je bio sve pogrbljeniji i nagnut udesno, što mu je ometalo disanje pa se jako zamarao. Zahvaljujući gimnastici i fizioterapiji sada mu se držanje ispravilo pa lakše diše i razgovjetnije govori.

To stabilno stanje traje sada već više od dvije godine pa je vijest o odlasku u bolnicu izazvala veliku pozornost. Jer odlazak ovog pape štošta bi mogao promijeniti.

Kad za to dođe čas, novog papu birat će kardinali zatvoreni u konklavi u Vatikanu. Danas ima 180 kardinala, ali su iz konklave isključeni svi stariji od 80 godina, a takvih je šezdesetak, što znači da će u konklavi biti oko 120 kardinala. Osim trojice, sve ostale je za kardinale imenovao Ivan Pavao II. pa su uvelike njegovi sljedbenici. Sadašnji je papa znatno povećao broj kardinala i promijenio neka pravila konklave. Punih 455 godina, sve do izbora sadašnjeg pape Poljaka Karola Wojtyle1978., pape su bili Talijani, iako su s vremenom Talijani izgubili većinu u kardinalskom zboru. Do prije nekoliko godina većinu u kardinalskom zboru ipak su imali Europljani, ali sadašnji papa je i to promijenio, imenujući kardinale iz raznih dijelova svijeta, pa i iz zemalja gdje je katolička zajednica mala, kao što su Gana i Sudan. Danas Europljana među kardinalima koji mogu sudjelovati u konklavi ima 61, oko 50 posto. Među njima je 21 Talijan. Da se sada održava konklava, kardinali iz zapadne Europe činili bi 39 posto njenih sudionika, uz Latinske Amerike 18 posto, iz SAD-a i Kanade 11 posto, iz istočne Europe 11 posto, iz Afrike 10 posto, iz Azije 9 posto i iz Oceanije 2 posto.

Budući da su Europljani izgubili dosadašnju većinu, počelo se nagađati da bi sljedeći papa mogao biti iz neke izvaneuropske zemlje, što bi bio znak univerzalnosti katoličanstva. Kao kandidati spominju se Južnoamerikanci, 62-godišnji honduraški kardinal Oscar Andres Rodriguez Maradiaga, 68-godišnji argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio i 70-godišnji brazilski kardinal Claudio Hummes, nadbiskup Sao Paula, najveće katoličke biskupije na svijetu u najvećoj katoličkoj državi na svijetu. Katolička crkva je u Latinskoj Americi prošlih desetljeća doživjela poseban procvat, ima veliku društvenu ulogu, a znatan je i njen utjecaj na Vatikan. Kao mogući izvaneuropski kandidat spominje se i 72-godišnji nigerijski kardinal Francis Arinze, jedan od najvećih vatikanskih stručnjaka za islam i međureligijske odnose.

Čuju se i mišljenja da će ipak sljedeći papa biti Europljanin, a talijanski će kardinali sigurno nastojati da to bude opet jedan Talijan. Do prije nekoliko godina kako glavni kandidat spominjao se 70-godišnji milanski nadbiskup Dionigi Tettamanzi, ali se sad se procjenjuje da je prestar. Kao njegovi talijanski konkurenti spominju se 63-godišnji venecijanski nadbiskup Angelo Scola, moćan čovjek kurije, 71-godišnji kardinal Giovanni Battista Re, i 73-godišnji rimski generalni vikar kardinal Camillo Ruini. Među ostalim europskim kardinalima spominju se još 60-godišnji austrijski kardinal Christoph Schonburn i 70-godišnji belgijski kardinal Godfried Danneels, ali za prvog kažu da je premlad, a za drugog da je odviše liberalan.

Iako nema konkretnog favorita za novog papu, većina kardinala ipak dobro zna kakvu osobu žele na tom položaju. To bi trebao biti kardinal koji će nastaviti politiku dosadašnjeg pape u svim glavnim aspektima, koji će biti liberalan u socijalnoj sferi, a konzervativan u vjerskim pitanjima. Ali u Vatikanu se navodno procjenjuje da Katoličkoj crkvi više nije potreban papa koji će dugo biti na tom položaju, nego “prijelazni papa”. Zato u izboru za novog papu nemaju velike šanse premladi kardinali, koji bi mogli na čelu Crkve ostati dugo, kao Wojtyla koji je izabran s 58 godina a na čelu crkve je već više od 26 godina. Budući papa imat će između 65 i 72 godine, a moguć je i izbor nekog starijeg ako je dobra zdravlja.

Stoga se uvelike spekulira da je jak kandidat i 77-godišnji njemački kardinal Josef Ratzinger, koji vodi Kongregaciju za doktrinu vjere, a kad je papa bolestan, s vatikanskim državnim tajnikom kardinalom Angelom Sodanom operativno vodi vatikanske poslove. On je jedan od najmoćnijih predstavnika vatikanske kurije, ali to mu može biti i hendikep pri izboru pape, jer među kardinalima vlada tendencija da se za sljedećeg papu ne izabere čovjek kurije, nego papa koji će, poput sadašnjega, biti više pastir a manje državni činovnik.

Ozbiljni analitičari vatikanskih prilika tvrde da su sva nagađanja varljiva jer se u konklavi obično razvije nepredvidljiva unutarnja dinamika koja može voditi prema neočekivanom izboru. Nakon smrti Ivana Pavla I. opće je uvjerenje 1978. bilo da će za njegova nasljednika biti izabran ili konzervativni talijanski kardinal Giuseppe Siri ili reformistički talijanski kardinal Giovanni Benelli. Ali kad su se kardinali podijelili oko njih, krenulo se prema sasvim drugom rješenju pa je konklava ? u samo tri dana ? završila neočekivanim proglašenjem poljskog kardinala Karola Wojtyle. To se često događalo i prije pa se zato govori da onaj kardinal koji u konklavu uđe kao favorit iz nje nikada ne iziđe kao papa.