Zahtjev za jačim hrvatskim angažmanom u pomoći stabilizacije Iraka od prošlog se tjedna u Hrvatskoj ne može više smatrati američkim diktatom, jer su sve zemlje članice, uključujući Francusku i Njemačku, prvi put prošlog tjedna dale političkuRepublika Hrvatska će već na proljeće ove godine pristati na angažman u vojnoj operaciji stabilizacije Iraka pod vodstvom NATO saveza, a ujesen 2005. počet će s pripremama nekoliko desetaka vojnika 1. gardijske brigade Tigrovi, s obzirom na to da su rotacije hrvatskih vojnopolicijskih snaga u kadrovskom smislu pomalo iscrpljene, pa se razmišlja o angažiranju novih vojnih snaga, doznaje Nacional iz hrvatskih vojnih izvora.

Satnija za mirovne operacije brigade Tigrovi zamijenit će hrvatski kontingent vojne policije u AfganistanuProšlotjedna obnova transatlantskog savezništva između SAD-a i EU i skora potvrda uspješnih razgovora američke državne tajnice Condoleezze Rice i američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda s europskim saveznicima, Hrvatskoj ne ostavlja puno izbora, za Nacional su potvrdili hrvatski diplomatski izvori. Zahtjev za jačim hrvatskim angažmanom u pomoći stabilizacije Iraka od prošlog se tjedna u Hrvatskoj ne može više smatrati američkim diktatom, jer su sve zemlje članice, uključujući Francusku i Njemačku, prvi put prošlog tjedna dale političku potporu NATO-ovoj misiji obuke iračkih vojnih i policijskih snaga. Uz to, desetak zemalja odmah je pristalo na aktivno sudjelovanje pa je angažman Hrvatske u Iraku sada posve izvjestan. Već u ožujku u Hrvatsku kao partnersku zemlju stići će i službeni upit NATO saveza o mogućnostima da i Hrvatska, kao najozbiljniji kandidat za članstvo, pomogne NATO misijama u Iraku i Afganistanu. Republika Hrvatska ne može ostati postrani i biti puki promatrač obnove savezništva, jer je ulazak u NATO deklarirala kao jedan od ključnih strateških ciljeva. Međutim, ovog puta samo deklarativno zauzimanje za članstvo neće biti dovoljno nego će se morati ponuditi konkretan vojni angažman u iračkoj i afganistanskoj misiji.

Mogućnosti je nekoliko, ali ono što je vrlo važno jest činjenica da ni jedna od opcija ne predviđa i ne traži izravan odlazak hrvatskih vojnika u Irak, što je često bila tema oštrih polemika u hrvatskom političkom životu i vrlo osjetljivo pitanje u hrvatskoj javnosti. Hrvatska, barem što se tiče angažmana u Iraku, ima tri mogućnosti. Prva je da hrvatski instruktori obučavaju iračke vojne ili policijske snage u Iraku ili izvan te zemlje. Potom, Republika Hrvatska može iračkoj vojsci donirati višak naoružanja i vojne opreme, a treća mogućnost je da se u poseban NATO fond uplati financijska pomoć.

Najbezbolnijom se mogućnošću čini donacija viška vojne opreme i naoružanja, osobito tenkova, oklopnih transportera i topništva, jer će Hrvatska ionako morati sama platiti njegovo uništavanje. Mađarska je već poslala 70 tenkova T-72 kao pomoć iračkoj vojsci, a Slovenija priprema za slanje vojnu opremu vrijednu 5 milijuna eura i uplatu od 100 tisuća eura u NATO fond za Irak.

Međutim, problem je što Glavni stožer već deset godina nije napravio popis viška neperspektivnog naoružanja pa je takva mogućnost posve neizvjesna. Ipak, kao najprihvatljivija i sve realnija ostaje mogućnost da hrvatski policijski i vojni instruktori obučavaju iračke pripadnike sigurnosnih snaga izvan Iraka. Takva bi odluka sigurno bila pozdravljena u Bruxellesu, a bila bi korisna i za Hrvatsku, jer već iduće godine Hrvatska očekuje pozivnicu za punopravno članstvo.

Uz već prisutan vod vojne policije u Kabulu i nekoliko hrvatskih civilnih stručnjaka u Feyzabadu, inače članova jednog od 19 rekonstrukcijskih timova za obnovu, tzv. PRT-a koji su razmješteni diljem Afganistana, ozbiljno se razmatra upućivanje dijelova satnije za mirovne operacije gardijske brigade Tigrovi, koja je u potpunosti prošla obuku za mirovne misije. S obzirom na to da se kontingenti hrvatske vojne policije u ljudskom potencijalu sve više troše, postoji opasnost da se već od iduće godine u Afganistan ponovno pošalju isti vojnici koji su već proveli napornih šest mjeseci u Kabulu, što bi bilo dodatno psihofizičko iscrpljivanje jer se i boravak od šest mjeseci bez odmora smatra pretjeranim za standarde mirovnih operacija takvog tipa. Takvi su vojnici skloni rutini, zadaće se olako prihvaćaju, izraženo je pretjerano samopouzdanje, a u konačnici sve to može imati fatalne posljedice za sigurnost misije i njihov život.

Da bi se takvo što izbjeglo, ozbiljno će se razmotriti mogućnost da se kontingente vojne policije postupno zamjenjuje dijelovima 1. gardijske brigade, odnosno svježim snagama već osposobljenim za obavljanje svih zadaća, koje trenutačno obavljaju hrvatski vojni policajci. Međutim, prije toga nužno je organizirati i predvidjeti financijski aranžman takve operacije.

Nacionalov izvor ističe da financiranje dodatnog vojnog kontingenta u ovom trenutku ne bi bilo moguće bez partnerstva s nekom drugom zemljom ili ako državni vrh naredi Ministarstvu financija izdvajanje dodatnih sredstava u visini nekoliko desetaka milijuna kuna. Državni vrh mora odlučiti hoće li financiranjem dodatnog kontingenta polučiti jednako vrijedne političke učinke cijele akcije, a prije svega misli se na brz ulazak u punopravno članstvo NATO saveza. Za razliku od iračke misije pod vodstvom NATO-a koja je još u začetku, afganistanska mirovna misija ISAF došla je do kritične točke gdje je nužno dodatno slanje NATO vojnika i proširenje misije na velik dio zemlje da bi se nesmetano održali parlamentarni izbori i onemogućilo širenje utjecaja lokalnih ratnih vođa, bandi i narko dilera na središnja državna tijela u Kabulu. Trenutačna je odluka NATO saveza da se ipak ide s obnovom civilnog života slanjem i ustrojavanjem rekonstrukcijskih timova za obnovu u svim zapadnim afganistanskim pokrajinama, dok će odluka o jačem vojnom angažmanu pričekati sljedeći sastanak najviših dužnosnika NATO zemalja. Italija, Španjolska i Litva prošlog su tjedna obećale odmah staviti na raspolaganje dodatne snage za afganistansku mirovnu misiju.

Uspjeh NATO-ove misije u Afganistanu demonstrirao bi sposobnost saveza da državu koja je stoljećima ratovala i bila izložena raznim oblicima fanatizma i terorizma transformira u stabilnu zemlju koja u budućnosti može ekonomski i politički prosperirati. S druge strane, neuspjeh NATO-a u Afganistanu bio bi težak udarac kredibilitetu Saveza i dokaz da NATO nije sposoban voditi operacije izvan euroatlantskog područja.

Hrvatska više nema pravo na bilo kakav popust, jer obrambene reforme već godinu dana stoje na mjestu, Strategijski pregled obrane još uvijek nije donesen, visoki časnici zbog svojih izjava i postupaka sve više nalikuju političarima, odnosno vojna vlast već neko vrijeme izmiče nadzoru civilnih vlasti, a na pomolu su i štrajkovi civilnih zaposlenika unutar oružanih snaga. Nedavni NATO summit sigurno predstavlja i udarac dijelu hrvatskog vojnog i političkog vrha, koji je sve do jučer kalkulirao s hrvatskim članstvom u savezu i najavljivao njegov raspad te zbog toga svjesno opstruirao potrebne obrambene reforme. Takva potpuno pogrešna procjena mogla bi već u ožujku koštati Republiku Hrvatsku, jer u posjet dolazi visoko izaslanstvo NATO saveza da ocijeni dosadašnji tijek reformi. Kako bi se tako što barem amortiziralo, hrvatski državni vrh morat će i prije dolaska NATO izaslanstva javno reafirmirati cilj ulaska u NATO, a onda ponuditi i konkretnu pomoć saveznicima. Hrvatski diplomati nadaju se da će vjerodostojnost u tom poslu, konkretan doprinos operacijama i reafirmacija političkog cilja ulaska u NATO savez omogućiti brži pristup u euroatlantske integracije.