Kapetanović je u iskazu državnom odvjetniku rekao da je tada uspostavio kontakt sa stožernim brigadirom Antom Kotrmanovićem, bivšim alkarskim vojvodom i Gotovininim suborcem, koji povremeno piše za Večernji list te je prije više od godinu dana naPriča o posredničkoj ulozi Jure Kapetanovića u “slučaju Gotovina” najviše je štetila početku pregovora Hrvatske o ulasku u Europsku uniju 17. ožujka. S tom ocjenom slažu se svi ozbiljni politički analitičari i članovi Sanaderove vlade, koja je naivno upustila u suradnju s čovjekom sporne prošlosti. Prije dva tjedna Nacional je otkrio prijevaru kojom se poslužio Kapetanović obmanjujući Ivu Sanadera da može stupiti u kontakt s Gotovinom i nagovoriti ga na predaju Haaškom sudu. Od tog trenutka u javnosti se više nije pojavila ni jedna vijest o tom bivšem kontroloru leta koji sada radi u Bruxellesu u Europskoj agenciji za kontrolu zračnog prometa. Vlada i predsjednik Mesić jako su pogriješili što, čim je prijevara otkrivena, nisu sve njene pojedinosti objasnili hrvatskoj i međunarodnoj javnosti i pokazali da Vlada nije namjeravala a izigrati suradnju s ICTY-jem nego riješiti taj problem. Na Nacionalov upit zašto Kapetanović nije uhićen jer je svojim lažima Hrvatskoj nanio golemu štetu, visoki dužnosnik Vlade, blizak premijeru, odgovorio je da se “to još uvijek stigne” te da se “čekaju rezultati istrage koju vodi Državno odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem”. To je još jedna pogrešna procjena Vlade koja je taj problem, što je iz obavještajnog prerastao u politički, morala odmah riješiti brzom reakcijom a ne čekati sada već više od dva tjedna i trpjeti udarce iz inozemstva. A u rukama ima istinu koja je uvijek najjače oružje. Detaljnu istragu Bajić je mogao raditi u hodu i dati priopćenje kad rekonstruira i zadnju pojedinost. I Državnom odvjetništvu, kako doznaje Nacional, bilo je već nakon članka u Nacionalu potpuno jasno da je Kapetanović obmanuo Vladu i javnost, te je protiv njega podiglo kaznenu prijavu.

Pitanje je samo je li to učinio samostalno ili uz pomoć neke strane obavještajne službe kojoj odgovara nered u Hrvatskoj.

Kapetanović je u Bruxellesu rekao Miomiru Žužulu da može preko zajedničkog prijatelja nagovoriti Gotovinu da se preda Haaškom sudu. Pritom je spomenuo američkog pukovnika Richarda Herricka i Ivana Šarca, koji je za vrijeme rata u Hrvatskoj bio pomoćnik američkog vojnog atašea i po prirodi posla surađivao s Gotovinom. Prema Kapetanovićevim riječima u istrazi, bio je dobar i s njim. Rekao je da je vrlo blizak i s Gotovininim prijateljima u Hrvatskoj te da su mu kanali do generala širom otvoreni. Žužul je rekao da o tome mora obavijestiti premijera i da je svaka pomoć Vladi i Haagu da se riješi “slučaj Gotovina” dobrodošla. Žužul je nakon toga organizirao susret Kapetanovića i Sanadera. Kapetanović je i Sanaderu napričao bajke o svojim mogućnostima rješavanja tog problema te je, uvjerivši premijera u svoje veze, od njega dobio zeleno svijetlo za početak akcije. Tu se Kapetanović zapleo u laži, a Sanader je o pokušaju rješavanja problema obavijestio nekoliko veleposlanika iz EU i Carlu Del Ponte.

Kapetanović je u iskazu državnom odvjetniku rekao da je tada uspostavio kontakt sa stožernim brigadirom Antom Kotrmanovićem, bivšim alkarskim vojvodom i Gotovininim suborcem, koji povremeno piše za Večernji list te je prije više od godinu dana napisao da je preko njega Gotovina prenio poruku javnosti, što je poslije demantirano. Kapetanović je Vladi ispričao da je stupio u kontakt s Kotromanovićem, koji je u dobrim odnosima s odbjeglim generalom i jednim od njegovih odvjetnika, Ivom Farčićem. Preko njega se, prema Kapetanovićevim riječima, može lako uspostaviti kontakt. Kapetanović je tvrdio da se našao i Farčićem te mu prenio sve što planira u vezi s rješavanjem problema njegova klijenta. To je prema Farčićevoj izjavi točno, jer su se on i Kotromanović jednom našli s Kapetanovićem na njegovo inzistiranje. Obojica su mu rekli da ne mogu stupiti ni u kakav kontakt s Gotovinom. Kapetanović je tražio od Farčića da prenese Gotovini poruku kako bi se s njim rado čuo i premijer te mu je dao broj mobitela na koji je Gotovina trebao poslati SMS poruku “Yes”, izjavili su Farčić i Kotromanović Bajiću.

Za komentar Nacional je zamolio Antu Kotromanovića, koji se sam javio Bajiću kad je doznao da ga je Kapetanović upleo u priču. “Kapetanovića sam vidio jednom u životu prije nego što me nazvao u listopadu oko 23 sata i molio da se vidimo. Inzistirao je da se odmah nađemo, jer da se radi o hitnom slučaju. Rekao sam mu da dođe do mene i pričekao ga pred stanom gdje smo kratko razgovarali. Rekao mi je da su ga Sanader i Žužul ovlastili da uspostavi kontakt s Gotovinom. Cijelo se vrijeme pozivao na Šarca i Herricka. Molio me da mu uspostavim kontakt s Gotovinom ili bar s njegovim odvjetnicima. Rekao sam mu da ja nemam nikakva kontakta s Antom te da ga nisam ni čuo ni vidio od 2001. kad je napustio Hrvatsku. Nakon toga me zamolio da ga barem spojim s odvjetnicima, na što sam mu rekao da ga mogu povezati s Ivom Farčićem, koji je i moj odvjetnik. Čudno je da me pitao za Farčića koji ga zastupa u jednom slučaju. Našli smo se utroje te je i Farčiću ponovio istu priču i dao mu papir s brojem telefona na koji Gotovina može poslati SMS s porukom “Yes” ako se želi čuti sa Sanaderom. Farčić mu je ponovio isto što i ja, da nema nikakve kontakte s Gotovinom i da mu ne može pomoći. To je bila cijela moja uloga u tom slučaju, stoga mi je bilo nevjerojatno kad sam doznao da je Kapetanović mene naveo kao čovjeka koji ga je spojio s Gotovinom. Kad sam to doznao, javio sam se državnom odvjetniku Bajiću i ispričao mu ono što znam. Zbog Kapetanovićeva lažnog iskaza protiv njega ću podići tužbu. Da sam i htio spojiti Kapetanovića i Gotovinu, to nisam mogao, jer ne znam gdje je general niti poznajem ljude koji bi s njim mogli kontaktirati. Mislim da je posrijedi podmetanje neke strane obavještajne službe koja je instruirala Kapetanovića.”

U svom iskazu Kapetanović je tvrdio kako mu je desetak dana nakon što je Kotromanoviću predao poruku za odbjeglog generala ovaj vratio poziv i poslao SMS s porukom da se s Gotovinom određenog datuma nađe u Mostaru. Prema Kapetanovićevim riječima, došao je u Mostar, gdje ga je na dogovorenome mjestu čekao automobil s vozačem. Nakon dva-tri sata vožnje kroz Hercegovinu, tvrdi Kapetanović, auto se zaustavio na pola puta između Mostara i Čapljine, na raskršću kod restorana “Croatia”. Na velikom parkiralištu bio je parkiran automobil sa zatamnjenim staklima u koji je ušao prema naputku svog vozača. U autu ga je čekao Gotovina. U razgovoru su proveli skoro dva sata te mu je na kraju Gotovina rekao da se neće predati i da je spreman na razgovor s istražiteljima na dogovorenom mjestu. Na Bajićevo pitanje kako danas Gotovina izgleda, Kapetanović mu je odgovorio da je malo smršavio, no da je isti kao što je i bio.

Prema iskazu Bajiću, kad se vratio u Zagreb, o tome je obavijestio Sanadera, a ovaj ambasadore i Carlu Del Ponte, ovaj put i britanskog veleposlanika u Zagrebu. I tada je počeo pritisak na Sanadera zašto je Vlada pregovarala s Gotovinom a nije poslala policiju da ga uhapsi. Kad se Kapetanović vratio u Zagreb, dobio je nalog da razgovara s državnim odvjetnikom.

Nakon članka u Nacionalu, u kojem se tvrdilo da nije bilo kontakta i da Kapetanović čak nije uspio prenijeti ni poruku odbjeglome generalu s molbom da se nađu, Bajić je pokrenuo novu istragu i tražio od Kapetanovića da ponovo dođe u Zagreb i da novi iskaz. Kapetanović je Bajiću obećao da će doći, no u dogovreno vrijeme nije se pojavio te je poslao poruku da je obolio zbog velikoga stresa i da je u Bruxellesu pod liječničkim nadzorom.

Kapetanovićeva “bolest” traje već tri tjedna pa se ne može pojaviti u Državnom odvjetništvu. Bajić je ipak pokrenuo istragu i pozvao na razgovor sve koje je Kapetanović naveo u svom prvom iskazu.

Prvi i najvažniji svjedok bio je umirovljeni general Ante Kotromanović, koji se sam javio čim je doznao da ga Kapetanović spominje. Silno se iznenadio kad mu je rečeno da Kapetanović tvrdi za njega da je bio glavni organizator susreta. Kotromanović je u pisanom iskazu opisao svoja dva razgovora s Kapetanovićem u kojima mu je objasnio da ne može stupiti u kontakt s Gotovinom. Kotrmanović je u zagradi uz Kapetanovićevo ime napisao da je varalica i lažljivac te da mu nije jasno zbog čega je Kapetanoviću bila potrebna takva nevjerojatna konstrukcija. Kotromanović je opovrgnuo da je uopće razgovarao s Kapetanovićem izravno ili putem telefona, a kamoli da mu je slao bilo kakve SMS poruke o mjestu sastanka s Gotovinom.

Nakon Kotromanovića Bajić je na ispitivanje pozvao Farčića, Gotovinina odvjetnika, koji je potvrdio da se jednom vidio s Kapetanovićem u društvu Kotromanovića i da mu je rekao da nema kontakata s generalom i da mu ne može pomoći u prenošenju poruka.

Bajić je tada došao do originala pisma koje je Nacional objavio prije dva tjedna. U tom pismu, koje su posrednici trebali predati Gotovini, Kapetanović ga poziva da se nađu i da mu on može pomoći riješiti problem. Pismo je s nekoliko strana došlo do Gotovininih odvjetnika koji su ga dali i državnom odvjetniku. Kao ljudi kojima je bilo dano pismo navode se Gotovinini prijatelji Željko Dilber, Žoni Maksan, Ante Kotromanović i novinarka Slobodne Dalmacije Snježana Šetka. Željko Dilber rekao nam je da se on nije vidio s Kapetanovićem i da nije od njega dobio pismo nego da su mu ga pokazali Gotovinini odvjetnici. Dodao je da se Kapetanović oko Gotovinine obitelji i prijatelja vrzmao 2001., mjesec dana nakon generalova odlaska, i nudio svoje usluge. Ponovo se prošle godine javio generalovoj supruzi Dunji, koju je molio za sastanak u jednoj kavani u Zagrebu. U dogovoreno vrijeme Dunja Gotovina došla je na sastanak, ali Kapetanović se nije pojavio. To je bio još jedan dokaz Gotovininoj obitelji i prijateljima da je mutan i nepouzdan tip. Žoni Maksan potvrdio nam je da je do njega došlo pismo koje su mu proslijedili ljudi iz Splita a on ga je dao Gotovininim odvjetnicima. Njemu su rekli da im je pismo dala novinarka Slobodne Dalmacije Snježana Šetka a da je njoj pismo dao Kapetanović. U istrazi je utvrđeno da je ta pisma Kapetanović poslao Željku Dilberu, Žoniju Maksanu, Anti Kotromanoviću i Snježani Šetki. Zvali smo i Snježanu Šetku, koja je izjavila da poznaje Kapetanovića, ali da joj on nikada nije dao nikakvo pismo niti joj spominjao kontakt s odbjeglim generalom. Kotromanović nam je potvrdio da sadržaj pisma odgovara onomu što mu je Kapetanović govorio i nudio Gotovini.

Državnom odvjetništvu Kapetanović je bio sumnjiv jer nije znao odgovoriti na nekoliko pitanja. Nije znao u kojem su ga automobilu vozili, ni marku automobila u kojem ga je navodno čekao Gotovina. Kad ga je tužitelj pitao jesu li registarske tablice bili hrvatske, bosanske ili neke treće zemlje, ni to nije znao. Na kraju nije mogao pokazati ni SMS poruku koju mu je poslao Kotromanović. Rekao je da se ne sjeća kad mu ju je poslao ili ga nazvao. U jednom trenutku rekao je da se s Gotovinom našao u restoranu, a u drugome da su se našli u automobilu. Po svemu sudeći, Kapetanović je preduboko ušao u laž iz koje se više nije mogao izvući. Vidio je da nema šanse doći do generala, ali procijenio je da mora ići do kraja. U tome je trenutku isplanirao cijelu akciju i vjerojatno pregledao cijeli teren za koji je poslije tvrdio da je bio mjesto susreta.

Kapetanović će vjerojatno, nakon što je razotkrivena njegova prijevara, koja bi Hrvatsku mogla stajati odgode pregovora s EU, još dugo biti bolestan i neće moći doći na ispitivanje u Državno odvjetništvo. Hrvatska bi trebala zbog davanja lažnog iskaza, uz već podignutu kaznenu prijavu, dati nalog i za Kapetanovićevo uhićenje te diplomatskim putem od Belgije zatražiti njegovo izručenje. A tada neka još jednom odgovori na pitanja Mladena Bajića.