Gledanje 3D sadržaja za neke može biti bolno iskustvoIstraživači sa Sveučilišta Berkeley dokazali su kako praćenje 3D sadržaja, na televizoru ili u kinu, za pojedine ljude može izazvati velike probleme. Ono što su pojedini korisnici primjetili nakon prvog gledanja, znanstvenici su potvrdili u svojoj studiji objavljenoj u Journal of Vision.

Znanstvenici su proveli istraživanje na 24 ispitanika kroz tri eksperimenta kako bi utvrdili kako se ljudsko tijelo ponaša i prilagođava gledanju 3D sadržaja. Utvrdili su kako gledatelji moraju kompenzirati ne samo udaljenost od tijela do ekrana, već i dubinu koju 3D sadržaj trebao prikazati.

Ispitanici su se najviše žalili na bolove u očima zbog većeg naprezanja prilikom gledanja 3D sadržaja. Što je udaljenost od ekrana bila manja to je naprezanje bilo veće. Tako je primjerice 3D sadržaj emitiran na prijenosnim računalima, mobilnim telefonima ili igračim konzolama bio problematičan jer su ispitanici morali kompenzirati zbog blizine ekrana. Kod gledanja sadržaja na velikom ekranu poput onog u kinu, problem im je stvarala percepcija dubine koju 3D stvara.

Znanstvenici su stoga naveli nekoliko smjernica kojima je moguće smanjiti nelagodu prilikom gledanja 3D sadržaja.

Ukoliko se prilikom gledanja 3D sadržaja pojavi bol u očima, zamućen vid, umor očiju ili glavobolja trebalo bi prilagoditi udaljenost od ekrana. Proizvođači preporučuju da gledatelji sjede barem na udaljenosti tri puta većoj od visine ekrana.

Što je kraće vrijeme gledanja to je lakše 3D sadržaj promatrati na bližem ekranu. Za dugotrajno gledanje 3D sadržaja potrebno se što je više moguće udaljiti od ekrana.

Iako je ovo tek prvo istraživanje, zasigurno će prisliti proizvođače na neke promjene u uređajima koji prikazuju 3D sadržaj. Pogotovo zbog sve češćih najava da nove generacije 3D televizora više neće zahtjevati korištenje posebnih naočala za gledanje 3D sadržaja.