Objavljeno u Nacionalu br. 486, 2005-03-08

Autor: Maroje Mihovilović

ISTRAGA U KIJEVU

Kučmi sve bliže optužnica za ubojstvo

Bivšem ukrajinskom predsjedniku Leonidu Kučmi prijeti skoro podizanje optužnice za ubojstvo: iako posljednjih tjedana netko ubija svjedoke i uklanja dokaze o smaknuću novinara Georgija Gongadzea, istražitelji su sve bliže dokazivanju da je on naručio ubojstvo

Kučma je bio diktator umiješan u brojne afere, a njegovim odlaskom s vlasti te su se afere počele raspletati, posebno ona najopasnija, povezana s ubojstvom novinara Georgija GongadzeaKučma je bio diktator umiješan u brojne afere, a njegovim odlaskom s vlasti te su se afere počele raspletati, posebno ona najopasnija, povezana s ubojstvom novinara Georgija GongadzeaBivši ukrajinski predsjednik Leonid Kučma napravio je ovog vikenda jednu smjelu stvar, koju od njega mnogi nisu očekivali. Prije tri tjedna, neposredno nakon što je njegov politički protivnik Viktor Juščenko inauguriran za njegova nasljednika, Kučma je napustio Ukrajinu i otputovao u Češku, navodno na oporavak u poznato češko lječilište Karlovy Vary. Najavio je da će tamo na liječenju ostati nekoliko tjedana. Mnogi su u Ukrajini mislili da je ovo zapravo početak trajnog Kučmina egzila te da je riječ samo o izlici da se zemlja zauvijek napusti. Kučma je bio diktator umiješan u brojne afere, a njegovim odlaskom s vlasti te su se afere počele raspletati, posebno ona najopasnija, povezana s ubojstvom novinara Georgija Gongadzea. Većina Ukrajinaca vjerovala je da je Kučma otišao kako bi našao mjesto gdje će se skloniti od onoga što ga u Ukrajini čeka. Opće je uvjerenje bilo da će se skloniti u Rusiji kod svojeg prijatelja Vladimira Putina, koji mu je u posljednje doba toliko pomagao, kao i njegovu pulenu Viktoru Janukoviču da pokuša pobijediti Juščenka na namještenim predsjedničkim izborima.

No, Kučma se, na opće iznenađenje, u subotu vratio u Ukrajinu, iako mu prijete vrlo opasne i neugodne stvari, čak i da bude optužen za ubojstvo.

Mnogi su mislili da se Kučma neće vratiti u zemlju prije svega zbog onoga što se posljednjih dana događalo u vezi istrage o ubojstvu opozicijskog internetskog novinara Georgija Gongadzea 2000. godine. On je bio otet u rujnu te godine, a nekoliko mjeseci poslije njegovo je tijelo bez glave nađeno u jednom plitkom grobu u šumi nedaleko ukrajinskog glavnog grada Kijeva. To ubojstvo uzbudilo je ukrajinsku javnost, koja je s pravom bila uvjerena da je Gongadze ubijen zato što je pisao protiv predsjednika Kučme i njegovih suradnika i saveznika. Javnost je tražila da se pronađu krivci za to ubojstvo, organizirane su brojne masovne demonstracije zbog toga, ali dok je Kučma bio na vlasti, nikakvog ozbiljnijeg rezultata istrage nije bilo. Juščenko je, pak, još za vrijeme predizborne kampanje prošle godine najavio da će mu otkrivanje ubojica Georgija Gongadzea biti prioritet. Majci ubijenog Gongadzea obećao je da će otkriti njegove ubojice, a to je obećao i svojoj vlastitoj djeci, te odlučio da to obećanje i održi.

Kad je preuzeo predsjedničku dužnost, naredio je da se istraži Gongadzeova smrt, a samo nekoliko tjedana kasnije Juščenko je objavio da je obećanje ispunio. U svom je priopćenju rekao: “Mogu objaviti da je ubojstvo Gongadzea razriješeno. Ubojice su uhićene i sada daju svoje iskaze. Ja sam pročitao cijeli dosje u kojem se govori o onome što se događalo nakon što je Gongadze otet, a to nije ugodno za čitanje. Bivše vlasti ne samo da nisu imale volje da se ubojstvo razriješi, već su prikrivale ubojice.”

Juščenko nije smjesta objavio imena ubojica, a o tome detaljnije nije na početku govorila ni predstavnica za tisak ministarstva unutrašnjih poslova Ina Kisel, koja je u nedjelju 27. veljače navečer objavila da su uhićena trojica ljudi, koji su u rujnu 2000. u Kijevu oteli Gongadzea i uvukli ga u automobil, te da je otkriven i taj automobil, ali nije željela tada dati nikakve druge detalje.

No ukrajinski tisak tvrdio je od prvog trenutka da je istraga otišla mnogo dalje, da su uhićeni jedan general i dva pukovnika, koji su organizirali otmicu i ubojstvo, ali to vlasti nisu potvrdile. Tisak je pisao i da je otkrivena glava nesretnog Gongadzea, da je bila pokopana negdje uz obalu rijeke Dnjepar, ali je to kasnije demantirano. Obdukcijom je svojedobno bilo ustanovljeno da mu je glava odsječena nakon smrti, a neki ukrajinski listovi sada tvrde da je to bilo urađeno jer je Gongadze ubijen metkom u glavu, metak je ostao u glavi, pa su ubojice odlučile sakriti glavu na nekom skrovitom mjestu jer bi se po metku moglo ustanoviti da je ubijen iz policijskog oružja.

No, tog 27. veljače, kada je ministarstvo unutrašnjih poslova obznanilo da je Gongadzeov slučaj razriješen, dogodilo se nešto vrlo uznemirujuće. Prema tvrdnjama tiska, nekoliko sati nakon tog priopćenja teško je ranjen jedan od ključnih svjedoka u tom slučaju. Na njega je na ulici bačena bomba, od koje su ranjeni i on i policajac koji ga je pratio. Taj događaj pokazivao je da u policijskim strukturama još postoje moćne snage koje istragu žele spriječiti i ovakvim drastičnim sredstvima. Jasno je bilo da je samo netko iz policije mogao dati informaciju o kretanju tog svjedoka i poslati nekog da ga likvidira. Vlasti nisu objavile ime ranjenog svjedoka, ali tisak je vrlo brzo ustanovio da je riječ o Juriju Nestorovu.

Ime Jurija Nestorova spominjalo se već ranije kada su prvi svjedoci, još u doba dok je Kučma bio na vlasti, ipak počeli otkrivati neke detalje pozadine atentata, ali su njihova svjedočanstva od tadašnjeg režima zataškana. Jedan od ključnih ranih svjedoka bio je policijski časnik Igor Gončarov, koji je odlučio govoriti, ali je tada uhićen te je pod misterioznim okolnostima u zatvoru umro. Vlasti u tvrdile da je doživio srčani udar, ali je kasnije ustanovljeno da je u zatvoru bio nasmrt pretučen i drogiran injekcijom. On je u jednom pismu tužitelju, otkrivajući neke detalje događaja, spomenuo Nesterovljevo ime, tvrdeći da je on “pomagao dvojici agenata iz kijevske policijske uprave za borbu protiv organiziranog kriminala da kidnapiraju, muče i ubiju Gongadzea”. Navodno su ga ubili u jednom kijevskom skladištu, polako mu prije toga stišćući grlo kako bi mučenjem od njega izvukli informacije.

Nije samo nesretni Gončarov već ranije štošta otkrio, učinili su to i neki drugi svjedoci, koji su uspjeli izbjeći njegovu tragičnu sudbinu, i koji su pobjegli u inozemstvo s ključnim dokumentima. Prema nekim informacijama, koje su još prije dvije godine došle u inozemstvo, otmicu i ubojstvo navodno je svojim podčinjenima naredio Igor Kravčenko koji je 2000. bio ministar unutrašnjih poslova. On je te optužbe energično nijekao. U inozemstvu je objavljen i transkript jedne audiosnimke razgovora što ga je predsjednik Leonid Kučma nekoliko mjeseci prije ubojstva Gongadzea navodno vodio s Kravčenkom i nekim drugim visokim funkcionarima. Prema tvrdnjama zapadnih medija, na snimci se jasno čuje kako Kučma kaže Kravčenku za Gongadzea: “Riješi ga se, izbaci ga van, predaj ga Čečenima, svuci ga do kože, skini mu hlače, neka tamo sjedi gol.” Iz tih njegovih riječi, tvrdio je britanski tisak, koji je objavio transkript te snimke, moglo bi se zaključiti da je Kučma želio da se Gongadze likvidira. Kučma je nijekao autentičnost tih snimaka, te tvrdio da on s ubojstvom nije imao veze.

Nakon ovog Juščenkova otkrića, Kučma se našao u teškoj situaciji, jer sasvim je postalo izvjesno da će se tajna pozadina ovog ubojstva razotkriti, a nije bilo sumnje da će tragovi voditi prema državnom vrhu, u sam krug oko bivšeg predsjednika Kučme, ako ne i do njega samog. Bilo je jasno od samog početka da, ako i ne bude izravnih dokaza ili svjedočanstva da je on ubojstvo naredio, bit će barem dosta dokaza i indicija da je zataškavao slučaj, blokirao istragu, onemogućavao da se otkrije istina, a to je činio od dana ubojstva sve do posljednjeg trenutka svoje vlasti. Osobno je, na primjer, smijenio poštenog državnog tužitelja Svjatoslava Piskuna, koji je bio spreman izvesti krivce pred sud, što Kučmi nije odgovaralo. On je za Piskunova nasljednika postavio svojeg čovjeka Genadija Vasiljeva, koji je istragu blokirao, da bi tek nekoliko mjeseci prije odlaska s vlasti, da bi umirio javnost u osjetljivom razdoblju predizborne kampanje, Kučma vratio na položaj Piskuna.

U Kijevu su se nakon Juščenkove objave očekivala nova uhićenja, a prvi se na udaru spekulacija o mogućem uhićenju našao Kučmin nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Jurij Kravčenko, kojeg se najčešće spominjalo kao potencijalnog direktnog nalogodavca ubojstva. Piskun je prošli tjedan, štoviše, najavio da je Kravčenka pozvao na ispitivanje u petak 4. ožujka. Kravčenko na to ispitivanje nije došao.

Naime, u petak ujutro obznanjena je senzacionalna vijest da je Kravčenko nađen mrtav. Objavljeno je da je 56-godišnji Kravčenko u noći između četvrtka i petka počinio samoubojstvo. Učinio je to, objavilo je ukrajinsko ministarstvo unutrašnjih poslova, u svojoj vili za odmor koja se nalazi u predgrađu Kijeva. Tamo je otišao u četvrtak sa svojom suprugom. Rano ujutro u petak ona je čula dva hica. Pronašla je beživotno tijelo svojeg supruga u jednoj pokrajnjoj prostoriji vile.

Od prvog trenutka vlasti su tvrdile da je on počinio samoubojstvo. Pokraj njegova tijela pronađen je pištolj marke Beretta, a na njegovoj glavi nađena je rana na sljepoočici, što je tipično za ovakva samoubojstva. Iako je ministarstvo unutrašnjih poslova smjesta službeno obznanilo da je riječ o samoubojstvu, isto su se tako smjesta pojavile i glasine da nije riječ o samoubojstvu, nego o ubojstvu. Proširile su se teorije da je ubijen snajperom, odnosno da mu se u kuću uvukao plaćeni ubojica. Te su se spekulacije naglo proširile nakon što se pročula vijest da je Kravčenko na glavi imao dvije, a ne samo jednu ustrijelnu ranu.

Njegova smrt izazvala je, naravno, golemu pozornost u Ukrajini te brojne teorije o tome što će ona značiti za daljnji tijek istrage. Opće je uvjerenje u prvi trenutak bilo da je njegova smrt dobra vijest za bivšeg predsjednika Kučmu, jer je, ako je Kučma stvarno Kravčenku naredio da ubije Gongadzea, kako se uvelike tvrdi u medijima, Kravčenko bio najvažniji svjedok koji bi Gongadzeovu smrt mogao povezati s Kučmom. Čule su se oštre kritike na račun vlasti, pa i samog novog predsjednika Viktora Juščenka, što su prerano izišli s nekim podacima iz istrage. Tisak je napao ljude iz vlasti tvrdeći da su oni odgovorni ne samo za smrt Kravčenka, nego i za neke druge velike nespretnosti u istrazi, koje će možda onemogućiti da se dođe do pune istine. Na udaru kritika našao se Juščenko jer je objavio da je slučaj ubojstva Gongadzea razriješen, te Piskun jer je majestetično objavio da je Kravčenka pozvao da dade iskaz, umjesto da je sve to radio u tišini. Čula su se i mišljenja da su istražni organi pogriješili što nisu Kravčenka već odavno strpali u zatvor jer bi on sada bio na životu, sposoban da svjedoči. Juščenko očito i sam sada procjenjuje da s istragom ne ide sve kako treba, pa je objavio priopćenje u kojem je zatražio da istragu osobno vode glavni državni tužitelj Svjatoslav Piskun i ministar unutrašnjih poslova Jurij Lutsenko.

Kako se istraga traljavo vodila, moglo se vidjeti i po glasinama koje su se u posljednje doba širile u vezi Kravčenka: da je još od prosinca pod policijskom prismotrom, ali i da je izmakao paski vlasti te da je nedavno trajektom iz Krima pobjegao u Rusiju, gdje se sklonio, kao što je već ranije napravio jedan visoki policijski general, osumnjičen za organiziranje ubojstva. Jedan utjecajan ukrajinski medij tu je informaciju o bijegu Kravčenka u Rusiju objavio samo dan prije nego što se Kravčenko ubio, čime je ona definitivno demantirana.

Opće je uvjerenje bilo da će nakon smrti Jurija Kravčenka državnom tužitelju biti mnogo teže rekonstruirati je li u državnom vrhu stvarno skovan plan smaknuća Georgija Gongadzea, jer više nije bilo potencijalnog krunskog svjedoka koji bi mogao, kako bi olakšao svoju poziciju, surađivati s istražiteljima, te krivnju svaliti na Kučmu. Čula su se i mišljenja da je Kravčenko samoubojstvom priznao krivicu jer da je nevin, ne bi se ubio. Time je amnestirao Kučmu i uništio ključnu kariku koja je mogla voditi prema njemu, pisao je ukrajinska tisak.

Tvrdilo se da će se istraga sada vjerojatno usredotočiti na jednu drugu visoko pozicioniranu osobu, koja bi također mogla biti svjedokom što se 2000. u državnom vrhu u vezi Gongadzea događalo. To je bivši šef stožera predsjednika Kučme Vladimir Litvin, koji je sada predsjednik ukrajinskog parlamenta. On je, naime, prisustvovao razgovoru tijekom kojeg je Kučma navodno zatražio od Kravčenka da ukloni Gongadzea, pa se na snimci čuje kako Litvin Kučmi daje savjet: “Prema mom mišljenju vi bi Kravčenku trebali dati odriješene ruke da upotrijebi alternativne metode.” Litvin je ovih dana u intervjuu američkoj novinskoj agenciji Associated Press ponovno zanijekao bilo kakvu vezu s događajem te izjavio da je spreman o svemu svjedočiti pred istražnim organima. U petak je predsjednik Juščenko posjetio parlament i nakratko razgovarao s Litvinom, ali sadržaj njihova razgovora nije objavljen. Ako se i predsjednik ukrajinskog parlamenta sada nađe pod istragom za ubojstvo Georgija Gongadzea, sigurno će se pojaviti inicijativa da ga se makne s položaja, ako on sam ne podnese ostavku.

Nesumnjivo će se pojaviti inicijativa da se istraga proširi i na samog Kučmu. Njegova predstavnica za štampu Olena Hromnitska izjavila je da Kučma neće javno komentirati najnovije događaje, pa ni Kravčenkovu smrt. “Treba pričekati što će reći istraga”, rekla je ona. Obznanila je da nisu točne spekulacije kako se Kučma priprema za azil te najavila skorašnji povratak Kučme u domovinu.

Tada je uslijedila još jedna senzacionalna vijest. Obznanjeno je da je pokraj tijela mrtvog Kravčenka nađeno oproštajno pismo koje teško optužuje Kučmu. To pismo, namijenjeno članovima obitelji, koje bi trebalo biti dodatna potvrda da je ovdje riječ ipak bila samo o samoubojstvu, vrlo je kratko, ali rječito: “Moji dragi, ja sam nevin. Žao mi je. Postao sam žrtvom političkih intriga predsjednika Kučme i njegovog kruga. Odlazim laka srca. Zbogom!”

Objavljeni su i detalji o njegovim ranama, koji su potvrđivali tezu da je riječ o samoubojstvu. Istina je da je imao dvije rane na glavi, a i njegova supruga je potvrdila da je čula dva metka. Prvi puta je Kravčenko pištolj prislonio na svoju bradu, te opalio metak, ali je zbog uzbuđenja loše usmjerio cijev te se samo ranio, jer mu je metak povrijedio samo usta i obraz. Tada je pištolj prislonio na sljepoočicu i ispalio drugi fatalni metak.

Njegovo oproštajno pismo izazvalo je senzaciju. Tisak tvrdi da ono izravno optužuje Kučmu. Istodobno se u britanskoj štampi javio Mikola Melničenko, bivši bojnik tajne službe koji je radio na osobnom osiguranju predsjednika Kučme, a koji je napravio tajne snimke Kučminih razgovora sa suradnicima, pa i onaj u kojem se oni dogovaraju oko Gondazea. On je u međuvremenu pobjegao iz Ukrajine, te je dobio azil u SAD, gdje je odnio i te tajne snimke. Kako je sada obznanio, ovih će dana imati važne razgovore s jednim Juščenkovim izaslanikom, kako bi dobio jamstva za vlastitu sigurnost, ali i za sigurnost svojih tajnih snimaka, ako se vrati u Ukrajinu. Navodno mu je Juščenko spreman dati sva ta jamstva, jer se vjeruje da bi njegove snimke mogle odigrati ključnu ulogu u raspletanju istrage protiv Kučme, i to ne samo kada je riječ o ubojstvu Gongadzea, nego i o mnogim drugim aferama.

“Čuvao sam te snimke pune četiri godine”, rekao je on londonskom tjedniku Sunday Times, “a Amerikanci su me četiri puta upozorili na zavjere da me se ubije. Ne bih želio da sav moj trud propadne u posljednji trenutak. Postoje dvije visokopozicionirane ličnosti nove vlasti koje bi željele da se uništi taj dokazni materijal protiv Kučme, jer su i one snimljene na tim snimkama.”

Melničenko bi želio da se otvore istrage i o drugim mračnim epizodama Kučmina razdoblja, na primjer, o pokušaju ubojstva bivšeg člana ukrajinskog parlamenta Aleksandra Jeljaškeviča, koji je umalo ubijen batinama. On bi želio da se otvori i istraga o korupciji, na primjer s programom Ujedinjenih naroda “Nafta za hranu za Irak”, te u vezi
isporuka raketa za Iran, oružja za Irak itd. On tvrdi da o tome ima mnogo materijala na 800 sati snimaka u njegovu posjedu.

Unatoč svim tim opasnim prijetnjama, Kučma se u subotu ipak vratio u domovinu, da se sa svim tim suoči, te je pokazao puno smjelosti. On zna da će optužbe protiv njega biti teške. No neki događaji koji su se posljednjih dana zbili pokazuju da Kučma još ima moćnih saveznika i u novoj vlasti. Možda se i Kučma nada da će mu oni pomoći u sljedećim danima i tjednima, kada će se sigurno i on sam morati suočiti s optužbama na svoj račun.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika