U razgovoru za Nacional Toraasen je opisao zašto Hrvatska ne bi trebala biti zabrinuta ako pregovore o priključivanju ne počne 17. ožujka, te izjavio da su za Hrvatsku od datuma pristupanja EU mnogo važniji uvjeti pod kojima će joj se priključitiProšlog tjedna Nacional je razgovarao s Knutom Toraasenom, norveškim ambasadorom u Hrvatskoj. Toraasen je iskusan diplomat, inače doktor političkih znanosti sa završenom vojnom i diplomatskom akademijom, koji će upravo u Hrvatskoj u listopadu okončati svoju 40-godišnju diplomatsku karijeru. Uoči sve vjerojatnije odgode početka pregovora Hrvatske o priključenju EU Toraasen je zanimljiv sugovornik, jer Norveška ima najdulji pregovarački staž o priključenju EU. Iako su stanovnici jedne od najbogatijih zemalja na svijetu, Norvežani su 1972. i 1994. na referendumima odbili pristupiti EU. Trenutačno se u Norveškoj o priključenju EU uopće ne raspravlja, a ne zna se ni kada će to pitanje ponovo biti otvoreno. Unatoč tomu, Norveška je zajedno s Danskom jedna od zemalja čije je zakonodavstvo najviše usklađeno s regulativom EU, a donacijama jako mnogo pridonose i razvojnim fondovima EU. Istodobno, zbog straha za vlastito ribarstvo i poljoprivredu, zadržali su pravo sami kreirati taj dio svoje ekonomske politike, jer smatraju da je to za njih najbolje. Ponajprije zato i nisu odlučili pristupiti EU.

'Hrvatska bi mogla biti lokomotiva svih zemalja u regiji na putu prema EU' 'Iako nije članica, Norveška je i osmi najveći donator europskim razvojnim fondovima, sa 2 milijarde kruna godišnje' U razgovoru za Nacional Toraasen je opisao zašto Hrvatska ne bi trebala biti zabrinuta ako pregovore o priključivanju ne počne 17. ožujka, te izjavio da su za Hrvatsku od datuma pristupanja EU mnogo važniji uvjeti pod kojima će joj se priključiti. Toraasen je opisao zašto Norvežani ne žure u EU, te zašto smatra da se vjerojatna odgoda početka pregovora Hrvatske o priključenju EU neće negativno odraziti na gospodarsku situaciju u Hrvatskoj.

NACIONAL: Treba li Hrvatska biti zabrinuta ako pregovori o pridruživanju EU ne počnu 17. ožujka, kako je najavljivano, i treba li odluku o odgađanju početka tih pregovora doživljavati dramatično? – Savjetovao bih Hrvatskoj da nastavi pripreme za početak pregovora o priključivanju. Taj će dan doći i za pregovore treba biti spreman, kao što je Hrvatska u pozitivnom smislu već sada spremna za početak tog procesa. Vrlo je važno da u međuvremenu Hrvatska ne izgubi ritam svojih unutarnjih prilagodbi tom procesu. Vrijeme početka ili konačnog priključenja Hrvatske EU nije toliko bitno. Za Hrvatsku je, po mome mišljenju, najvažnije da tijekom pregovaračkog procesa kvalitetno pregovara i ostvari dobar rezultat. Zato moguću odgodu ne bi trebalo shvaćati dramatično.

NACIONAL: Vjerujete li premijeru Ivi Sanaderu i predsjedniku Stipi Mesiću kada tvrde da odbjegli general Ante Gotovina nije dostupan hrvatskim vlastima, što je jedina prepreka početku pregovora o priključivanju 17. ožujka? – Norveška nije članica EU i zato mi je teško o tomu govoriti. Slučaj Gotovina samo je jedno otvoreno pitanje. Hrvatska je dosad pozitivno reagirala na više od 600 zahtjeva Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu (MKSJ). No EU i NATO ističu važnost potpune suradnje Hrvatske s MKSJ-om. Situacija je prilično složena i nama je kao maloj ambasadi teško izlaziti sa službenim procjenama. To je vrlo osjetljivo obavještajno pitanje i zato ga je još teže komentirati.

NACIONAL: Netom prije razgovora spomenuli ste da svojoj vladi upravo šaljete izvješće o stanju u Hrvatskoj uoči mogućeg početka pregovora o priključenju EU. Kako ste intonirali svoje izvješće? – Hrvatska se pozitivno razvija i sa zadovoljstvom pratimo brojne pozitivne trendove. Postoji još dosta posla u nekim razvojnim područjima, a Norveška se u mnoge od njih aktivno uključuje znatnim podrškama, primjerice reformi pravosuđa. U izvješću sam poseban dio posvetio mogućnostima za ulaganje norveškim poduzetnicima.

NACIONAL: Kako ocjenjujete napore Hrvatske na kompletnom planu prilagodbe standardima EU? – Hrvatska se dosad odlično spremila za pregovore s EU, te dobrim dijelom formirala pregovaračke timove. Kada pregovori počnu, Hrvatska će biti u dobroj poziciji. Pozitivni učinci na tom području vidljivi su godinama. Ekonomski rast relativno je visok, unatoč problemima. Turizam se vraća na visoku razinu i vrlo je snažan razvojni ekonomski faktor. Norveška prepoznaje napore koje Hrvatska čini na svom tranzicijskom putu i godišnje joj osigurava više od 100 milijuna kuna pomoći. Hrvatska je stabilizacijski faktor cijele regije i mogla bi na putu prema EU biti lokomotiva svih zemalja u regiji.

NACIONAL: Slažete li se s procjenama po kojima Hrvatska više neće biti stabilizacijski faktor u regiji ako pregovori o priključivanju ne počnu 17. ožujka? – To tek treba vidjeti. Postoje pesimistične i suprotne perspektive gledanja na te procese.

NACIONAL: Kako Norveška asistira Hrvatskoj vezano uz prilagodbu standardima EU i kakva joj iskustva može ponuditi? – Norveška ima najdulju tradiciju pregovaranja s EU. Ona je četiri puta pregovarala s EU o priključivanju, dva puta tijekom 60-ih, a zatim su Norvežani 1972. i 1994. na referendumu rekli ne Europskoj uniji. Oba puta rezultat referenduma bio je tijesno negativan, a naša vlada ih je prihvatila iako se radilo o konzultativnim referendumima. Međutim, ako i kada ćemo opet odlučiti pregovarati, trebat će nam kratko vrijeme, jer smo kroz taj proces već prošli i ostalo nam je samo nekoliko otvorenih pitanja, poput ribarstva i poljoprivrede. Za Hrvatsku će taj proces vjerojatno biti dulji, jer se pregovara o mnogo više otvorenih tema. Neka pregovaračka poglavlja zatvorit će se brzo, ali za neka treba vremena ako se želi ostvariti pozitivan pregovarački ishod. Norveška ima više potpisanih ugovora na kojima se bazira njena suradnja s EU, i sve to za nas dobro funkcionira. Hrvatskoj smo u pregovaračkom procesu ponudili punu suradnju i naše eksperte iz različitih područja, a upravo uspostavljamo poseban program podrške u nekim specijaliziranim područjima. Posebno smo aktivni u vezi sa zaštitom okoliša. Naravno, slične kontakte Hrvatska ima i s EU.

NACIONAL: Zašto su Norvežani dvaput na referendumima odbacili priključenje EU? – Norveška je kroz povijest oduvijek bila zemlja usmjerena prema van, ponajprije preko trgovine i brodarstva. Norveška je usto vrlo mlada nacija, neovisna tek stotinu godina, jer je 400 godina provela pod vlašću Danske i 90 godina u uniji sa Švedskom. U tom kontekstu odricanje od vlastitog suvereniteta u korist EU za Norvežane je bio psihološki problem. Riječ unija bila je mentalni problem za mnoge Norvežane. Unatoč tomu, Norveška je zajedno s Danskom na vrhu ljestvice zemalja prema ispunjavanju i prilagodbi EU regulativi. Najbolji smo učenici u razredu EU, iako formalno nismo njeni članovi. Norveška je i osmi najveći donator razvojnim fondovima EU, s 2 milijarde kruna godišnje.

NACIONAL: Kakve koristi Norveška ima od toga što nije članica EU? Na kojim područjima vam je bilo u interesu zadržati autonomno odlučivanje? – Norveški ribari boje se da bi s mogućim ulaskom Norveške u EU u naše more ušle flote zemalja EU i izlovile svu našu ribu. Norveške kompanije koje se bave ribarstvom i izvozom ribe boje se konkurencije koja bi mogla znatno smanjiti razinu plaća u ribarstvu, koje su, kao i većina plaća u Norveškoj, prilično visoke. Slično je i s poljoprivrednicima, koji se boje da će norveška poljoprivreda ulaskom u EU nestati. Njihovi strahovi temelje se na tomu što dominaciju u poljoprivredi preuzimaju srednjoeuropske zemlje, što bi po njihovu mišljenju dovelo do propasti norveške poljoprivrede. S druge strane, činjenica je da poljoprivredni sektor u Norveškoj ima silaznu putanju još od 1945.: neprestano se smanjuje broj ljudi koji živi od poljoprivrede, kao i broj poljoprivrednih gospodarstva zbog okrupnjavanja postojećih.

NACIONAL: Je li se Norveška zbog zaštite svoje nacionalne ekonomije u tim područjima ikad suočila s bilo kakvim pritiscima EU, posebice onih članica koje imaju ekspanzijski ekonomski interes u tim područjima? – Ne bih rekao da smo zato bili pod bilo kakvim pritiscima.

NACIONAL: Biste li se složili s tvrdnjom da Hrvatska ne bi trebala žuriti u EU sve dok tijekom pregovora maksimalno ne zaštiti svoje ekonomske interese, ponajprije u svim ekonomskim granama? – Upravo zato sam istaknuo da je od termina početka pregovaračkog procesa mnogo važniji rezultat tog procesa. Kvaliteta pregovora mora biti na prvome mjestu, a njihov početak i trajanje morali bi za nacionalne interese svake zemlje u pregovaračkom procesu biti drugorazrednog značaja. Pitanje je vremena kada će Hrvatska postati članicom EU, posebice uzme li se u obzir sveukupna strategija širenja EU. Zato ne vidim nikakve mogućnosti loma postojeće perspektive u slučaju odgode početka pregovora. Ne vidim komu bi u EU odgovaralo da Hrvatska ne postane njihovom članicom.

NACIONAL: Kako ocjenjujete aktualne ekonomske odnose Hrvatske i Norveške? – Prije zadnjeg rata mnogo je Norvežana dolazilo na vašu obalu, posebice u Dubrovnik. Norveški brodovlasnici naručili su dotad gradnju više od stotinu brodova u hrvatskim brodogradilištima. Nakon stanke prouzročene ratom, ti su se odnosi počeli obnavljati, a turisti su se počeli vraćati. Svi turistički operatori u Norveškoj imaju Hrvatsku u svojoj ponudi i broj norveških turista godišnje u Hrvatskoj raste 60-ak posto. S druge strane, međusobna trgovinska razmjena i investicije nisu išle zadovoljavajućim ritmom i tu ima mogućnosti za napredak.

NACIONAL: Je li točno da ste od svoje vlade zatražili da zadnji ambasadorski mandat u diplomatskoj karijeri odradite baš u Hrvatskoj? – To sam učinio iz više razloga. Došao sam u Hrvatsku 2001. u vrijeme dinamičnih političkih zbivanja, koja je i danas zanimljivo pratiti. U profesionalnoj karijeri jedno vrijeme bavio sam se promocijom norveške trgovine i industrije i želio sam dati osobni doprinos u razvoju odnosa dviju zemalja. U vezi s time imali smo mnogo zanimljivih aktivnosti. Osim toga, Hrvatska je prekrasna zemlja, a u Zagrebu je jako lijepo živjeti. Upoznao sam mnogo divnih ljudi i imam jako dobra iskustva. Ljudi su me vrlo srdačno primili i na tomu sam jako zahvalan. U listopadu odlazim u mirovinu nakon 40 godina provedenih u diplomaciji i 46 godina radnog staža. Bit će to za mene vrlo emotivan trenutak, a posebno mi je drago što ću radni staž okončati u Hrvatskoj. Svake godine ću se vraćati u Hrvatsku, uglavnom u proljeće i jesen, jer ne volim velike turističke gužve.

Knut Toraasen
Biografija