Objavljeno u Nacionalu br. 491, 2005-04-12

Autor: Maroje Mihovilović

PAPA ZA 21. STOLJEĆE

Papina smrt mobilizirala je katolike

Milijuni okupljenih ljudi na papinom pogrebu prekinula su ceremoniju skandirajući 'Svetac! Svetac!' te na taj način poručili kardinalima da bi na konklavi trebali izabrati za novog papu čovjeka koji će slijediti njegov put, koji neće biti činovnik okrenut samo Crkvi

Vičući "Svetac! Svetac!" okupljeno mnoštvo je poručilo kardinalima koji sada u svojevrsnom interregnumu vode Crkvu, a posebno onom koji će za desetak dana biti izabran za novog papu, da žele da Ivan Pavao II. što prije bude proglašen svecemVičući "Svetac! Svetac!" okupljeno mnoštvo je poručilo kardinalima koji sada u svojevrsnom interregnumu vode Crkvu, a posebno onom koji će za desetak dana biti izabran za novog papu, da žele da Ivan Pavao II. što prije bude proglašen svecemKljučan trenutak veličanstvenog pogreba pape Ivana Pavla II. na Trgu Svetog Petra u Rimu bio je neposredno prije nego što je trebala početi posljednja faza, kad su se svi kardinali okupili oko papina lijesa. Tog je trenutka masa okupljenih vjernika – znajući da će uskoro lijes biti odnesen s trga u baziliku da bude pokopan u kripti ispod crkve – prekinula ceremoniju skandirajući “Santo! Santo! – “Svetac! Svetac!” Donedavno je bilo apsolutno neočekivano da bi masa okupljena na trgu mogla uopće bilo što skandirati na pogrebu pape, ali već od samog početka ove ceremonije vidjelo se da okupljeni vjernici s posebnim žarom prate sve što se događa, s posebnim osjećajem privrženosti prisustvuju ceremoniji, te žele biti njen dio, a ne samo promatrači. Nekoliko puta čuo se pljesak onom što je bilo izrečeno, posebno nekim ocjenama iz propovijedi kardinala Josepha Ratzingera, koji je vodio misu, što je već bilo neočekivano. Ali ono što se tog trenutka dogodilo ka je masa svojim uzvicima prekinula ceremoniju bilo je više od toga, bio je to upravo onaj trenutak kad su vjernici odlučili da u njoj sudjeluju.

Vičući “Svetac! Svetac!” oni su poručili kardinalima koji sada u svojevrsnom interregnumu vode Crkvu, a posebno onom koji će za desetak dana biti izabran za novog papu, da žele da Ivan Pavao II. što prije bude proglašen svecem. Na Trgu Svetog Petra među brojnim zastavama raznih zemalja vidjelo se i nekoliko velikih transparenata na kojima je pisalo “Santo subito” – “Svetac odmah”.

To je znak koliko vjernici koji su došli u Rim cijene Ivana Pavla II. te su ga već za života smatrali svecem. Sada traže da to Crkva odmah i službeno verificira. Već dan nakon papine smrti kardinal Angelo Sodano, koji je na tom trgu vodio misu zadušnicu, u tekstu propovijedi koju je trebao pročitati napisao je “Giovanni Paolo Il Grande” – “Ivan Pavao Veliki”, a tako se tituliraju samo najveći pape, koji su već odavno službeno proglašeni svecima. Ali on to pred okupljenim mnoštvom ipak nije izgovorio, pa se čulo da su mu drugi kardinali zamjerili što je smjesta Ivana Pavla II. nazvao “Velikim”.

U Crkvi postoje stroga pravila o proglašenju svecem, a jedno od prvih jest da proces utvrđivanja svetosti može početi tek pet godina nakon nečije smrti. Vjernici su na Trgu Svetog Petra jasno dali do znanja da ne žele toliko čekati. Zatražili su od budućeg pape da učini isto što je Ivan Pavao II. učinio kad je utvrđivanje svetosti Majke Tereze pokrenuo prije nego što je prošlo pet godina od njezine smrti.

Snažan zahtjev da se Ivan Pavao II. odmah proglasi svecem ima i političku dimenziju. Svima u Crkvi jasno je da se ogromni pokret vjernika zbog smrti pape Ivana Pavla II. ne može ignorirati. To što je u samo nekoliko dana u Rim došlo nekoliko milijuna vjernika da odaju počast papi Ivanu Pavlu II., prođu kraj njegova odra, prisustvuju pogrebu, mnogo otkriva o raspoloženjima unutar Katoličke crkve. Ivan Pavao II. svojim je porukama i načinom djelovanja dotaknuo brojne vjernike diljem svijeta i Katoličkoj crkvi dao novu dimenziju. Svojim uzvicima “”Santo! Santo!”, koji su trajali dulje od pet minuta, vjernici su htjeli pokazati da isto onako kako je papa svojim porukama djelovao na njih, oni svojom porukom žele djelovati na Crkvu.

I šira politička dimenzija tih uzvika vrlo je jednostavna: vjernici su zatražili od kardinala ne samo da umrlog papu proglase svecem, nego i da izaberu sljedećeg papu koji će slijediti njegov put, papu koji će kao i Ivan Pavao II. biti pastir okrenut vjernicima, a ne crkveni činovnik okrenut samo Crkvi, kakvi su bili njegovi prethodnici. Teško da će sljedeći papa u putovanjima svijetom nadmašiti Ivana Pavla II. koji se na 104 inozemna i oko 150 putovanja po Italiji – kako je izračunao rimski dnevnik Il Messaggero – izravno obratio pastvi od ukupno 400 milijuna ljudi. Okupivši se u Rimu na najvećem skupu u moderno doba, vjernici su zatražili da novi papa barem pokuša biti poput dosadašnjeg.

Formalni proces izbora novog pape 117 kardinala započet će u Vatikanu u ponedjeljak, 18. travnja. Pred njima će biti težak zadatak da izaberu najboljeg među sobom koji će voditi crkvu u 21. stoljeću i pokušati nadomjestiti gubitak dosadašnjeg pape. Način na koji su vjernici reagirali tijekom pogreba djelovat će svakako i na kardinale. Oni će se 18. travnja prije podneva okupiti u crkvi Svetog Petra u Rimu na misi koja će biti neka vrsta duhovne pripreme za izbor novog pape, a već popodne prvi će put glasovati. Opće je uvjerenje da to prvo glasovanje neće dati rezultata, iako je moguće da se kardinali već i prije ulaska u konklavu dogovore o jednom među sobom i odmah ga izaberu za papu. Takvih je slučajeva u prošlosti bilo.

Ako na prvom glasovanju ne bude izabran novi papa, kardinali će biti zatvoreni u konklavi sve dok ne dođu do rezultata. Stanovat će sljedećih dana u novom vatikanskom rezidencijalnom zdanju Santa Marta, gdje će na raspolaganju imati udobne apartmane i jednokrevetne sobe, te neće živjeti spartanski kao njihovi prethodnici u ranijim konklavama koji u sobama čak nisu imali tekuće vode, nego su se umivali iz lavora. Iz njihova hotela do obližnje Sikstinske kapele, gdje će se obavljati glasovanja, vozit će ih autobusima sa zatamnjenim staklima, da se izbjegne svaki kontakt s vanjskim svijetom, što je obveza za sve kardinale dok su u konklavi. Glasovat će ispod velike Michelangelove freske “Strašni sud”, koja bi u kardinalima trebala ojačati odgovornost i bogobojaznost pri izboru.

Jedan od sudionika konklave, nadbiskup Washingtona, američki kardinal Theodore McCarrick, odlazeći prije nekoliko dana u Rim na papin pogreb i na konklavu izjavio je da mu je jasno da će odluka koju će donijeti sa svojih 116 kolega biti najvažnija u njegovu životu. To je jasno i svim drugim kardinalima, jer će svojom odlukom u skladu s dvotisućljetnom tradicijom prepustiti upravljanje centralizirane Katoličke crkve samo jednom čovjeku. O tome kakvog će čovjeka izabrati ovisit će ne samo što će se događati u Crkvi, nego i kako će biti usmjeravani životi 1,1 milijarde katolika u svijetu.

Iako će konklava formalno početi tek 18. travnja, interne konzultacije između kardinala o izboru novog pape već su počele, možda ne toliko o konkretnim imenima, koliko o osobinama koje bi morao imati novi papa. Pretpostavlja se da će za papu biti izabran kardinal u dobi između 68 i 72 godine, ili neki stariji dobrog zdravlja, koji neće na čelu Crkve biti tako dugo kao prethodnik. Mnogo je spekulacija da bi mogao prvi put biti iz izvaneuropske zemlje.

Mnogi novinski komentatori, hvaleći Ivana Pavla II., pitaju se je li uopće moguće da velikog papu naslijedi netko tko će biti velik kao i on. Voditelji specijalne emisije talijanske televizije RAI to pitanje postavili su poznatom talijanskom političaru, papinu vršnjaku Giuliju Andreottiju, koji se kao talijanski premijer i ministar vanjskih poslova desetljećima sastajao i dopisivao s papom. Andreotti je rekao da takvog papu neće biti moguće pronaći, ali da je duboko uvjeren da će na čelo Crkve ponovno doći sposoban čovjek, kakvih u Crkvi ima mnogo.

Andreotti je podsjetio na smrt pape Pija XII. 1958. godine, kad su mnogi također postavljali pitanje hoće li se nakon tog pape, koji je vodio Crkvu u teškim godinama II. svjetskog rata, naći netko toliko sposoban. Naslijedio ga je Ivan XXIII. za kojeg se svi slažu da je – unatoč kratkom papinstvu od samo pet godina – bio izniman papa, pa ga je Ivan Pavao II. prije nekoliko godina beatificirao. Izbor kardinalima u konklavi neće biti lak, ali vjernici koji su na Trgu Svetog Petra uzvikivali “Svetac! Svetac!” dali su im jasan putokaz kakav mora biti čovjek koji će se za desetak dana – kad iz dimnjaka Sikstinske kapele iziđe bijeli dim – pojaviti na balkonu bazilike Svetog Petra kako bi se okupljenom mnoštvu predstavio kao novi papa.

PAPA IZ LATINSKE AMERIKE: O toj se mogućnosti jako mnogo govori zato što se Katolička crkva u Latinskoj Americi razvijala brže nego igdje drugdje. Tamošnji se broj katolika jako povećao, Crkva je učvrstila svoj društveni položaj, a zamrle su revolucionarne ljevičarske tendencije među svećenstvom, “teologija oslobođenja”. Kad su u većini zemalja Latinske Amerike 60-ih i 70-ih na vlasti bile opresivne desne oligarhijske diktature, posebno u Brazilu, tamošnji svećenici stvorili su pokret koji se zalagao da katolički svećenici u solidarnosti s potlačenima podrže njihovu borbu za oslobođenje, makar to značilo i suradnju s marksističkim pokretima. Za vrijeme dosadašnjeg pape te su tendencije ugušene postavljanjem konzervativnih kardinala i biskupa, a i prilike u Latinskoj Americi su se promijenile, pa “teologija oslobođenja” nema više ni svoju socijalnu i političku bazu. Zato bi neki od konzervativnih latinoameričkih biskupa mogao biti prihvatljiv ne samo za velik broj izvaneuropskih kardinala nego i za konzervativnu struju među europskim kardinalima. Najizgledniji kandidati: nadbiskup Sao Paula brazilski kardinal Claudio Hummes, nadbiskup Buenos Airesa argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio i honduraški kardinal Oscar Andres Rodriguez Maradiaga.
CRNI PAPA: Spekulacije da bi iz konklave mogao izići papa crne boje kože temelje se na sličnim argumentima koji se spominju kad se govori o mogućnost da za papu bude izabran netko iz Latinske Amerike. I u Africi se u posljednjem razdoblju snažno razvija katoličanstvo, broj vjernika se povećao, broj biskupija udvostručio, a Afrika ima danas, zahvaljujući Ivanu Pavlu II. koji ih je imenovao, već 12 kardinala. Imenovanje Afrikanca za papu ojačalo bi crkvu u Africi i značajno utjecalo na odnose crkve s islamom, koji se također snažno razvija u Africi, s kojim na tom kontinentu postoji suparništvo, ali i dijalog. Najizgledniji kandidat: nigerijski kardinal, član rimske kurije Francis Arinze.
TALIJANSKI KARDINAL: Talijanski kardinali snažno žele da se papinstvo vrati pod talijansko okrilje, gdje je bilo skoro pet stoljeća, sve do izbora Karola Wojtyle za papu 1978. Iako više nisu u većini, 20 talijanskih kardinala snažan su i složan blok u kardinalskom zboru. Oni nisu više podijeljeni kao 1978. kad je svađa između pristaša liberalnog kardinala Giovannija Benellija i konzervativnog Giuseppea Sirija blokirala izbor talijanskog pape. Oni računaju da će ih podržati i brojni drugi europski kardinali i kardinali iz drugih zemalja koji već godinama djeluju u kuriji pa su “gotovo postali Talijani”. Najizgledniji kandidat: milanski nadbiskup kardinal Dionigi Tettamanzi.
LIBERALNI PAPA: Iako se tvrdi da takvo rješenje nema mnogo izgleda, jer konklavom dominiraju konzervativni prelati, koje je u čast kardinala podigao konzervativni Ivan Pavao II., čuje se da bi takva kombinacija ipak bila moguća, ako se konklava razvuče i konzervativci se među sobom podijele. Liberali će u konklavi argumentirati da Crkvu treba decentralizirati i doktrinarno liberalizirati, prilagoditi novim okolnostima u suvremenom svijetu, posebno kada je riječ o životu obitelji, pobačaju, kontracepciji, modernim medicinskim metodama. Oni tvrde da je dosadašnja krutost Crkve u tim pitanjima otjerala vjernike od nje upravo u europskim zemljama gdje je njen temelj i u SAD-u. Za to će se zalagati stanovit broj europskih i većina američkih kardinala. Najizgledniji kandidat: nadbiskup Bruxellesa belgijski kardinal Godfried Danneels.
PAPA IZ SAD-a: Malobrojni zagovornici ovakvog rješenja imat će iste argumente kao i oni koji se zalažu sa liberalnog papu, ali svjesni su da je takvo rješenje gotovo nemoguće. Kardinali će svakako nastojati izbjeći da sljedeći papa bude iz bilo koje moćnije sile, kako se njegovo djelovanje ne bi povezivalo s politikom vlade njegove domovine na svjetskoj sceni. Najizgledniji kandidat: Theodore Edgar McCarrick.
PAPA IZ KURIJE: Vatikanolozi tvrde da među kardinalima postoji jaka tendencija da se nakon Ivana Pavla II., koji je toliko promijenio Crkvu, sada izabere netko tko će je stabilizirati, a to bi najbolje učinio netko tko dobro poznaje njenu unutarnju strukturu, netko iz kurije. Takvih papa posljednjih stoljeća bilo je mnogo, Pavao VI. bio je posljednji od njih. Toj tendenciji jako će se protiviti kardinali koji smatraju da sljedeći papa mora biti sljedbenik Ivana Pavla II. u pastoralnom radu na globalnoj sceni, pa će zagovornici takvog rješenja morati uvjeriti konklavu da imaju kandidata koji je crkveni organizator, ali i pastir. Najizgledniji kandidat: vatikanski državni tajnik kardinal Angelo Sodano.
PAPA KARDINALA: Posljednjih dana spominje se dosta i mogućnost da se kardinali opredijele za onoga koji je među njima najutjecajniji, kojeg najbolje poznaju, s kojim imaju najbolju komunikaciju. Pri takvom opredjeljivanju imat će stanovitog utjecaja i interes svakog kardinala da zahvaljujući toj komunikaciji može svoje stavove i interese vjernika koje predstavljaju prenositi do crkvenog vrha. Najizgledniji kandidat: predstojnik kardinalskog zbora, prefekt vatikanske Kongregacije za nauk vjere njemački kardinal Joseph Ratzinger.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika