Objavljeno u Nacionalu br. 491, 2005-04-12

Autor: Ivo Pukanić

POLITICAL REPORT

Mate Granić priprema HSP za ulazak u Vladu

Jedini prirodni izlaz Sanaderu je HSP, koji je zainteresiran za novu koaliciju, no samo pod jednim uvjetom – da se radi o strateškoj suradnji, kao što je to u Njemačkoj između CDU-a i CSU-aJedini prirodni izlaz Sanaderu je HSP, koji je zainteresiran za novu koaliciju, no samo pod jednim uvjetom – da se radi o strateškoj suradnji, kao što je to u Njemačkoj između CDU-a i CSU-aIz krugova bliskih vrhu Vlade Nacional doznaje da su premijer Sanader i njegovi najbliži suradnici, prvenstveno Vladimir Šeks i Andrija Hebrang, odbijanje SDSS-a Milorada Pupovca da glasuje za njihov zakon o osam novih općina shvatili kao najveći atak na njihovu koaliciju. Glasovanjem protiv zakona SDSS je prošlog tjedna u Saboru Vladu doveo u vrlo težak položaj, jer se velikom dijelu zemalja, kad se dogodi takva stvar u parlamentu, raspisuju novi izbori, jer to znači da vlada više nema legitimitet koji proizlazi iz većine u parlamentu. Kako to nije obveza u Hrvatskoj, Vlada nije pala, ali je taj Pupovčev potez bio dovoljan da se u HDZ-u upali crveno svjetlo na uzbunu. Bio je to jasan znak da će Sanaderova vlada uskoro imati velikih poteškoća da provede toliko potrebne reforme. Ništa manje labilan partner, prema mišljenju ljudi bliskih vrhu HDZ-a, nije HSU. I za njih je sigurno da će prvom prilikom, kad budu smatrali da bi iz toga mogli izvući neku korist, Sanaderu okrenuti leđa. To je potpuno legalno u političkoj borbi i na to Sanader itekako mora računati. Što će on morati učiniti da provede reforme u sljedeće dvije godine, do kraja mandata, kako bi s vrlo opipljivim rezultatima mogao ući u novi ciklus parlamentarnih izbora?

Jedini prirodni izlaz Sanaderu je HSP, koji je zainteresiran za novu koaliciju, no samo pod jednim uvjetom – da se radi o strateškoj suradnji, kao što je to u Njemačkoj između CDU-a i CSU-a. Đapića, Tadića, Rožića i Ružu Tomašić te njihova glavnog savjetnika Matu Granića ne zanima jednokratna suradnja, koja će se brzo potrošiti, nego dugotrajna vezanost kojom žele konsolidirati tzv. “ozbiljnu desnicu” u Hrvatskoj.

U tom braku, do kojeg bi moglo doći odmah nakon lokalnih izbora, po mišljenju političkih analitičara mogle bi profitirati sve zainteresirane strane. Na kraju bi ipak najviše profitirao HDZ koji bi si tako osigurao puno mirniju budućnost sa stabilnim partnerom. U bližoj budućnosti Sanaderu će uz potporu HSP-a u Saboru proći svi zakoni i on bez problema može provesti bilo kakvu reformu, bez straha da će mu penzioneri ili Srbi okrenuti leđa. A okrenut će mu leđa sigurno. Umirovlejnici traže 15 do 20 milijardi kuna u osam godina. Vlada uz sadašnje jadno punjenje proračuna ne može jamčiti ni 4,8 milijardi kuna u 15 godina. Vodstvo HSU-a morat će napustiti koaliciju jer će ga inače smijeniti članstvo kojem nije ispunilo obećanja koja mu je dalo kad je ulazilo u koaliciju s HDZ-om. S druge strane, čak i da Sanader ima novac i način da im ispuni ono što traže, to bi bilo teško izvedivo, jer MMF ne želi ni čuti da se umirovljenicima da i jedna kuna više od onoga što je određeno budžetom. Da to Sanader pokuša učiniti protiv volje MMF-a, teško da bi ta međunarodna novčarska institucija htjela s Hrvatskom potpisati novi stand-by aranžman, bez kojega zemlja gubi povoljan kreditni rejting. A tek tada počeli bi pravi problemi za hrvatskog premijera.

Drugi kratkoročan dobitak za Sanadera bi bio taj što nakon lokalnih izbora, ako se može vjerovati anketama (u današnjem broju i Nacionalova to potvrđuje), HDZ s HSP-om može u velikom dijelu županija formirati vlast. Za Sanadera je računica jasna. S HSP-om do kraja mandata osigurava stabilnu vladu. Drugo, rješava se ucjenjivača DC-a, SDSS-a i umirovljenika. Svi oni mogu ostati unutar koalicije, ali ako u nju uđe i HSP, više ne mogu ucjenjivati. Treća, također važna prednost za Sanadera jest to što može provesti tihu i mirnu rekonstrukciju Vlade bez ikakvih unutarnjih potresa u HDZ-u. S novim partnerima neupitno je prekrajanja Vlade iz koje se Sanader može riješiti svih koji mu idu na živce i loše rade, ali zbog unutarstrančke ravnoteže i zadržavanja dobrih odnosa premijer ih ne želi ili ne može dirati. S novim, jakim partnerima Sanader može rekonstruirati vlade bez ikakvih negativnih posljedica za svoj položaj unutar HDZ-a. Četvrta pogodnost za Sanadera u koaliciji s HSP-om bi bila u tome što bi takav “prirodan brak” podržalo desno krilo HDZ-a, koje nije presretno zbog Sanaderove politike prema EU i Haaškom sudu. Na taj način Sanader bi ih zadovoljio i oslobodio se pritiska koji osjeća svaki put uoči nekog od “presudnih” datuma. Koji se preduvjeti moraju postići da bi došlo do takve koalicije?

“HDZ ne može ući u takvu koaliciju sve dok HSP nema europsku verifikaciju i svojevrstan legitimitet. Ne želimo da zbog HSP-a imamo problema sa svojim europskim partnerima. Ako HSP dobije takvu legitimaciju, mi smo spremni s njim ući u koaliciju. Pritom neka se klone napada na nas. Krajnje je neumjesno da teže koaliciji s HDZ-om a istovremeno, nakon što su otkazani pregovori o ulasku u EU, Đapić sljedećeg dana traži raspisivanje novih izbora. To nije zatražio čak ni Račan. To mu nije bilo potrebno.” To je za Nacional rekao jedan od najbližih Sanaderovih suradnika u Vladi.

O takvoj se koaliciji ne bi moglo ni govoriti da Đapić za svog prvog savjetnika nije angažirao Matu Granića. S velikim iskustvom u diplomaciji, poznavanjem diplomatskog kora, izvrsnim vezama na Kaptolu te još uvijek velikom simpatijom prema HDZ-u, Granić je u trenutku shvatio što je potrebno Đapiću i počeo razgovore sa svim relevantnim ambasadorima i predstavnicima međunarodne zajednice u Zagrebu. Granić je jako dobro, odmah na početku, shvatio da, ako HSP ne prihvati međunarodna zajendica, o participiranju u vlasti Đapić i ostali haespeovci mogu samo sanjati. Granić je poput marljivog hrčka počeo obilaziti diplomate i približavati im HSP za koji donedavno nisu htjeli ni čuti. Kruna takve višemjesečne inicijative zajednički je ručak na kojem će u utorak, 12. travnja, biti vodstvo HSP-a i tridesetak najvažnijih diplomata u Zagrebu. Kao što je Đapić Sanaderu potreban za stabilnu vladu do kraja mandata, tako je i Sanader Đapiću potreban za ostvarenje sna svakog političara – da participira u vlasti. Jednom kad HSP uđe u vlast, dobit će legitimitet i svaka će ga buduća vlada, u bilo kojoj kombinaciji, moći tretirati kao ozbiljnu stranku. Ovoga trenutka Đapić je na korak od ostvarenja toga sna, ali može mnogo izgubiti ne bude li pažljivo balansirao.

Ako nakon lokalnih izbora postane koalicijski partner HDZ-u, bit će suodgovoran za posljedica reformi koje Sanader mora provesti a mogle bi biti jako nepopularne među biračima. To će na sljedećim parlamentarnim izborima HSP-u sigurno oduzeti nekoliko postotaka glasova, no to je i cijena rehabilitacije stranke nakon 15 godina “partizanskog” djelovanja. Naime, HSP je jedina ozbiljna stranka u Hrvatskoj koja nikada od osamostaljenja Hrvatske nije sudjelovala u izvršnoj vlasti.

Koalicija jedinih dviju ozbiljnih desnih stranaka ujedno bi značila i definitivnu polarizaciju hrvatskog političkog prostora. Njima bi se u dogledno vrijeme mogao pridružiti i HSS, dok bi s druge strane ostali SDP i HNS. Time bi karte na hrvatskoj političkoj sceni bile podijeljene za dulje vrijeme. Danas sve pokazuje da se procesi kreću u tom smjeru, a buduća koalicija HDZ/HSP takoreći je gotova stvar, što bi, po svemu sudeći, pozdravila i Europska pučka stranka, moćna organizacija desnih stranaka koje drže vlast u većini europskih zemalja.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika