Srbi kao žive barikade sjeli su na cestu ispred slovenskih vojnika NATO-a prošlog tjedna u RudarimaPokušaj zauzimanja graničnih prijelaza, barikade koje “spontano” postavljaju naoružani civili, ubijeni policajac, pozivi na rat, poruke da “mir nema alternativu”… Ljeto 2011. na sjeveru Kosova podsjeća na 1991. godinu i početak oružanog raspleta jugoslavenske krize. Vrijeme će pokazati hoće li i kraj ove krize biti obilježen kilometarskim kolonama ljudi koji su prisiljeni napustiti svoje kuće. Sve je počelo 19. srpnja, kad je priopćeno da se posljednji planirani sastanak predstavnika vlasti iz Beograda i Prištine na višemjesečnim pregovorima u Bruxellesu prije ljetne stanke odgađa za rujan. Prethodno je bilo najavljivano da će na tom sastanku, zakazanom za 20. srpnja, biti postignut dogovor o izgledu žiga kosovske carine koji bi bio prihvatljiv za vlast u Beogradu.

NAKON ŠTO JE KOSOVO u veljači 2008. proglasilo neovisnost, promijenilo je i carinski žig koji je dotad imao oznaku civilne misije UN-a na Kosovu - UNMIK. Kao što nije priznao neovisnost Kosova, Beograd nije priznao ni novi carinski žig, čime je, praktično, uveden embargo na ulazak robe s Kosova u Srbiju. To nije značilo prekid trgovinske razmjene - od početka 2008. do srpnja ove godine iz Srbije je na Kosovo ušla roba vrijedna gotovo 1,3 milijarde dolara. Vrijednost robe koja je u istom razdoblju prešla s Kosova u Srbiju bila je 130 puta manja i iznosila je 10 milijuna dolara. Izvoz robe iz svih 27 članica Europske unije na Kosovo samo je dva puta veći od vrijednosti srbijanskog izvoza u bivšu autonomnu pokrajinu. Te podatke Privredne komore Srbije treba, međutim, uzeti na znanje vrlo suzdržano. Unatoč ratnom porazu, nakon zračnih udara NATO-a 1999. službena Srbija inzistira da je Kosovo i dalje u njenom sastavu, što je uneseno i u preambulu ustava.

O vladi Kosova redovito se govori kao o “privremenoj instituciji”, carinska služba je “takozvana carina Kosova”. Čak se i predsjednik vlade Kosova Hashim Thaçi naziva “privremenim premijerom”, kao da igdje na svijetu postoji “trajni premijer”. Robnu razmjenu s Kosovom Beograd ne naziva izvozom i uvozom, nego otpremom i dopremom. Granica između Kosova i Srbije je “administrativna crta”, a granični prijelazi “administrativni prijelazi”. Na sjeverno Kosovo sva je roba iz Srbije stizala preko dvaju graničnih prijelaza - Jarinja i Brnjaka, pod kontrolom srpskih pripadnika Kosovske policijske službe. To je pružalo mogućnost da se kamioni s robom, oslobođenom poreza na dodanu vrijednost jer je namijenjena “južnoj srpskoj pokrajini”, po ulasku na Kosovo odmah vrate preko istog prijelaza i da se njihov teret nađe na crnom tržištu u Srbiji. Uglavnom je riječ o nedopuštenoj trgovini gorivom, cigaretama, lijekovima, bijelom tehnikom, ali i švercu narkotika i ljudi. A na robu koja iz Srbije stigne na sjever Kosova ne plaća se nikakva carina.

REZULTAT SU ogromne zarade, a time i moć nekih ljudi u Srbiji i na sjeveru Kosova, kojima nikako ne odgovara promjena stanja. Promjena ne odgovara ni brojnim Srbima zaposlenim na sjeveru Kosova u, kako ih Priština naziva, “paralelnim strukturama vlasti”, gdje zbog specifičnih uvjeta rada primaju iz Beograda dvostruko veće plaće nego njihove kolege u Srbiji. Nakon odgađanja nastavka pregovora u Bruxellesu za rujan, vlada Kosova je 20. srpnja uvela embargo na uvoz srbijanske robe, uz obrazloženje da su to “recipročne mjere”, jer je Beograd prije više od dvije godine uveo embargo na robu s Kosova. U Beogradu su odmah izračunali da bi odluka Prištine mogla Srbiju stajati više od milijun dolara dnevno. Carina Misije Europske unije na Kosovu (EULEX), međutim, nije na prijelazima Jarinje i Brnjak provodila odluku vlade Kosova o embargu.

CARINSKI SPOR prerastao je u oružani sukob kad je 25. srpnja navečer specijalna jedinica Slovenski vojnik na oklopnom vozilu i srpski pobunjenikkosovske policije ROSU (Regional Operational Support Unit) krenula u akciju čiji je cilj bio zauzimanje dvaju prijelaza prema Srbiji. Zauzeli su Brnjak, ali su ih barikade zaustavile ispred Jarinja. Sljedećeg dana buknuo je oružani sukob. Neki beogradski mediji napisali su da se narod na barikadama branio granjem i kamenjem, ali da je uspio potisnuti kosovske specijalce naoružane automatskim oružjem. Pojavila se i tvrdnja da su pripadnici ROSU-a na teritoriju općine Zubin Potok upali u selo Varade, gdje “pucaju na Srbe, koji pred mecima bježe iz sela, kuća i automobila”. Pokazalo se da su Srbi brži od metka. Bilanca sukoba: ubijen je 32-godišnji policajac Enver Zumberi, dok je nekoliko njegovih kolega ranjeno.

EULEX je najavio istragu o pogibiji Zumberija, pokušaju ubojstva više pripadnika ROSU-a i ranjavanju jednog policajca kad je u Kosovskoj Mitrovici bačena bomba na policijski konvoj. Početne infomacije da su trojica Srba ozlijeđena nisu potvrđene. Sljedećeg dana su srpski ministar za Kosovo Goran Bogdanović i šef pregovaračkog tima Beograda u razgovorima s Prištinom Borislav Stefanović, pruživši podršku Srbima na barikadama, razgovarali sa zapovjednikom međunarodnih snaga KFOR-a - njemačkim generalom Erhardom Buhlerom - o smirivanju situacije. Navečer se, međutim, na prijelazu Jarinje, gdje ni u jednom trenutku nije bilo pripadnika ROSU-a, pojavilo pedesetak maskiranih mladih ljudi, naoružanih bakljama i Molotovljevim koktelima. Uz pomoć buldožera napadači su vrlo spretno i brzo zapalili i opustošili sve objekte na prijelazu, što je podsjetilo na situacije već viđene u Beogradu: spaljivanje džamije 2004., američke ambasade četiri godine kasnije, prošlogodišnje podmetanje požara u sjedištu Demokratske stranke tijekom gay parade. Prošla su vremena kad su prosvjednici u Beogradu imali problema sa spaljivanjem američke ili hrvatske zastave, jer nisu znali da ih prethodno treba natopiti nekom zapaljivom tekućinom.

NEŠTO VIŠE od sat vremena nakon spaljivanja graničnog prijelaza, dok se pokušavao naći službeni odgovor na pitanje kako je tolika grupa uspjela stići do Jarinja unatoč barikadama, državni sekretar u srbijanskom Ministarstvu za Kosovo Oliver Ivanović (kadar s Kosova, pa bi se očekivalo da poznaje situaciju na terenu) izjavio je da je incident bio “očekivana stvar, jer Srbi nisu narod koji će dopustiti da ih netko ponižava i omalovažava”. “Svatko tko poznaje mentalitet ovog naroda zna da Srbi neće dopustiti jednostrane poteze Prištine”, rekao je Ivanović. Nakon takve izjave šef beogradskog pregovaračkog tima Stefanović pokušao je spasiti što se spasiti da ocjenom da je napad na Jarinje “kriminalni akt i čin ekstremista”. Zapovjednik KFOR-a Buhler izrazio je razočaranje što se Srbi nisu držali dogovora. Kad mu je rečeno da lokalni Srbi nisu sudjelovali u paljenju, Buhler je upitao postoje li u obližnjem Leposaviću vatrogasci i je li netko mogao gasiti požar.

KFOR je preuzeo kontrolu nad prijelazima Jarinje i Brnjak, zatvorio ih, a nakon 24 sata ponovo otvorio, ali samo za putnički promet. Europska unija i SAD dali su do znanja da nisu podržali Thaçijevu odluku da uputi specijalnu policiju na granične prijelaze. Kosovska carina tvrdi da je potpuno zaustavila uvoz srbijanskih proizvoda. Srbi sa sjevera Kosova poručili su da im prijeti humanitrana katastrofa, jer nema namirnica i lijekova koje su dobivali iz Srbije. Iz Prištine im je odgovoreno da je Vlada Kosova uvijek spremna pomoći svojim građanima na sjeveru. Skupština Srbije je na izvanrednoj sjednici usvojila deklaraciju o Kosovu kojom se traži mirno rješenje i nastavak dijaloga s Prištinom, a za krizu i nasilje optužuju kosovske institucije. Pojedine međunarodne misije optužene su da su nekim svojim aktivnostima ugrozile prava i opstanak srpskog stanovništva i interese Srbije na Kosovu.