Objavljeno u Nacionalu br. 494, 2005-04-03

Autor: Ivo Pukanić

EKSKLUZIVNO

Otkrivena tajna brijunskih vrpci

Nakon dvomjesečne potrage početkom prošlog tjedna agenti POA-e pronašli su snimke razgovora sa sastanka vojnog vrha na Brijunina od 31. srpnja 1995., na osnovu kojih su sastavljen brijunsk transkript koji je temelj optužnice protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka

Tuđmanove rijeći o sudbini "Srba" na temelju kojih je haaško tužiteljstvo podignulo optužnicu za "zločinaćki pothvat", slušajućo audiozapis, uz poznavanje konteksta  jasno je da Tuđman nije mislio na srpsko civilno stanovništvo, već na vojskuTuđmanove rijeći o sudbini "Srba" na temelju kojih je haaško tužiteljstvo podignulo optužnicu za "zločinaćki pothvat", slušajućo audiozapis, uz poznavanje konteksta jasno je da Tuđman nije mislio na srpsko civilno stanovništvo, već na vojskuPočetkom prošlog tjedna agenti Protuobavještajne agencije pronašli su snimke razgovora sa sastanka na Brijunima 31. srpnja 1995. Na tom sastanku, koji je pokojni predsjednik Franjo Tuđman vodio s tadašnjim ministrom obrane Gojkom Šuškom i vrhom Hrvatske vojske neposredno prije početka akcije “Oluja”, dovršen je plan vojnog djelovanja i oslobađanja sjevernog i južnog sektora te odbacivanja srpskih snaga u Bosnu i Hercegovinu. Na osnovi tih magnetofonskih vrpca sastavljeni su famozni “brijunski transkripti” na temelju kojih je haaška tužiteljica Carla Del Ponte, prema tvrdnjama odvjetnika generala Ante Gotovine, podigla optužnicu za “zločinački pothvat s namjerom protjerivanja srpskih civila iz tzv. Srpske krajine” protiv njihova klijenta, Ivana Čermaka i Mladena Markača. Na osnovi njih bila bi podignuta i optužnica protiv Franje Tuđmana da je živ.

Državno odvjetništvo je 2. svibnja odbacilo kaznenu prijavu Gotovininih odvjetnika protiv nepoznatog krivotvoritelja transkripta Pronađene vrpce pokazuju da su pri pisanju transkripta generalu Gotovini u usta stavljene tuđe rečenice Potraga za vrpcama trajala je dva mjeseca, nakon što su Gotovinini odvjetnici podigli prijavu protiv nepoznate osobe zbog krivotvorenja transkripta od 31.srpnja 1995. Istragu su proveli agenti POA-e pod Karamarkovim vodstvom, u sklopu velike rekonstrukcije samog brijunskog sastanka. Vrpce su pronađene u Uredu predsjednika, kamo su Karamarkovi agenti ušli prije skoro dva mjeseca. Istragu je odobrila Vlada, i to na brzinu, na sjednici koja je održana putem telefona.

Nakon što su preslušali zadnjih sto sati snimljenih razgovora koji su ostali na vrpcama u arhivi, našli su se pred zidom jer među njima nije bilo audiosnimke brijunskog sastanka. Tada im je rečeno da cijela hrpa neklasificiranih vrpca postoji i u podrumu Vile Zagorje, koji je služio kao neka vrsta priručnog skladišta za Tuđmanove stvari. Od 1997. do 1999. razgovori su bili snimani na uobičajenim audiokazetama a ranija godišta nalazilila su se na magnetofonskim vrpcama, koje su stajale u hrpi posložena jedna na drugu. Problem je bio u tome što su na mnogima bile otkinute naljepnice s datumom i imenom događaja. Među audiovrpcama našlo se mnogo i videokazeta koje su također pregledane, no na njima su se bili ponajviše Tuđmanovi govori i TV nastupi.

Te se Tuđmanove ostavštine očito nitko nije sjetio dok je on ležao na samrtnoj postelji u Novoj bolnici u Dubravi. Da su to znali, Ivić Pašalić, Ivica Kostović i Miroslav Tuđman pokupili bi i te materijale. Kad su agenti POA-e napokon naišli na vrpce, iznenadili su se koliko je ton na njima čist. Čuju se čak i koraci generala koji su ulazili u sobu za sastanek na Brijunima. Već iz površnog preslušavanja audiozapisa lako se moglo zaključiti da su brijunski transkripti autentični, odnosno da nitko na njima nije intervenirao ili ih pokušao falsificirati. Stoga je Općinsko državno odvjetništvo u ponedjeljak, 2. svibnja, odbacilo kaznenu prijavu koju su odvjetnici generala Gotovine podnijeli protiv nepoznatog počinitelja zbog navodnog krivotvorenja tog transkripta. Gotovinini odvjetnici tražili su da se podigne kaznena prijava i goni po službenoj dužnosti onaj tko je krivotvorio taj transkript na osnovi kojeg je protiv njihova klijenta podignuta optužnica. Na taj način odvjetnici su htjeli srušiti dio optužice koja govori o “zločinačkom pothvatu”. Sagleda li se taj njihov plan u svijetlu novih dokaza, stječe se dojam da su Gotovinini odvjetnici previše vremena i truda potrošili uzalud se baveći transkriptom koji se na kraju pokazao autentičnim. A haaškom tužiteljstvu nitko ne može zamjeriti što je na osnovi tako predočenog transkripta podiglo tužbu protiv Gotovine, Markača i Čermaka. Jer ono što se može pročitati na transkriptu, zaista se potom i dogodilo. Stoga je Carla Del Ponte logično zaključila da se radilo o smišljenom pothvatu.

Prema mišljenju pravnih stručnjaka i dobrih poznavatelja načina razmišljanja Carle Del Ponte, da se i nije mogla utvrditi autentičnost transkripta, haaška tužiteljica ne bi odustala od kvalifikacije “zločinački pothvat”. Iako pronalaženje vrpca na prvi pogled za Gotovinu i ostale generale, kao i za samu Hrvatsku, izgleda vrlo loše, na kraju bi pronađeni audiozapisi mogli pomoći da se otkrije prava istina, što bi svima trebao biti cilj. Pronalaženje vrpci moglo bi umnogome pomoći i Gotovini, i Markaču, i Čermaku. Veliku korist trebao bi imati i Haaški tribunal, odnosno Carla Del Ponte, koja će na osnovi autentične snimke moći procijeniti u kojem su kontekstu i u kojim okolnostima izrečene sporne rečenice.

Površno preslušavanje vrpca pokazuje da u transkriptima ima nekoliko grešaka oko atribucije govornika. To je i normalno jer daktilografkinje Ljiljana Hasanović i Gordana Jamboršak, čiji se inicijali HLJ i JG nalaze na gornjim dijelovima stranica transkripta, nisu imale videosnimku prema kojoj bi točno mogle vidjeti tko je i što govorio među sudionicima sastanka. Na Brijunima, gdje se održavao sastanak, nisu bile postavljene kamere na zidovima kao u Uredu predsjednika na Pantovčaku. Daktilografkinjama je bilo teško, preslušavajući samo vrpcu, razabrati tko što govori među dvadeset sudionika. Najviše grešaka primjećuje se baš pri atribuiranju Gotovini. Njemu se pripisuje da govori o eventualnom topničkom napadu na Beli Manastir, iako je to na sastanku rekao Davor Domazet Lošo. Gotivna nije znao ni gdje se nalazi Beli Manastir, a kamoli da je o njemu išta govorio. Ista situacija ponavlja se i pri elaboriranju o oružju, u kojem se spominje i nabava famoznih “Zubakovih” raketa S-300, kao i slabo dotjecanje novca iz budžeta za oružje od saqmo 70 milijuna dolara. To je pripisano Gotovini, a zapravo je to govorio general Vladimir Zagorec.

Najvažnija je u cijeloj priči o snimkama i transkriptu čuvena Tuđmanova rečenica u kojoj on govori o taktici: “Prema tome, istok bismo trebali pustiti na miru, a ovo bismo morali riješiti i jug i sjever. Riješiti nakoji način? To je sada tema naše današnje rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti mora kapitulirati u nekoliko dana.”

Prema informacijama koje ima Nacional, tu je rečenicu Tuđman izrekao, no u posve drukčijem kontekstu od onoga koji se spominje u tužbi protiv hrvatskih generala. Malo je tko u Hrvatskoj, tada tako i danas, nazivao srpske postrojbe “Vojskom Srpske Krajine”, kako im je bilo službeno ime. Svi su, pa i predsjednik Tuđman, u kolokvijalnom govoru za tu srpsku vojsku govorili “Srbi”. Kad se govorilo “treba Srbe potući” , nitko nije mislio pri tome na ženu, djecu, starce i civile, nego se mislilo na vojničku pobjedu nad srpskom vojskom, odnosno “Vojskom Srpske Krajine”. U tom kontekstu je i Tuđman izrekao svoju rečenicu.

To i jest bio razlog zašto su se svi generali prisutni na tom sastanku, održanom prije deset godina, zaklinjali da nikada Tuđman nije rekao da “Srbe treba uništiti”. Oni su izrečenu Tuđmanovu rečenicu čuli na drukčiji način a tako su je i zapamtili. U toj rečenici nije bilo nikakvih natruha iskaza da bi se mogli poduzeti “zločinački pothvati” i uništiti i protjerati cijeli jedan narod i zapaliti sve živo što je srpsko.

U njegovo razmišljanje, koje je potpuno suprotno onomu što je navedeno u haaškoj optužnici, mogao se uvjeriti i sam Gotovina, koji je nekoliko dana prije umalo bio smjenjen. Naime, Tuđman je na HTV-u nekoliko dana prije “Oluje” vidio da su u BiH zapaljena neka srpska sela, nakon što je onuda prošla Hrvatska vojska, nakon Splitskog sporazuma Izetbegović – Tuđman. Pred svima je Gotovinu, koji je upravo došao s vjenčanja, napao i rekao mu da je smijenjen jer je dopustio da se zapali tih nekoliko srpskih kuća. Tek kad je utvrđeno da Gotovina nije bio odgovoran za to područje, Tuđman je odustao od njegove smjene i kaznio je neposrednog zapovjednika u toj akciji. Stoga je Gotovina, poučen negativnim iskustvom iz BiH, jedva dočekao da 6. kolovoza kontrolu nad oslobođenim terenom preuzme civilni namjesnik kojeg je postavio Tuđman.

Velika je šteta što te audiovrpce nisu pronađene prije, kako bi se na autentičnoj snimci jasno čulo što je i na koji način rečeno na famoznom brijunskom sastanku. Sada je pravi trenutak za dogovor između Gotovine i Haaškoga suda, za to da se problem riješi na za sve prihvatljiv način, poštujući pritom dignitet Tribunala, glavne haaške tužiteljice, kao i ponos generala. Pri tome samo treba paziti tko je taj u koga Carla Del Ponte ima neograničeno povjerenje, samo onaj tko jako dobro poznaje situaciju u Hrvatskoj 1995. godine može glavnoj haaškoj tužiteljici dočarati i opisati kontekst razgovora sa sjednice državnog vrha 31. srpnja 1995. na Brijunima. U dobrom prevoditelju i naratoru leži i sudbina Hrvatske, koja bi teško opstala ako bi u njenoj povijesti bilo upisano da je nastala na zločinačkom pothvatu svog vrha i vojske, uništavajući i protjerujući cijeli jedan narod. To je hipoteka s kojom nitko normalan u Hrvatskoj ne želi živjeti. Stoga je najvažnije da su vrpce nađene i da se napokon dozna prava istina.

Vezane vijesti

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće Haaškoga suda u predmetu "Gotovina i Markač" donijet će odluku o zahtjevu obrane za uvođenjem novih dokaza u žalbeni postupak "što je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika