Miroljub Labus sa suprugom i kćeri Milicom kojoj je Ericsson ilegalno platio studiranje u SAD-uPotpredsjednik srbijanske vlade Miroljub Labus primio je 13.000 dolara od švedskog telekomunikacijskog diva “Ericssona”, iako nikad nije radio u toj kompaniji. Labus je novac dobio 2000., kad nije imao nikakvu državnu funkciju, dok je Srbijom još suvereno vladao Slobodan Milošević. Ali “Ericsson” je možda već tada zahvaljujući kontaktima sa zapadnim obavještajnim službama bio obaviješten da se Miloševićeva diktatura bliži kraju i da u Labusa vrijedi uložiti relativno skromnu svotu. Samo tri mjeseca poslije Milošević je svrgnut s vlasti, Labus je postao potpredsjednik vlade Savezne Republike Jugoslavije, a danas je potpredsjednika vlade Srbije.

SKRB ZA BUDUĆNOST Labusu je 'Ericsson' novac dao dok još nije bio na vlasti, kao nekome na koga se može računati u budućnosti SUMNJIVA STIPENDIJA Ako je 'Ericsson' želio platiti studij Milici Labus, mogao je novac uplatiti sveučilištu i dobiti poreznu olakšicuAfera je otkrivena u Švedskoj, gdje je podignuta optužnica protiv šestorice bivših i sadašnjih visokopozicioniranih službenika “Ericssona” zbog otežavanja porezne kontrole. Šestorka je optužena da je na tajne račune u inozemnim bankama isplaćeno više od 350 milijuna eura. Dvije od 15 stranica optužnice odnose se na tajnovitog opozicijskog političara koji je 2000. dobio važno mjesto u vladi SRJ, a sada je istaknuti član vlade Srbije. Podigao ju je U za suzbijanje privrednog kriminala pred sudom u Stockholmu 20. travnja, ali je istraga obustavljena jer je tužitelj ocijenio da podmićivanje stranih ministara po švedskom zakonu nije bilo kažnjivo djelo prije 1. srpnja 2004.

Iz “Ericssonova” sjedišta u Stockholmu 28. lipnja 2000. upućen je nalog o isplati novca na bankovni račun u SAD-u. U optužnici se tvrdi da se “Ericsson” obvezao da će gospodinu “X” isplatiti 13.000 dolara za školovanje njegove kćeri u SAD-u. Isplata se trebala obaviti u Švicarskoj a u poruci je bila napomena: “Moramo pronaći ozbiljnog pošiljatelja iz Švicarske za ovu pošiljku.” Dio isplate obavljen je sljedećeg mjeseca preko računa koji pripada dioničkom društvu sa sjedištem na Djevičanskim Otocima.

U istrazi je jedan osumnjičeni izjavio da je s njim kontaktirao gospodin “X”, s obrazloženjem da želi pomoći “Ericssonu” da bude “uspješno poduzeće”, odnosno da će “srediti” da taj telekomunikacijski div postane najuspješnija kompanija u Srbiji, gdje se pripremala promjena režima. Gospodin “X” ponudio je usmene informacije ili savjete o situaciji u SRJ, a zatim takve podatke dostavio 10 do 15 puta. Za to je nagrađen sa 13.000 dolara, uplaćenih na račun koji je “X” dostavio, utvrdila je istraga.

Švedski tužitužitelj je, međutim, obustavio pokretanje optužnice, jer po zakonu nije bilo jasno pod kojim uvjetima ministar druge zemlje može biti gonjen zbog korupcije. Po novom švedskom zakonu, usvojenom prošle godine, strani ministar koji primi mito može kazneno odgovarati. U ovom slučaju, međutim, novac je isplaćen prije nego što je “X” postavljen za ministra. Način isplate i štur opis usluga gospodina “X” mogli bi upućivati na to da se radilo o daru, a ne o mitu, zbog čega je istraga obustavljena, jer nije bilo sigurno da se radi o kažnjivom djelu.

Kad je informacija o istrazi u “Ericssonu” stigla u Srbiju, Labus je odmah prepoznat kao osoba “X”, ali je objašnjenje prepustio svojoj kćeri Milici koja živi u Beogradu. Ona je, obraćajući se preko vlade Srbije, mada nije njena službenica, priopćila da je 2000. dio novca potrebnog za magistarski studij na kalifornijskom sveučilištu Stanford dobila kao stipendiju od Fondacije “Studenica” iz SAD-a i “Ericssona” iz Beograda: “Ukupan iznos školarine i ostalih troškova te godine na Stanfordu bio je 39.965 dolara. Kako bih mogla pohađati studij, uputila sam molbu za stipendiranje svim vodećim domaćim i stranim tvrtkama, kao i nevladinim organizacijama. Odazvali su se ‘Studenica’ i ‘Ericsson’.”

Ona tvrdi da je “Studenica” platila 12.500 dolara, “Ericsson” 12.000 dolara, dok je ostatak namirila radeći na Stanfordu kao asistent istraživač. Istaknula je da je u travnju 2000. Srbijom vladao Milošević i da njen otac “nije bio u prilici da ikomu nešto obećava”.

Bivši srbijanski ministar pravosuđa Vladan Batić izjavio je da je Labus uvijek inzistirao da “Ericsson” dobije poslove u Srbiji: “Potkraj 2001. potpisan je veliki ugovor s ‘Ericssonom’ od 128 milijuna maraka, a tome je, gle čuda, prisustvovao i Labus.”

U Fondaciji “Studenica” tvrdili su da ne mogu odgovoriti na pitanje je li Milica Labus 2000. bila njihova stipendistica jer su mnogi ljudi otada otišli u mirovinu. “Ericsson” pak ne može reći je li stipendirao Milicu Labus “jer je to bio dio istrage koja je obustavljena”.

Ozbiljnosti afere mnogo je pridonijelo to što Labus u Srbiji uživa reputaciju najenergičnijeg zastupnika “europskih vrijednosti” i jednog od najistaknutijih boraca protiv korupcije. Njegova stranka G17 Plus srušila je prethodnu vladu zahvaljujući sadašnjem ministru financija Mlađanu Dinkiću koji je razotkrio brojne financijske afere u kabinetu tadašnjeg premijera Zorana Živkovića. Ali ni jedan od aktera tih afera nije proglašen krivim pred sudom, neki pred sud nikada nisu ni stigli, tako da se sada postavlja pitanje osnovanosti Dinkićevih optužbi. Srpska opozicija oduševljeno je dočekala aferu “Ericsson”, a vladin Savjet za borbu protiv korupcije ocijenio je da bi Labus trebao podnijeti ostavku.

Labus se oglasio tek dva tjedna nakon izbijanja afere, tvrdeći da iza svega stoje tajkuni koji ga žele diskreditirati jer je glavni borac protiv korupcije. Novinarima je podijelio kopije dvaju dokumenata ? jedan pokazuje da je njegova kći bila stipendistica “Studenice”, a drugi je izjava direktora “Ericssona” za SiCG da je ta kompanija 2000. stipendirala Milicu Labus i da je dala trećinu školarine na Stanfordu. Labus je izjavio da nije davao konzultantske usluge “Ericssonu” i da Šveđanima nije ništa obećao. Odbio je, međutim, navesti imena tajkuna koji mu “pakiraju aferu”, nije pokazao ugovor o stipendiji “Ericssona” niti objasnio zašto stipendija nije uplaćena izravno sveučilištu ili barem na račun studenta, nego na račun oca studenta koji ju je dobio.