Ivan StarčevićLatinica: Desnica

Utorak, HRT 2, 13.25

četiri vijenca

Dok god je ona “Latinica” (“o deustašizaciji Hrvatske”) u bunkeru, sve ostale zaslužuju četiri vijenca na neviđeno. što god da bilo u njima, pa i u večerašnjoj “Desnici”, manje je važno od njihova prava da nesmetano budu emitirane, baš kao što je sada jedino važno da “Feral” piše, sada kad mu ne daju ni da diše ni da piše. Recenzirati večerašnju “Desnicu” pod normalno, kao da se ništa nije dogodilo, značilo bi pristati na cenzuru kojom je tako znakovito počeo mandat nove glavne urednice, gđe Jasne Ulage Galić, koja jest da se točno zove Jasna Ulaga Valić, no čemu se baviti tim jednim slovom razlike, kad je njenim cenzorskim aktom već ispisana čitava knjiga sličnosti s dragim joj ravnateljem i najmilijim drugom, rečenim Galićem.

Slobodni novinar Gojko Marinković, kritičar tv temeljitiji od svih tv kritičara, u današnjem “Vjesniku” (ponedjeljak, 11. ožujka) argumentirano ističe da je zabranjivanjem “Latinice” gđa urednica prekršila i Kodeks časti hrvatskih novinara i Zakon o javnom priopćavanju. Pošto je dokazao svoju tezu, Marinković se ironično pita kad ćemo napokon vidjeti tu Latinicu koja će “srušiti temelje hrvatske države”, što znači da drži kao gotovu stvar da će “Deustašizacija” biti emitirana.

Dnevnik

Četvrtak, HRT 1, 19.30

četiri kaktusa

Malo morgen će “Deustašizacija” biti emitirana. Nova gospođa šefica programa brzo je izučila zanat svojeg prethodnika Galića: najprije je zamračila “Latinicu”, a večeras i sporni udio Tvornice duhana Rovinj u uništavanju slavonskog poduzeća “Duhan”. To znači da Valićki, osim novog prezimena Galić, pripada i plemićki dodatak Duvanović i čemu da se onda gospođa grofica deranžira ukidanjem vlastite zabrane “Latinice”, što bi ju uplelo i u mutne posle mafijice koja Latina lupa po prstima otkako je u emisiji o pravosuđu emitirao već zaboravljene mile prizore odvođenja aktera afere Grupo u buksu (vidi pod: Nino Pavić u lisicama, Juraj Hrvačić u rukama pravde, Vinko Grubišić u ozbiljnoj situaciji na putu u posjet zatočenom kumu Kutli). Županijski državni odvjetnik Canjuga tada je uhitio Latinovu pravosudnu kazetu u kojoj su gledatelji izglasali da državni odvjetnik Ortynski treba odstupiti, odvjetnička komora zaprijetila je svojim odvjetnicima koji su gostovali kod Latina i, uopće nadigla se silna dreka poslije koje je grofica Valich Galich de Duvanovich zabranila prvu dostupnu joj Latinitzu, drugu i treću počela je cenzurirati, priskočile su u pomoć i blune iz Vijeća HRT-a, a ne malu ulogu odigrala je i nagla pokajnička sumnja u sve dosadašnje Latinove kvalitete, koja je došla iz redova tradicionalno nepotkupljivog dijela tv kritike.

U CCN-ovim “Vijestima dana” zviždali su i pokazivali listove duhana i transparente radnici slavonskog “Duhana”, koji su iz samo Slatine (nekad još i Podravske, dok je HDZ nije okljaštrio) potegli na Markov trg da pod Račanovim uredskim prozorima potraže pravdu, tj. život za poduzeće i plaću za svoj rad. “Vijesti dana” citiraju optužbe na račun rovinjske tvornice koja želi uništiti jedinu nezavisnu tvornicu duhana u Hrvatskoj, ali navode i demanti Rovinja koji tvrdi da nema nikakvih poslovnih ambicija prema “Duhanu” iz Slatine. U međuvremenu, zastupnik novog vlasnika “Duhana” stalno s granice vraća desetke tona duhana koje “Duhan” pokušava izvesti, ne želi čovjek zaraditi pa to ti je, što je prilično originalna logika čuvanja vlasničkih interesa, čak i za jednog predstavnika vlasnika. GrŠfin Galich (grofica Galić) izbacila je iz svoje dnevničke vijesti bilo kakav spomen gigantskog imena Tvornice duhana Rovinj, zna ova medijska lija da je slaba korist od demantija, ako si već jednom spomenut u negativnom kontekstu. Pušite li, draga grofice, a ako da, čije cigarete?

Osim slatinskih optužbi i njihova demantija “Vijesti dana” zadužile su naciju nezaboravnim kratkim švenkom po članovima Malog vijeća jedne naše političke stranke čije je specijalnost teroriziranje hrvatske javnosti metodom ljutitog prosjačenja: bio sam prije 30 godina u zatvoru, udijelite mi sad neku foteljetinu, jer ja sam Budiša. Te malovijećne fizionomije trebalo bi češće prikazivati, jer svojom finoćom nadmašuju sve što se nekad u Jugoslaviji zvalo komandir stanice narodne milicije ili kraće: član IK CK SKH (npr. Jure Bilić).

Vijesti dana

Subota, CCN, 19.00

četiri kaktusa

Voditeljica čije ime zaista nije važno (Jelena Buljan), jer svatko može pogriješiti, počinje emisiju sva presretna, riječima da je vijest dana Zlatni globus za Ivicu Kostelića. I dijete zna da se Ivičin trofej zove Kristalni globus (i to Mali), ali emisija koja se na kraju diči potpisom da je najbolje uređivana, u produkciji Croatian Commercial Networka, želi mučiti malu djecu.

Nije to ništa, Blažičkov kolega u skijaškim prijenosima javlja da se ne brinemo previše za Janicu, jer “istegnula je samo mišić ligamenta na desnom palcu”. Mišić je jedno, ligament je drugo i ne treba biti brucoš na medicini da bi se ta dva tkiva razlikovala, ali što se može kad su naši medijski posredovatelji emotivno snažno vezani za gluposti koje izgovore. Ubogi Blažičko vapi sa svoje nove i s naporom nađene tv i uporno zove američkog slalomaša Millera “vanzemaljac”, što je za toliku tešku Hrvatinu stvarno čudo. Teška mu je hrvatska varijanta “izvanzemaljac”, jer ona ima dva slova više, a slova, taj odvratni materijal pismenosti, najviše muče sportske novinare.

Neka se Blažičko, Dijaković i Buljan nimalo ne uzrujavaju, griješe i veliki ljudi. Predsjednik države mudro citira: “sipaj vodu dok majstori odu”, ali ne zna se odakle mu ta mudrost, jer do pojave La Fontainea s Pantovčaka govorilo se (za nešto nesolidno napravljeno, da) “drži vodu dok majstori odu”

Dnevnik

Subota, HRT 1, 19.30

četiri kaktusa

Grofica Jassna Ulaga y Valich y Galich de Duvanovich zamračila je i Mesićevu podršku Feralu, nešto se nije vidjelo, kao u “Vijestima dana”, da je predsjednik države bio pred zagrebačkom knjižarom, usred mnogih drugih državljana koji su kupovali knjige da financijski pomognu sudski blokiranom “Feralu”. No zato je vijest o Mesićevim aktivnostima završena tradicionalno neopisivom ljigom: Mesić gleda u tv aparat i odobrava pobjedu Ivice Kostelića, onu istu nakon koje Ivica Blažičko skviči kao silovani Ned Beatty u filmu “Oslobađanje” (Deliverance, za naše web čitatelje u dalekim zemljama). Uzalud čekamo Dnevnik koji će se u naše ime zapitati zašto Mesić i Račan nisu iste večeri čestitali Ivici Kosteliću.

Nogomet: Inter – Juventus

Subota, HRT 2, 20.27

kaktus

Božo Sušec prije početka utakmice: “Reče mi jedan nogometni znalac, to bi mogla biti najdosadnija utakmica, obje su momčadi jake u destrukciji, druga opcija je da rano padne gol i da se utakmica otvori”. A treća opcija, četvrta, peta? Ništa o njima prorok Sušec, uostalom Sportska soba na HRT-u puna je Nostradamusa koji nikad ništa nisu pogodili, kao ni Sušec, pa što. Čuli smo i izraz “unutarnja vratnica gola”, no to je već znanstveni doprinos jednog malo smušenog duha, pa nema smisla previše zamjerati. Mlad je Božo, popravit će se on.

Novo doba: Živi zid

Nedjelja, HRT 1, 20.11

četiri kaktusa

Emitirani su novi prilozi blamaži već blamiranih Baretića, Tomića (autora priglupe i nepodnošljivo zamorne knjige ”Što je muškarac bez brkova”), Hribara i Ivaniševića. HDZ je imao “Četverorerd” i Sedlara, SDP ima Hribara i “Novo doba”. Točka.

Obećana zemlja

Nedjelja, CCN, 21.04

vijenac

Emisija podijeljena u tri tematska bloka (Pervan doručkuje, Utješanović o Titu, Pervan sniva da pjeva ono iz Fosseova filma “Cabaret”) podsjetila nas je na nezaboravne standarde humora Vinka Grubišića i društva o kojima smo već imali čast povremeno i uvijek nedovoljno, je li, pisati. Pervanom doručak u lokalu koji nema ničega što gost želi prava je mala enciklopedija suvremenih dometa našeg ugostiteljstva. Utješanović je bio izuzetno inspiriran fotografijama Druga koji stoji nad muflonima i medvjedima koji su ga, čak i pismeno, molili da ih ubije, ali on nije htio, jer je bio dobra srca i volio životinje toliko da je čak i partizanima prije juriša govorio nemoj da mi ‘ko ubije kojeg zeca ili drugu divlju životinju, one su naši prijatelji i suradnici. Pervanova hrvatska inačica nacističke pjesmice koja slavi ljepote prirode zaslužuje pažnju kako zbog teksta (gle maleno djetešce trči niz žal/u pojati magarčić mal), tako i zbog glasa čije smo nezaboravne kvalittete davno imali prilike upoznati u kultnom Grubišić-Pervanovu video spotu “Serbus Zagreb”.