Velika socijalna prava guše američku ekonomiju, a demokrati ih nisu spremni smanjivatiOdluka koju je predsjednik Barack Obama potpisao 2. kolovoza, nakon teških pregovora o američkom proračunu, donijela je povećanje mogućnosti zaduženja vlade i smanjivanje saveznih troškova te je spriječila mogućnost prvog bankrota SAD-a u 224 godine postojanja. Taj sporazum obuhvaća tri ključna aspekta od kojih se prva dva međusobno poništavaju, a treći ugrožava ono što je Americi najnužnije idućih godina: gospodarski rast. Prvi aspekt je taj da je smanjivanje troškova došlo u loš trenutak: budući da je gospodarstvo SAD-a trenutačno slabo, postoji opasnost da potakne novu recesiju. Drugi aspekt je da su planirane uštede umjerene. S jedne strane, dakle, novi proračun čini nedovoljno da riješi problem Amerike s kroničnim i sve većim budžetskim deficitom, ali s druge je šteta koju će napraviti gospodarstvu u kratkoročnom razdoblju ograničena.

Najopasniji je, međutim, treći aspekt, a to je da su rezovi napravljeni na pogrešnim mjestima. Budući da su demokrati u Kongresu privrženi gotovo vjerskim žarom tome da netaknutim očuvaju socijalne i zdravstvene programe za starije stanovništvo, recentni dogovor ne zadire u ta prava. Troškovi tih programa rapidno će i porasti jer uskoro 78 milijuna pripadnika baby-boom generacije - rođenih između 1946. i 1964. - odlazi u mirovinu te očekuje stalna primanja, što će idućih godina biti najveći pojedinačni udar na porast državnih rashoda i deficita. Istovremeno, budući da republikanci u Kongresu imaju jednako snažnu odbojnost prema povećavanju poreza, recentni dogovor uopće ne predviđa rast poreza - čak ni za najbogatije Amerikance - kako bi se smanjio deficit. Sva su smanjivanja, naime, predviđena u diskrecijskom dijelu saveznog budžeta - iz kojeg su izuzeti socijalno i zdravstveno osiguranje za siromašne te kamate na državni dug. Stoga se rezovi mogu provesti samo u trećini saveznog budžeta, a ta su sredstva uglavnom predviđena za troškove obrane koje će republikanci u budućnosti pokušati zaštititi. Na koncu, dogovor postignut 2. kolovoza predviđa smanjivanja budžeta u diskrecijskom dijelu saveznog proračuna s iznimkom troškova obrane - a to je tek oko 10 posto proračuna. No to je premali prostor da se postigne smanjivanje deficita kakvo SAD treba u budućnosti. Još gore, u tom dijelu budžeta nalaze se programi nužni za gospodarski rast - a gospodarski rast je nužan za rast Amerike i njen položaj u svijetu. Rast je, ponajprije, najbolji način da se smanji manjak u državnom proračunu. Što je veća stopa rasta, država će imati više prihoda, a za njih i ne treba povećavati porez; više prihoda znači manji deficit. Nadalje, gospodarski rast je nužan da se održi obećanje - iznimno važno svakom Amerikancu - da će novi naraštaj živjeti bolje od prethodnog, što se popularno naziva američkim snom. Za ostatak čovječanstva važna je spoznaja da samo snažna Amerika može održavati vodeću ulogu u svijetu i tako podržavati globalno gospodarstvo te pridonositi stabilnosti u Europi, istočnoj Aziji i na Bliskom istoku.

Kao što to Thomas L. Friedman i ja objašnjavamo u svojoj novoj knjizi, krucijalni čimbenik američkog gospodarskog uspjeha je stalno javno-privatno partnerstvo, začeto zajedno s državom, a baš je ono ugroženo dogovorom od 2. kolovoza. To partnerstvo ima pet čimbenika, to su: 1) šire mogućnosti za naobrazbu kako bi se proizvela radna snaga s najmodernijim znanjima i vještinama; 2) investiranje u infrastrukturu - ceste, elektrane i luke - koja potpomaže trgovini; 3) sredstva za istraživanje i razvoj koji proširuju granice znanja tako da stvore nove proizvode; 4) imigracijska politika koja privlači i zadržava nadarene ljude iz drugih zemalja; 5) poslovna regulativa koja je dovoljno snažna da spriječi katastrofe poput one kada je novčani sustav 2008. došao na rub raspada, ali i dovoljno fleksibilna da omogući riskiranje i inovacije što stvaraju rast.

Prva tri od tih čimbenika američkog rasta stoje novca, a taj se novac nalazi upravo u onom dijelu saveznog proračuna gdje se traži prostor za usporavanje rasta budžetskog deficita. Rezovi u tom dijelu proračuna smanjit će američki gospodarski rast dugoročno, a to će i u zemlji i u inozemstvu izazvati negativne posljedice. Ako želite smanjiti deficit tako da smanjite sredstva za obrazovanje i infrastrukturu te istraživanja i razvoj, to je kao da odlučite smršaviti tako da si odrežete tri prsta. Veći dio prekomjerne težine će ostati, ali zato ćete si znatno smanjiti životne mogućnosti. Smanjivanje budžetskog deficita kako bi se povećao plafon zaduženja je ispravna stvar, ali 2. kolovoza je napravljena na pogrešan način. Ako se veći proračunski rezovi, a oni su neizbježni, ne naprave u sferi stečenih socijalnih prava i sve većih mirovinskih rashoda umjesto iz programa vitalnih za gospodarski rast, posljedica će biti siromašniji i slabiji SAD - također i nesigurniji, a možda i nestabilniji, svijet.