Objavljeno u Nacionalu br. 821, 2011-08-09

Autor: Nataša Magdalenić Bantić

Obrazovanje za elitu

Znanje iz bubrega

Drastičnim povećanjem cijene studiranja u Velikoj Britaniji sirotinji se oduzima mogućnost da se pošteno školuje. Hoće li prodaja organa za transplantaciju biti novi uvjet kvalitetnog školovanja?

Eton College svjetski je
poznata privatna škola koju su
pohađali mnogi ugledniciEton College svjetski je poznata privatna škola koju su pohađali mnogi ugledniciU pokušaju da smiri britansku javnost koja je burno reagirala na najavu velikog povećanja cijena sveučilišnih školarina, koalicijska britanska vlada objavila je Bijeli papir o visokom školstvu koji pokušava riješiti nadolazeći problem smanjenja broja studenata, koji stručnjaci očekuju od 2012. godine kada nove cijene stupaju na snagu. Iduće jeseni, naime, sadašnju godišnju školarinu od maksimalnih 3000 funta (24.000 kuna) sveučilišta mogu zamijeniti cijenom od čak 9000 funta (72.000 kuna).


Ta je odluka krajem prošle godine izazvala najveće studentske nemire u zadnjih nekoliko desetljeća, uključujući i legendarni napad na automobil u kojem su bili britanski prijestolonasljednik princ Charles i njegova supruga Camilla. Do žestokih demonstracija došlo je zato što je odmah postalo jasno da će se većina sveučilišta odlučiti upravo za maksimalnih 9000 funta, što znači da će za tri godine studiranja britanski studenti samo za školarinu morati izdvojiti 27.000 funta, odnosno 216.000 kuna. Troškovi života - smještaj, hrana i ostale potrepštine - iznose još najmanje toliko, tako da će prosječni britanski student nakon što diplomira život započeti s otprilike 440.000 kuna duga. Većina studenata nije iz bogatih obitelji i tako skupa školarina za njih će značiti da će godinama morati vraćati dugove. U srpnju objavljeni podaci otkrili su da čak 65 posto svih engleskih sveučilišta planira maksimalnu cijenu naplaćivati za dio svojih studija, a njih 38 posto za sve tečajeve tražit će svih devet tisuća funta. Studentski krediti imaju puno povoljnije kamate i moraju se početi otplaćivati tek kada osoba počne zarađivati određenu godišnju svotu, ali je ona zapravo vrlo niska uzme li se u obzir cijena života u Velikoj Britaniji. Kad bivši student počne zarađivati više od 21 tisuću funta godišnje, svaka deveta zarađena funta ići će na otplaćivanje studentskog kredita koji će biti otpisan ako ostane neotplaćen nakon 30 godina od završetka fakulteta. Ti izračuni, kažu upućeni, prestrašit će prema nekima 10, a prema drugima čak i 20 posto potencijalnih studenata koji život ne žele započeti zaduženi do grla. Manji broj studenata, pak, u konačnici znači manje novca, što bi manje prestižna sveučilišta moglo natjerati da ipak smanje školarinu kako bi privukli one Britance koji nisu spremni puno platiti za visoko obrazovanje. Prošlog tjedna objavljena je anketa koja otkriva da čak trećina potencijalnih studenata više ne smatra da je sveučilišna diploma vrijedna u nju uložena novaca.

Slično američkoj grupi elitnih sveučilišta, zvanoj Ivy League, Britanci imaju Russell Group, skupinu 20 najprestižnijih sveučilišta koju predvode Oxford i Cambridge i koja nema niti će imati problema privući najbolje britanske studente. To, međutim, zauzvrat znači siguran novac koji omogućava financiranje istraživačkih laboratorija, plaćanje vrhunskih profesora koji podučavaju manje studentske grupe... a sve to na kraju dovodi do vrhunskih rezultata koji privlače nove generacije najpametnijih i najambicioznijih srednjoškolaca. Osim toga, studenti s najboljih sveučilišta lakše se zapošljavaju jer poslodavci više cijene diplomu iz, primjerice, St. Andrewsa, nego nekog manje poznatog sveučilišta. Krug je tako zatvoren, a upućeni kažu da će biti još zatvoreniji kad i najbolja i ona manje prestižna sveučilišta počnu naplaćivati istu cijenu. I baš se na tu drugu skupinu odnosi Bijeli papir koji je nedavno predstavila britanska vlada.

Koalicija je, naime, predvidjela povećanje broja najboljih studenata (što znači i više novca) za sveučilišta koja odluče da neće naplaćivati više od 7,5 tisuća funta (60 tisuća kuna) godišnje školarine. Kako bi povećali broj najboljih srednjoškolaca koji bi se prijavili na manje poznata i slabije cijenjena sveučilišta - umjesto da ih se većina prijavljuje na, primjerice, sveučilišta Russell Group - ona će im nuditi stipendije ne bi li ih privukli da studiraju baš kod njih. Naime, ako ih ne uspiju privući, past će im reputacija, samim time i broj dobrih studenata koji se kod njih prijavljuju i opet tako u krug. Vladin Bijeli papir radikalna je promjena sadašnjeg sustava koji svakom sveučilištu određuje fiksni broj subvencioniranih studenata koje mogu upisati svake jeseni. No ni devet tisuća funta godišnje nije puna cijena studiranja u Velikoj Britaniji. Cijena studiranja je s tri narasla na devet tisuća funta jer se od 2012. ukida gotovo sve izravno državno ulaganje i subvencioniranje sveučilišnih studija. Službeni podaci objavljeni u petak kažu da će nove visoke školarine dovesti i do povećanja broja stranih studenata kako bi sveučilišta pokušala smanjiti gubitke u svojim blagajnama. I danas jednu cijenu plaćaju britanski državljani, nešto više plaćaju studenti iz Europske unije, a najviše plaćaju studenti koji dolaze izvan EU-a. Neka sveučilišta takvim studentima - bilo da je riječ o Hrvatima, Japancima ili Amerikancima - već naplaćuju čak 26 tisuća funta godišnje.

Budući da plaćaju, oni su rado viđeni gosti, a sve se češće čuju ljutiti glasovi britanskih studenata i njihovih roditelja koji se bune što im djeca ostaju bez mjesta na boljim sveučilištima koja se radije prepuštaju bogatim strancima. Od 2012. britanska bi sveučilišta od stranih studenata mogla zarađivati čak 41 posto više nego što zarađuju danas. Neka sveučilišta već su objavila da su spremna smanjiti cijenu školarine da im se odobri povećanje broja studenata. Jedno od takvih je University of Kent koje nudi 2000 funta (16 tisuća kuna) stipendije za svakog prijavljenog srednjoškolca koji je prošao s odličnim. I to bez obzira na to kakva je financijska situacija njegove obitelji. Britanski đaci u školu kreću s pet godina i nakon šest razreda završavaju osnovnu školu. Od sedmog do jedanaestog razreda Britanci idu u srednju školu, koja je obavezna i završavaju je sa 16 godina. Na kraju srednjoškolskog ciklusa Britanci mogu ili izaći na ispite, zvane GSCE, ili jednostavno napustiti školovanje bez ikakve kvalifikacije. Oni koji žele studirati moraju još dvije godine ići u školu i za ta zadnja dva razreda biraju četiri predmeta koji ih zanimaju i / ili za koje misle da bi im mogli otvoriti vrata željenog sveučilišta. Običan britanski srednjoškolac na kraju 12. razreda odbacuje jedan predmet i usredotočuje se na preostala tri kako bi dobio što bolju ocijenu. Oni koji iz svih predmeta na kraju mature, u Britaniji zvane A-levels, dobiju odlične ocjene, na kentskom se sveučilištu mogu prijaviti za željeni studij koji će ih stajati 1500 funta manje od elitnijih sveučilišta te će još za to dobiti 2000 funta stipendije, čime će si smanjiti studentski kredit. Neki smatraju da je riječ o čistoj kupnji najboljih srednjoškolaca, dok drugi kažu da je riječ o iznalaženju rješenja za nadolazeći problem rasta školarina. Te mjere nisu jedine koje britanska vlada najavljuje od 2012. godine. Novi prijedlozi predviđaju i mjere koje će prilikom prihvaćanja kandidata u obzir uzimati ne samo njihove ocjene, nego i socijalni status. Gotovo trećina studenata koji na maturi dobiju dvije petice i četvorku dolazi iz privatnih škola koje se plaćaju i nisu dostupne većini. Nedavno je objavljen i podatak da samo pet privatnih srednjih škola u Oxford i Cambridge šalju više svojih učenika nego svih 2000 srednjih škola zajedno. Upravo zato britanski političari već godinama obećavaju veću socijalnu pokretljivost, a jedan od alata je i bolje obrazovanje koje - unatoč svim obećanjima - laburistička vlada nije bitno uspjela približiti većini Britanaca.

I dok budući britanski studenti razmišljaju o tome kako će se otisnuti u svijet i budućnost s tako velikim studentskim dugom, ovih se dana, istodobno s raspravom o prijedlogu da sveučilišta srednje kvalitete “kupuju” bolje đake, u Britaniji pojavio sasvim nevezan prijedlog da se organi za doniranje, kojih kronično manjka, ubuduće plaćaju. Te dvije priče samo naoko nemaju ništa zajedničko. Zagovornici teze o legalnom plaćanju živim donatorima organa, naime, upravo studente uzimaju kao primjer ljudi koji bi u budućnosti mogli profitirati od takve politike. Ako, primjerice, donator za jedan bubreg dobije 28 tisuća funta (koliko trenutačno iznosi prosječan godišnji britanski prihod), bez problema će otplatiti barem polovicu duga koji je akumulirao tijekom svojih triju studentskih godina. U Britaniji trenutačno svakodnevno umire troje ljudi zbog manjka organa za transplantaciju i pobornici financijskog nagrađivanja vjeruju da bi takva odluka skratila liste čekanja i spasila brojne živote. Protivnici, dakako, upozoravaju na to da će ljudi u financijskoj stisci bubreg prodati bez razmišljanja o svim posljedicama, te da će vjerojatno zažaliti zbog svoje ishitrene odluke iako će njome otplatiti svoje teško i skupo stečeno visoko obrazovanje. I to samo djelomično, dakako.

Vezane vijesti

Uživajte u sekundu dužem vikendu

Uživajte u sekundu dužem vikendu

Svijet će dobiti zasluženi produženi vikend no nemojte raditi velike planove jer će odmor trajati samo sekundu duže. Takozvana "prijestupna sekunda"… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika