Objavljeno u Nacionalu br. 329, 2002-03-05

Autor: Ivan Starčević

Vijenci i kaktusi

Canjuga, jaaaaavi se!

Kolumnisti

Latinica: Komu treba Republika Srpska?

Utorak, HRT 2, 13.05

četiri vijenca

Kako je počelo, uspjeh je već i to (za puna četiri vijenca) da je ova Latinica emitirana, čak i normalno reprizirana. Najprije jednu (“Pravda u Hrvata”) i jednog i jedinog (one and only) Denisa Latina povlače po blatu sve Grupove novine i novinari, ter raznorazni drugi državni službenici, zatim drugu (o deustašizaciji Hrvatske) zabrani sama HRT, navodno zbog formulacije “zloglasni Tuđmanov režim”, a zapravo samo zbog pojačanja dojma možebitno izazvanog prvotnom drekom. Tek toliko, za svaki slučaj, izmanipulirana je zabrana Latinice, mada se smatralo da je posao već obavljen onom galamom u kojoj je najglasnija bila riječ nepotkupljive i neustrašive pravde u Hrvata, riječ samog g. županijskog državnog tužitelja kojemu je prezime Canjuga, a ime mu, bez veće nevolje, ne treba pamtiti. Uostalom budimo objektivni i puni poštovanja: čovjek koji ima prezime Canjuga može si mirno ukinuti ime. G. Canjuga osobno smjesta je uhitio ubogu kazetu “Latinice” s temom o stanju u hrvatskom pravosuđu danas i potrebi da Canjugin šef g. Ortynski (državni odvjetnik) podnese ostavku, još prije nego se sirota uspjela javno odvrtjeti. Kad je emisija, i u njoj prilog o aferi Grupo, prikazana najljepše je bilo čuti da će se Latinicom pozabaviti najstrožiji i najmoćniji od svih Canjuga. Nekoliko pristojnih dana potom u Dnevniku je, uz ultratelevizičnu fotokopiju dopisa, pročitano priopćenje europskih promatrača koji osuđuju Canjuginu revnost u ubijanju novinarstva. Poslije ove pljuske se g. državni odvjetnik naglo ušutio i šuti još i danas. Po svoj prilici on i dalje, svakoga dana, gleda kazetu Latinice i govori joj takve strahote da se ona sva trese. To je njegovo privatno pravo, ali nije lijepo ovako nestati s obzora bez ijedne riječi pozdrava. Canjuga, smjesta se izvolite javiti.

Pola ure kulture

Srijeda, HRT 1, 20.35

vijenac

Josip Tabak u petak će navršiti devedeset godina života, čovjek zna dvadeset jezika, preveo je osamdeset knjiga, upravo je doradio svoj davni prijevod “Don Quijotea” koji uskoro izlazi – sve nam to javlja ova emisija i jedino ona, naravno da u petak nije bilo vjestice o tome nigdje.

Željka Ogresta i gosti

Četvrtak, HRT 1, 21.05

četiri kaktusa

Voditeljica pita gosta Zlatka Viteza o lošim kritikama njegove kazališne predstave ovako: ”Što kažete na te kritike i tko su uopće danas kritičari?” Ovo lijepo unaprijed dogovoreno pitanje dobilo je dostojan odgovor. Kritičari i kritičarke smrde i ne peru se, pogledajte kak ja fino mirišim. Tu je gost ustao i svoje truplo približio domaćici, pa su se oni ponovo omirišali, baš kao i prije emisije, kad su dogovarali da bivši Tuđmanov ministar kulture ispadne pred cjelokupnom hrvatskom javnošću što kulturniji. To im je u potpunosti uspjelo i Hrvatska je napokon shvatila što je Tuđmanovom smrću izgubila. Ni manje ni više nego Zlatka Viteza u ministarskoj fotelji. Šteta, a baš je bio kulturan.

Dnevnik

Petak, HRT 1, 19.30

četiri kaktusa

Drago tv novinarstvo prenosi informaciju, točnije rečeno uslužno toljagom tuče bivšeg ministra poljoprivrede i šumarstva g. Zlatka Dominikovića. Usred Dnevnika kaže se da je policija otkrila da je nezakonito podijelio milijunske kredite.
Nema izjave bivšeg ministra poljoprivrede Dominikovića, što sutrašnji “Večernji list” ima, jest da su potpisana tri inicijala (M.Ma, Z.De, Ml.S.), ali Večernjak, za razliku od HRT-a, ima urednike koji znaju ovaj naš jadni zanat i njegovo jedno jedino pravilo: čujmo i drugu stranu.

Dnevnik

Nedjelja, HRT 1, 19.30

vijenac

Novinarka Ivana Petrović koja inače iz remetinečkog zatvora javlja o suđenju “zločinačkoj organizaciji”, sada nam javlja nešto o Budišinom Malom vijeću. Raspored gđe Petrović na HSLS sjajan je potez koji nam svima jamči da na HRT-u još ima duhovitih urednika, ljudi bistrog uma koji jasno vide stvari. Budiša je ovih dana u Hrvatskoj dosegao davnu popularnost Aleksandra Rankovića, to je očita stvar. Marka s njegovim likom nije tiskana zato, kaže pradavni vic, jer bi ljudi pljuvali na njenu prednju stranu.
Ivo Latin umro u 73. godini, javlja naširoko Dnevnik o čovjeku beznačajne političke karijere koja završava pokojnikovim pozivom na sudski progon HDZ-a, objavljenim dan nakon Račanove kvalifikacije HDZ-a kao stranke opasnih namjera. Latinova je izjava objavljena u novinama 29. veljače 1990. godine, no kako se HRT, kao da je na sprovodu, civilizirano drži maksime “o pokojniku samo dobro”, nisu nam pokazali te novine, nego rukovanje Tuđmana, Mesića i Manolića s Latinom, Milovićem i debelim pjesnikom Anđelkom Runjićem Bambijem. Za modne analitičare nezaboravno je Tuđmanovo vlastito odijelce, koje je poslije zamijenio još gorim Gumzejevim kreacijama, dok na kraju nije posegnuo za pristojnom inozemnom konfekcijom i napokon se civilizirano odjenuo.

Novo doba

Nedjelja, HRT 1, 20.10

četiri kaktusa

Mizerno pisano, glupo i nepovezano režirano, ovo remek djelo Hrvoja Hribara završava urednom obaviješću na odjavnoj špici da “tijekom snimanja ove serije životinje nisu bile zlostavljane”. To što su tijekom prikazivanja ove serije bili gadno zlostavljani ljudi i sav ljudski rod, manje je važno.
Važnije je to da kad se dosadnom i netalentiranom redatelju i trojici isto takvih njegovih scenarista idući put bude davao posao, neka se ima jedna stvar na umu. Umjesto ove serije trebali su ići njeni spotovi i intervjui koje je režiser Hribar davao uoči emitiranja, tu ima materijala za svih pet epizoda, a ako bi nedostajalo mogao bi režiser snimiti još dvadesetak spotova. Taj sistem (intervjui i spotovi umjesto serije) trebalo bi njegovati dok god Dramski program vode veleumovi poput Dubravka Jelačića koji se iz nepoznatih razloga zove još i Bužimski. Jelačićev prethodni dramski podvig zove se “Ajmo žuti” i skupio je u zagrebačkim kinima ukupno 625 gledateljskih persona, što je uspjeh koji bi, u kombinaciji s kretenizmom zvanim “Novo doba”, morao urednika Dramskog programa, rečenog Dubravka Jelačića Bužimskog, koštati njegove sinekurne funkcije.

Obećana zemlja

Nedjelja, CCN, 21.05

dva kaktusa

Volim -uru Utješanovića otkako su ga prije 30-ak godina napismeno hvalili zbog male uloge u Violićevoj “Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja”, u zagrebačkom “Teatru itd”. Zato ne mogu otrpjeti da krivo pjeva onu pjesmu o dvije žene. Tekst, kao što svi osim g. Utješanovića seniora znaju, glasi: “Druže Tito, nešto bi te pit’o/dal’ se smije imat žene dvije/može druže ako te ne tuže”. Utješanović to pjeva, ali tekst ne zna točno, no neka se ne sekira: ta je njegova pojedinačna nemarnost samo dio skladne cjeline u kojoj kumeki Pervan i Grubišić ne znaju što rade, ali vrlo dobro znaju kamo su dospjeli i što im to znači, više onak privatno. To cijelu seriju pomalo pretvara u dokumentarac o okupaciji slavnih studija “Jadran filma” i pripadajućeg im bazena za snimanje podvodnih scena. Prva epizoda još se držala na šokiranju publike ogromnom minutažom za reklame i na starim forama iz Večernje škole. U njoj je bilo i više prostora za improvizacije u kojima su Pervan i suradnici zabavni k’o sam vrag. Večeras, usred sve te scenografije i statista, jako bi nam godilo samo nekoliko klupa i Pervan i društvo koji melju prvo što im padne na pamet.

Hrvatska danas

Ponedjeljak, HRT 1, 17.45

kaktus

Urednica i voditeljica Ljiljana Saucha (bivša Poštovanje) čita nam priopćenje “Ferala” da mu je žiro račun blokiran, zato što Marici Meštrović (kipara staroga kći) i Željku Olujiću (odvjetnik) ovaj splitski tjednik mora na ime odštete zbog pretrpljenih duševnih boli isplatiti dvjesto tisuća kuna. “Feral” javlja kako i sam sud u obrazloženju presude ističe da nisu sporne činjenice, već su vrijednosni sudovi izrečeni na nepriličan način.
Smjesta sam pročitao sve što sam u proteklih 25 godina napisao o domaćem i stranom filmu, a ima nešto i o domaćoj tv. Sve je izrečeno na nepriličan način, pa molim oštećene da mi se počnu javljati, kako premilo i preopterećeno hrvatsko pravosuđe ne bismo izlagali suvišnim troškovima i naporima, naročito ne odvjetnike Canjugu i Ortynskog. Tko god mi, radnog dana između 11 i 13 i od 17 do 19 h, bude telefonirao (na moj broj u uredništvu), dobit će lijepu odštetu.

Vezane vijesti

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

Nemam ništa protiv homofobije, ako je unutar 4 zida

DNEVNIK 3 Srijeda, HRT 1, 23.03 “Na Braču sam. Inače, Sinišu Kovačića je nemoguće braniti, sjećam se kako je nemoralno napao svoju kolegicu Anu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika