Objavljeno u Nacionalu br. 821, 2011-08-09

Autor: Srećko Jurdana

Može li don Ivan Grubišić postati nosilac građanske promjene?

Don Grubišić želi ukinuti političke privilegije, smanjiti broj zastupnika i njihove plaće izravnati s onima koje su primali prije no što su ušli u Sabor

Nacionalnu scenu kronično opterećuje pitanje postoji li netko treći - "ozbiljan treći" - s izgledima da se respektabilno umiješa u bitku između mame Kosor i njezinih kukuriku-oponenata. Je li možda don Ivan Grubišić, ambiciozni svećenik pred mirovinom, vrlo nezadovoljan općom situacijom, taj koji - u parafrazi staroga šlagera - "zna sve one prave riječi" za suvremenu građansku budnicu, što ih ne znaju ni HDZ ni SDP? U svakom slučaju, hrvatski historijski trenutak temeljito je psihološki zreo za pojavu uvjerljivoga kandidata iz nekog drugog miljea, no samo će neizlječivi marksisti - soj koji je u lokalnoj ideološkoj epidemiologiji vjerojatno prešao rub izumiranja - ustrajati na dogmi da društvene okolnosti po automatizmu stvaraju lidere. Čak je i ortodoksni Broz svojedobno ironizirao taj aspekt komunističke doktrine, osjećajući da se s njim na neki način relativizira njegova osobna unikatnost. Vođe su po njemu bili ti koji kreiraju vrijeme, a ne obrnuto, pa makar se vladajuće teorije suprotstavljale takvoj indeterminističkoj viziji.


No ima li danas igdje na vidiku spomenutih vođa ili likova s karizmatskim potencijalom koji se još nisu uspjeli pretvoriti u samoreproducirajuće okamine poput političara koji dominiraju scenom? I sam velečasni Grubišić žali za prerano umrlim Vladom Gotovcem, jednim od rijetkih koji je bavljenje politikom doživljavao kao kulturološku misiju, a ne kao borbu za povlastice koje donosi moć. Gotovcu je nedostajao osjećaj za političku pragmatičnost, no uspijevao je taj nedostatak raskošno kompenzirati sposobnošću intelektualnoga nadahnjivanja publike, koja ga je drastično izdvajala iz poltronske galerije demokratskih "suboraca" raznih predznaka, interesno povezane društvene grupe s kojom je na svoje načine vodio tešku psihološku bitku. Don Grubišića - koji upravo nastoji utemeljiti građanski pokret za promjene distanciran od
hadezeovsko-esdepeovske repetirajuće ispraznosti - nadahnjuju Gotovac i Ivan Supek, intelektualci visokoga etičkoga profila, obojica pokojni, i obojica na neki način obilježeni
sizifovskim kompleksom potrebe za mijenjanjem nepromjenjivog, ili pozitivnim djelovanjem u sredini beznadno obilježenoj negativnom gravitacijom.

Bez obzira na to što djeluje s margine, Grubišić ostavlja dojam kao da primarno teži za efikasnošću. Kulturološka svrhovitost akademskih nastupa često je praćena političkom besplodnošću, i uočavajući tu činjenicu on svoju inicijativu nastoji predstaviti preko maksimalno egzaktnih poruka koje će u publici odmah nepogrešivo pronaći receptore. Ispravno je, na primjer, uočio da se u Hrvatskoj "politikom bave ljudi koji nisu prošli nikakve zdravstvene ili psihološke provjere", čime se razvila mogućnost da odluke o sudbinama mnogih - na lokalnim ili višim razinama vlasti - donose osobe s nepotvrđenom sposobnošću racionalnoga prosuđivanja.

Građani to svakodnevno iskušavaju na vlastitoj koži. Intelektualna nekompetentnost značajnoga dijela hrvatske političke kaste kroničan je nacionalni problem, o kojem se u institucijama i strankama ne govori. Kad je o tehnologiji izbora riječ, Grubišića zaprepašćuje činjenica da u Hrvatskoj postoji sedamsto tisuća birača više negoli stanovnika, i da se taj misteriozni glasački bunar uvijek može iskoristiti za nečije potrebe. Izrazio je spremnost da problem tog glasačkog rezervoara postavi pred Europsku uniju; ona je s njim, uostalom, već upoznata, ali odlučila ga je - zbog završetka pregovora - pragmatički staviti na čekanje.

Ukidanje političkih privilegija
Don Grubišić programatski želi ukinuti političke privilegije, želi smanjiti broj zastupnika i njihove plaće izravnati s onima koje su primali prije no što su ušli u Sabor. Iako je crkveno lice, želi smanjiti crkvene povlastice i podvrgnuti ih državnome nadzoru, kao i povlastice vjerskih zajednica ("koje ogroman novac troše gotovo ni na što"). Zalaže se za smanjenje broja općina koje značajnim dijelom funkcioniraju kao mehanizmi za reprodukciju parazitske kaste. Milijune kuna koje država troši na uzdržavanje ureda bivšega predsjednika smatra beskorisnim razbacivanjem, a i budžet Ureda aktivnoga predsjednika drži temeljito prevelikim za hrvatske potrebe, mogućnosti, i efekte koje donosi državi. Razvoj socijalne države, drastičan obračun s parazitskim institucijama od kojeg se ne pošteđuje ni Crkva, prekid forsiranja ratne mitologije i okretanje egzistencijalnoj realnosti, demistifikacija politike na raznim planovima, posebno financijskom, mogu se nazvati parametrima Grubišićeva programa.

Kako vidimo, taj decentan javni lik - koji već godinama nastoji naciji pokazati progresivne nijanse Crkve - zapravo je poprilično revolucionaran u političkim ambicijama, što je nesumnjivo pro­izvod ogorčenja bukačima i kvazirevolucionarima koji su okupirali scenu. Kakvi su mu izgledi? Ponešto zavise ne samo od općeg odnosa snaga u Hrvatskoj - zabetoniranog i tradicionalno nenaklonjenog novim pojavama - već i od ljudi koje će disidentski raspoloženi don Ivo okupiti kao reprezentante svojih koncepcija. Svjestan je opasnosti da bi ga neki mogli iskoristiti samo kao put za svoje uhljebljenje u Saboru, ali bez obzira na moguće zamke, ako želi proboj - potrebna su mu uvjerljiva imena.

Vezane vijesti

Spreman sam s narodom na ulicu protiv privilegija političara

Spreman sam s narodom na ulicu protiv privilegija političara

U Saboru su me smjestili iza stupa da me se ne vidi i ne čuje, kaže nezavisni zastupnik don Ivan Grubišić, koji sebe doživljava kao rijetkog… Više

Komentari

registracija
11/1/10

fluid, 05.11.11. 12:31

Srećko Jurdana . Od 1995.god.pa do danas nije izgubio oštrinu,lucidnost i pozitivnu kritičnost. Njegova promišljanja uvijek su mi bila nadahnuća pa je tako i ovom prilikom pogodio u puni cilj kako sa temom tako i sa njenom obradom.Oni koji se ne slažu sa njim su kao i svugdje drugdje,osobe sa drugačijim mišljenjem.I to je ok.Međutim,različitost mišljenja nije jedini kriterij.Logičnost i pravi argumenti su ono što čini strane dobrima ili lošima.A to moraju prepoznati drugi.Oni koji ih čitaju ili slušaju.U svezi Don Ivana Grubišića,Srećko je detektirao suštinsko pitanje hrvatske zamrznutosti oko postojećih(bez obzira što i povijesno pogrešnih )politika.Veliki broj osoba postavlja pitanje što je to tamo neki "Treći put" koji bi bitnije promijenio hrvatsku političku stvarnost.Mnogi se pitaju, ali za percipiranje "Trećeg puta" te detektiranje njegovih nužnih političkih i drugih promjena,šta bi to trebalo biti!?Odgovor je vrlo jednostavan i jasan.Treći put sadrži sve ono što dosadašnji putevi nisu imali u svojem djelovanju.To je radikalan zaokret ali nužan.Bez morala,karaktera,odgovornosti,racionalnosti,pravednosti,pravnosti,istinitosti,odlučnosti i td.,nema Trećega puta.Mišljenja sam da će biti onih koji će prepoznati nužnost promjena baš u pravcu koji nudi Don Ivan G.ali sam također mišljenja(kao i Srećko)da neće biti kritična masa u dovoljnom broju a koja bi Don Ivanu dala veću snagu za promjene na izborima.No koliko god dobije da dobije,i to bi bio pokazatelj početka blagih promjena i pokazatelj kako se ljudi polako ali sigurno bude.Ne zatro što žele nego što su pogrešnim politikama natjerani na promjene.Čisto iz razloga nužnosti osobne zaštite od agresivnih i nemoralnih politika.Možda( a i vjerovatno) Don Ivan neće osvojiti vlast.No bilo bi vrlo vrlo pozitivno da sjedne u Sabor sa što više istomišljenika te da neda spavati nemoralnim vlastodršcima koji će zasigurno nastaviti na vrlo sličan način vladati kao i do sada.On sa Lesarom i Ljubom Jurčićem ,imaju dovoljnu karizmu da će njihova riječ itekako utjecati na javno mnijenje.A kada je tome tako,tada vlast ne spava mirno.Ili spava do izbora kada odlaze sa scene poraženi u svojoj dogmatici o nepromjenjivosti politike i njenih natruha.Oni neodlučni glasači ili pak oni koji ne očekuju osobnu korist od onih koji bi mogli zasjesti na vlast(barem ne direktnu osobnu korist kao što su crne torbe ili potkupljivost privilegijama),trebaju dobro razmisliti i podržati ovakve osobe i njihove programe.Njihovi glasovi mogu i moraju dati snagu tim zastupnicima i oni moraju postati respektabilna snaga u hrvatskoj politici.Snaga koja kontrolira,prati i poziva na otpor glupostima,pljačkama i prevarama vladajućih.Jednostavno korektiv vlasti.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika