Objavljeno u Nacionalu br. 821, 2011-08-09

 

Joschka Fischer

Federiranje Europske unije

Kriza je pokazala da zemlje EU moraju uže nego dosad surađivati da spase euro. To znači da će zemlje koje žele sačuvati euro neminovno stupiti u federaciju

Joschka FischerJoschka FischerNapokon, njemačka kancelarka Angela Merkel prihvatila je novi ustroj Europske unije. Više no ikada EU mora objediniti veću stabilnost, financijske transfere i uzajamnu solidarnost ako cijeli europski projekt želi zaštititi od propasti pod teretom trenutačne europske dužničke krize. Dugo se vremena Angela Merkel zubima i noktima protivila novoj EU jer zna koliko je to nepopularno u Njemačkoj - i stoga politički opasno za njezine izglede na izborima. Željela je braniti euro, ali ne platiti cijenu njegove obrane. Zahvaljujući financijskim tržištima tom snu je došao kraj. Ta su tržišta Europi postavila ultimatum: ili prigrlite ekonomsku i financijsku integraciju na federalnoj osnovi, ili se suočite s propašću eura, a zajedno s time i Europske unije, uključujući i zajedničko tržište. U posljednji trenutak Angela Merkel odlučila je razborito.
Da su vođe država i vlada Europskog vijeća donijeli tu neizbježnu odluku prije godinu dana, kriza s eurom ne bi eskalirala do ovih razmjera, ukupan račun bio bi niži, a europske bi se vođe slavilo zbog povijesnog junačkog djela.


Ali, kao što sam rekao, tada se Angela Merkel nije usudila djelovati. Dogovor u Europskom vijeću bit će skuplji, i politički i financijski. Unatoč udvostručenju financijske pomoći i smanjenju kamata, sporazum neće zaustaviti ni grčku dužničku krizu ni krizu u drugim državama na europskoj periferiji, kao ni s EU-om povezanu egzistencijalnu krizu. Samo će kupiti vrijeme - i to po visokoj cijeni. Može se činiti da nove pakete pomoći Grčkoj nije moguće izbjeći, jer su gubici kojima su izloženi grčki vjerovnici preskromni.
Ostale zemlje u eurozoni zahvaćene krizom nisu stabilizirane jer se Njemačka - bojeći se domaće političke reakcije - nije usuđivala prihvatiti odgovornost izdavanjem euroobveznica, iako nova uloga Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF-a) znači da je virtualno 90 posto puta prijeđeno. Još jednom, nije bilo uspjeha u nastojanju da se poveća samopouzdanje zbog dramatičnosti krize. No jamstvo privatnih investitora, jako odobravano u Njemačkoj, sporedno je, i namijenjeno samo njemačkoj javnosti i članovima parlamenta vladine koalicije; zaista, pogleda li se pomnije, proizlazi da su banke i osiguravajuća društva ostvarili pristojan profit. Njihovi će gubici biti minimalni. Propast valute je izbjegnuta a francuski predsjednik Nicolas Sarkozy bio je u pravu kad je hvalio uspostavljanje "Europskog monetarnog fonda" kao pravo postignuće. Ali taj hrabar potez ima snažne političke posljedice koje treba objasniti javnosti jer pomak prema uspostavljanju takvog fonda - i s time europskog upravljanja gospodarstvom - prerasta u političku revoluciju Europske unije u tri čina.
Prvo, s dvije vrste članova, što je postalo realno otkad se počela širiti, Europska unija podijelit će se u "predvodnicu" (euro-grupa, države s eurom kao novčanom jedinicom) i "pratnju" (ostale od 27 članica EU). To će bitno promijeniti unutarnje uređenje Europske unije. Kako će se širiti EU, tako će se linije podjele između njemačko-francuskog vođenja Europske ekonomske zajednice i britansko-skandinavskog vođenja EFTA-e, Europske slobodne trgovinske zone, ponovo pojaviti.

Od sada euro-države će određivati sudbinu Europske unije više no ikada, dugujući to svojim zajedničkim interesima. Drugo, skok u monetarni fond i ekonomsko upravljanje vodit će u daljnje ogromne gubitke suverenosti za države članice, u korist europskog federalnog rješenja. Na primjer, unutar monetarne unije, nacionalni zakoni vezani uz proračun bit će predmet europskog nadzornog tijela. Konačno, proizlazi da će se u budućnosti, Angela Merkel i Nicolas Sarkozy osobito, morati snažnije boriti za izbornu većinu. Danas, te većine su nesigurnije no ikad. Ako euro treba preživjeti, bit će neizbježna prava integracija, s daljnjim prijenosom suvereniteta na europsku razinu. Taj povijesni korak ne može se napraviti zakulisnom birokracijom, nego iskrenom i demokratskom politikom. Daljnja federalizacija Europske unije prisiljava je na daljnju demokratizaciju.

Ako euro-zona mora izdržati, većina njenih građana, osobito u Njemačkoj i Francuskoj, mora prihvatiti euro kao svoju valutu. To nije tehnokratsko, nego duboko političko i demokratsko pitanje. Da parafraziram Billa Clintona: "To je suverenost, glupane!" Stoga je kao prvi korak u tom procesu potrebno osigurati snažnu ulogu nacionalnih parlamenata.
U Njemačkoj postoji široki konsenzus za stabilnu uniju, ali ne i za uniju na koju su prenijete ovlasti ili odgovornu uniju. To je osobito točno kad je riječ o biračima Angele Merkel. Od sada nadalje, vlade će se morati boriti da većina podrži euro. To je dobro jer jedino tada će vjerodostojan demokratski konsenzus o europskoj budućnosti biti postignut. Njemačka kancelarka i francuski predsjednik morat će predstaviti svoju politiku otvoreno i boriti se za buduću integraciju i jedinstvenu valutu. Rezultat će odlučiti kakve će biti njihove sudbine i hoće li ostati na vlasti. Prema sadašnjem raspoloženju europskog javnog mnijenja, sasvim je neizvjesno hoće li u tome uspjeti.

Autor je njemački ministar vanjskih poslova i
vicekancelar od 1998. do 2005.

© Project Syndicate / Institute for Human Sciences, 2011.

Vezane vijesti

Kancelarka koja se igrala vatrom

Kancelarka koja se igrala vatrom

Bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer analizira politiku njemačke kancelarke Angele Merkel i mogući utjecaj europske krize na… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika