Još u doba američke premijere filma ‘Korak do slave’ redatelj i scenarist Cameron Crowe davao je do znanja da kino-verzija, u trajanju od dva sata i tri minute, nije najbolje izdanje njegova ambicioznog ostvarenja, te da će ‘prava stvar’ moći biti viđena na DVD-u. Zbog rada na ‘Nebu boje vanilije’ Crowe nije odmah pripremio puni DVD, pa je u SAD i većem dijelu Europe (stjecajem okolnosti, ne i u nas) na DVD-u isprva objavljena samo kino-verzija. Početkom prosinca prošle godine u SAD se napokon pojavio i dugo očekivani ‘director’s cut’, koji je sada dostupan i na našem tržištu.
Ovo impresivno izdanje sastoji se od dva diska: na prvom se nalazi kino-verzija i niz priloga, a na drugom je redateljeva verzija, duža za čak 34 minute, te još nekoliko dodataka. Produžena verzija, nazvana ‘Bez naslova’, svakako je razlog zbog kojeg ovaj DVD treba pogledati.
Među scenama koje se nisu našle u kino-izdanju dva su istinska bisera, a obje bitno pridonose uslojavanju odnosa groupie Penny Lane (Kate Hudson) i Russella (Billy Crudup), gitarista benda ‘Stillwater’. Prva se odvija kada se Penny Lane i 15-godišnji glavni protagonist William Miller (Patrick Fugit) priključe ‘Stillwateru’ u hotelu na losanđeleškom Sunset Stripu: u intimnom susretu u ‘sobi za led’ Crowe suptilno sumira dotadašnju vezu djevojke i gitarista. Druga scena je proslava Pennyna rođendana neposredno poslije partije karata u kojoj ‘Stillwaterov’ menadžer i Russell prepuštaju Penny i još dvije djevojke drugom bendu – Pennyna spoznaja da ju je Russell ponovno iznevjerio svakako je jedan od najemotivnijih trenutaka filma.
Od ostalih scena koje prije nisu viđene valja izdvojiti i vrlo zabavan nastup ‘Stillwatera’ na jednoj radijskoj postaji, gdje ‘naduvani’ voditelj emisije zaspe prilikom intervjua, pa Russell i pjevač Jeff Bebe (Jason Lee) koriste priliku za naizgled zafrkantsku svađu prožetu psovkama.
Nove scene neosporno čine film bogatijim, ali moram reći da ga, barem što se mene tiče, ne izdižu na bitno višu razinu: problem cjeline i dalje ostaje da nema pravog dramskog težišta. U produženom izdanju još uvijek ostaje dojam da se Crowe previše suzdržavao u prikazivanju provokativnijih aspekata rockerskog života sedamdesetih, tako da filmu nedostaje prave žestine – a što je, s obzirom na milje u kojem se priča odvija, ipak svojevrsni propust.
Među brojnim dodacima na dva diska svakako valja istaći zajednički komentar Crowea i njegove majke na produženoj verziji, te Croweove originalne tekstove iz časopisa ‘Rolling Stone’. ??