Objavljeno u Nacionalu br. 325, 2002-02-05

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Vino "Budiša" i hrvatski mamurluk

Zaljubljenost u samoga sebe

Glasujući en masse za predsjedničkoga kandidata Dražena Budišu, “deputati” HSLS-a na izvanrednoj stranačkoj konvenciji demonstrativno su se opredijelili za “politiku kontinuiteta”, koja se sažeto može definirati kao taktizersko hinjenje liberalizma, kombinirano s nezajažljivim grabljenjem društvene moći kakva je zapravo temeljito disproporcionalna s objektivnom biračkom snagom stranke. O.K. Situacija se razvija po poznatome historijskome obrascu terora agresivne manjine nad šutljivom većinom, a može i obrnuto. Uglavnom, neka se vrši narodna volja, a to znači: i nakon Budiše – Budiša, odnosno: što je više kleveta i laži, Budiša nam je miliji i draži. Mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrećemo.

L’partie, c’est moi
Nesposobnost prikrivanja osobnoga emocionalnoga stanja jedna je od dragih osobina kroničnoga predsjednika HSLS-a. Tijekom predizborne kampanje za šefa države javno je zaplakao kad se za mikrofonom prisjetio prvih sentimentalnih doživljaja na nekoj livadi u Drnišu, ali zato je – nakon stranačke pobjede nad protukandidatom Jozom Radošem – odmah iskazao živahnost, tj. neobuzdani trijumfalizam. HSLS, to sam – opet i napokon – ja. L’partie, c’est moi. Srdačno se rukovao s politički podobnima, nepodobne je nadmoćno eskivirao, tako da to svi primijete. Novinarima je raskošno dijelio razdragane osmijehe. Za članove širega sastava politbiroa priredio je seljačku večeru u zagrebačkome “Sheratonu”, koja je kulminirala serviranjem vina “Budiša”, napunjenog u boce dekorirane fotografijom titulara.
Ljubitelji politički intonirane kapljice u Hrvatskoj uistinu dolaze na svoje: vino “Tito” tek što je postalo dio narodne ikonografije Zagorja, a već mu se vino “Budiša” nameće kao opasan suparnik u Zagori. Radi zaokruženja panhrvatske alkoholne scene, nacija željna radosti uskoro bi mogla dočekati i plasman vina “Tuđman” iz specijalnih rezervi palače u Nazorovoj. Kad je o Budiši riječ, njegova vesela serija nije završila sheratonskim kamenjarskim cuveeom*. U dobroj tradiciji lokalne političke kaste, proslava veličanstvene pobjede, ili – jezikom sportskih novinara rečeno – “ostvarenoga sna”, nastavila se na Budišinome ladanjskome prigorskome posjedu, gdje je najažurnijim predstavnicima medija prezentirana “Koalicijska rakija HSLS-SDP”, kao originalan simbol aktivne miroljubive koegzistencije dviju partija, kakva će se navodno nastaviti i s novim Budišom na starome položaju.

Nacionalist prerušen u liberala
Metaforika djeluje utješno. Nacija je – generalno govoreći – možda u neizvjesnosti oko budućega političkoga razvoja događaja, no njezin alkoholičarski stalež može zato spavati mirno. Za razliku od političke logike i građanske kulture, opojnih supstanci raznih vrsta, oznaka i poruka u Hrvatskoj evidentno neće uzmanjkati ni nakon izbora u HSLS-u. Može se pretpostaviti da će vino “Budiša” blagotvorno djelovati na hrvatski nacionalistički mamurluk, u smislu njegovoga pretvaranja u novu euforiju, po uzoru na pijanca koji glavobolju uspješno liječi jutarnjim dozama rakije.
Budiša je nacionalist prerušen u liberala, koji danas diskretno ili indiskretno kooperira s raznim hadezeovskim strujama, tražeći za sebe što komfornije situiranje na desnoj sceni kakva u hrvatskome političkome miljeu dominira. Njegov čovjek Joško Kontić izravno je u parlamentu zaštitio Ivića Pašalića od sankcija zbog pseudopretvorbe Večernjeg lista, a potom je i sam Budiša otvoreno naglasio svoju bliskost s Pašalićem, slikajući se uz njega na alkarskome naci-derneku u Sinju. Njegova vezanost za HDZ racionalne je prirode, onoliko koliko je njegova vezanost za Tuđmanovu uspomenu proizvod njegovih nacionalističkih emocija.
Što god politički bio, on je sad arbiter elegantiae u HSLS-u i ministri mu dolaze na poklonjenje. Prema njima postupa po obrascu mitološke poetike: Bačve dvije Zeus u rukama nosi, iz jedne darove daje zle, iz druge darove dobre. Marksistički rečeno: svatko prema sposobnostima, svakome prema zaslugama. Fenomenologija Budišina povratka – prema novinskoj frazi – “u tim šefova petorke”, povezana je prije svih s Goranom Granićem, potpredsjednikom Vlade, premijerovom Katicom za sve. Mediji su progutali propagandističku tezu kako se Budiša na Granića ljuti jer ovaj svoju političku poziciju nije “gradio kroz stranku nego kroz Vladu”, implicirajući kako je Budiša toliko zaljubljen u HSLS da ga bilo kakva “secesija” prominentnih parteigenossea* baca u depresiju i nagoni na principijelno kažnjavanje ukorima pred isključenje. Granić će, po svemu sudeći, u sudaru s Budišom na vlastitoj koži iskusiti mudre riječi koje je Tito svojedobno uputio Krleži: “Partija, brate, može bez tebe, ali ti ne možeš bez partije.”

Zaljubljenost u samoga sebe
U stvarnosti, Budiša je zaljubljen u samoga sebe i organski ne podnosi vlastito svrstavanje u drugi plan, a njegova propagandna briga za stranku i državu manipulativno je sredstvo za osobno transferiranje u fokus javne pažnje. Na noge mu, naravno, dolaze osobe koje iz Budišinoga egocentrizma izvlače vlastitu korist. Uz stranku na vlasti, pa bila ona i mala, idu položaji, sinekure i niz životnih radosti, a sve to osigurava vođa. Ipak, slučaj Gorana Granića obilježavaju neke specifičnosti. Kad je postao zamjenik premijera, čovjek se po logici stvari vezao uz Ivicu Račana – čiji biro servisira – a ne uz Budišu, čiji je biro bio zastupnička stolica u parlamentu.
Marljiv i “radoholičan” kakvim ga je Bog dao, preuzimajući na sebe niz državnih obaveza osiguravao je Račanu toliko potrebno vrijeme za odmor, putovanja, slikarske aktivnosti, razmišljanje i studiranje političke poetike. Javnu pažnju koju je na sebe privukao tandem Račan – Granić, Budiša je doživio kao osobni psihološki problem i odlučio se re-lansirati na položaj s kojeg može narušiti opisanu idilu smjenjivanjem Granića. U redu; to je bilo predvidljivo. Nejasno je, međutim, zašto je racionalističkome Goranu Graniću, koji je znao što ga čeka nakon Budišinoga izbora, bila potrebna jedva podnošljiva patetika – preuzeta iz provincijskih kazališta kakva su u razdoblju socijalističke obnove po selima širila pozitivističku misao – koju je demonstrirao u svome, osjećajima nabijenome nastupu na stranačkoj konvenciji.
“Opraštam Vam, Budiša, oprostite i Vi meni”, deklamirao je Granić na stranačkoj sceni kao da se priprema za posljednju pomast. U formi “pokajanja” nabrojio je svoje radne “trijumfe” ostvarene u Vladi, i kad su promatrači već pomislili da će – nakon izvršene samokritike – Budišu zamoliti za drugarski zagrljaj koji bi mu otvorio perspektivu za ostanak na funkciji, uspio je na kraju balade probosti samoga sebe, upućujući Budiši – koji ga je slušao s budističkim mirom – završni stih: “Ne mogu vam povjeriti svoju budućnost i profesionalnu karijeru, jer me u posljednje dvije godine niste uspjeli u to uvjeriti.” Nakon traženja i nuđenja oprosta Granić se na kraju odlučio za konfrontaciju, simbolizirajući tim patetično-iracionalnim ponašanjem cjelokupnu antilogiku hrvatske politike. Neka nama Budiše; sprdali su se s njim, ali pridigao se poput Lazara i sad će neprijateljima, Hrvatskoj i svijetu – Bogu hvala – iznova demonstrirati razorne efekte svoga legendarnoga “odlučnoga možda”.

Stupac tjedna: Odjeci latinice
Podatak da jedna razmjerno benigna tv emisija na temu katastrofalnoga stanja u domaćem pravosuđu – kao što je nedavno bila “Latinica” – može proizvesti tektonske poremećaje na lokalnoj pravosudno-medijskoj sceni, kulturološka je bizarnost prvoga reda. Protiv pojedinih sudionika emisije državni odvjetnik Radovan Ortynski – koji se u emisiji odbio pojaviti – najavio je pokretanje istražnoga postupka.
Autor emisije Denis Latin prijavljen je – inicijativom direktora HRT-a Mirka Galića – etičkoj komisiji HRT-a. Potpisnika ovih redaka urednik konkurentskoga magazina – za kojeg se ne zna je li u trenutku pisanja teksta bio pod alkoholom ili kokainom – atribuirao je kao fašista. Uglavnom, osobe koje su protagonisti hrvatske pravosudne tragedije, i koje medijski i pravno štite leđa pojedinim kriminalnim skupinama, izvode organiziranu akciju protiv ljudi koji se o tome usuđuju nešto javno reći. Samo naprijed. Kad je kurvin pir, neka je na vodi.

Vezane vijesti

Liberali računaju na poštene iz HDZ-ove biračke mašine

Liberali računaju na poštene iz HDZ-ove biračke mašine

Dražen Budiša predstavljen je danas na HSLS-ovom skupu u Zadru kao nositelj liste Hrvatske socijalno-liberalne stranke u 9. izbornoj jedinici.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika