Objavljeno u Nacionalu br. 326, 2002-02-12

Autor: Denis Latin

Elementa Latina

Slaven Letica, Mirjana Hrga i Viktor Ivančić – na istoj strani

Napokon se i to dogodilo. Mirjana Hrga, Slaven Letica i Viktor Ivančić na istoj strani.

Napokon se i to dogodilo. Mirjana Hrga, Slaven Letica i Viktor Ivančić na istoj strani. Ono što ih spaja grupovski je gazda koji im u ovom trenutku jedini može osigurati kutak za profesionalno preživljavanje, opstanak na medijskom tržištu, kakvu-takvu apanažu. Združene snage za obranu grupovskog monopola gube tlo pod nogama, pa se stoga u njihovim nezadrživim nasrtajima na one koji su rekli da je car gol gube sve ideološke razlike: motrištarska poletarka, svehrvatski doktor za ništa i fobični čuvar ekskluzivnog prava na profesionalno čistunstvo odjednom postaju istomišljenici.
“Ova pošast koja se zove ‘kartel Grupo’, koja čuči iza svakog grma, koja presreće nevine bakice i otima im torbice, koja jede malu djecu, koja kontrolira Vladu i Predsjedničke dvore, koja pišti iz svake radio-stanice, pošast, ukratko, koja onemogućava normalnu medijsku egzistenciju, poštenim, profesionalnim nezavisnim, moralnim i slobodoljubivim novinarima, kao što je on Denis Latin”, piše Viktor Ivančić u svojoj optužnici koja kao da je rađena po metodologiji Letičinih “Vještica iz Rija” i kao da je naručena po mjeri nekadašnjih Hrginih “Motrišta”, po nalogu Ninoslava Pavića i Radovana Ortynskog osobno. Možda će upravo ovim tekstovima Feral dobiti koju reklamu više, pridobiti glavnog kontrolora hrvatskog marketinškog kolača i tako svojim čitateljima potvrditi svoje ekskluzivno pravo na obranu ljudskih prava i profesionalnu savršenost kakvu nikada neće imati novinarska i nekonformistička organizacija kakva je Hrvatsko novinarsko društvo.
Ivančić će svojoj novinici dati za pravo da s EPH tikve sadi, uz tržišnu proviziju, ali to isto pravo neće dati meni kad za zakoniti ugovor što sam ga sklopio ne s Miroslavom Kutlom, kako bi mu u novonastaloj situaciji odgovaralo, nego baš s istim takvim EPH od kojeg danas očekuje marketinške usluge i s Ninoslavom Pavićem koji se tada pred pedesetak televizijskih novinara predstavljao kao jedini i pravi vlasnik nesretne “Mreže”. Ivančić, kao i cijeli Feral, redovito slaže činjenice prema tezama, a ne obrnuto, nastojeći me na sve moguće načine upetljati u mrski mu kutleraj. On namjerno zaboravlja da smo upravo zahvaljujući objavljivanju ortačkog ugovora “Grupo” na papiru shvatili da smo i ne znajući bili dio šireg plana. To znaju svi novinari koji su se od devedesete do danas upleli u Pavićevo vrzino kolo: najprije oni koji su se odmetnuli u Nacional, nakon toga građani i novinari Stojedinice, nekoliko godina poslije nesretnici na “Mreži”, a kako se sada čini, zbog nerazumijevanja pravila tko jači taj kvači, sljedeći bi mogao biti upravo Viktor Ivančić. Tek na nekoliko rečenica opaske o tome kako EPH putem marketinga može i ne mora držati Feral na životu, ovaj je u posljednjem izdanju tih niskonakladnih novina raspalio četiri stranice traktata čija je jedina namjera bila da me kao novinara i čovjeka diskvalificira ne bi li tako gaseći vatru na kojoj se s Pavićem počeo peći ugasio i odmakao od sebe i svoje redakcije problem koji itekako osjeća.
Ivančić ne voli tržište i njegova načela pa će tako nekoliko puta spomenuti “onih pola milijuna dojč maraka koji bi, uz pametno sročenu optužnicu i dobro prepariranu javnost, trebali leći na njegov račun”.
Pravednik Ivančić ne voli da se poštuju jednom potpisani ugovori pogotovo ako su oni štetni za njegova sadašnjeg marketinškog patrona. Sasvim je drukčije, naravno, stvar postavljena kad su u pitanju njihova nenaplaćena potraživanja i tužbeni zahtjevi kojima moraju udovoljiti po sili zakona. Ivančić vrlo rado druge, kad mu zatreba, dovodi u vezu s Kutlom i Baračem, Ortynskim ili Petračem, ali ne dopušta da se javnost navikla na njihovu “dosljednost” i ideološki fanatizam prenerazi servilnim intervjuom s Ivićem Pašalićem, sasvim slučajno potencijalno jednim od četiri ortaka kojeg je Feral često prepoznavao upravo u njegovu liku. Ivančić šizi zbog nekakvih popisa za likvidaciju iako tako nešto već godinama čine upravo njegove novine, redovito izbjegavajući onu drugu stranu, koja bi također možda imala nešto reći, ali se to “feralovskom” politbirou ne uklapa u njegovo viđenje stvarnosti.
Uostalom, nije li četiri stranice teksta posvađanog s činjenicama, natopljenog u zadah trulih jaja, upravo nastavak popisa za likvidaciju koji te novinice promoviraju u posljednjih nekoliko brojeva. No sve to ima smisla: marketinški gazda će trljati ruke, reklame će možda napokon dolaziti, pa će Feralov placet za pravljenje popisa za likvidaciju možda i opstati koji mjesec dulje.
No Ivančić si može dopustiti sukob interesa. On, kao i Branko Tuđen, sve su spremni napraviti za svog gazdu. Čak i lagati. U nedostatku argumenata poslužio se “Latinicom” iz 1994. koja je govorila o slobodi medija i o tome može li se predsjednika Republike tretirati kao govno godine. Tada u studiju jesu gostovali Ivkošići, Olujići i Freundlichice, ali su kao i tisuću puta dosad i feralovci bili pozivani u moju emisiju. S različitim izgovorima pozive su najčešće odbijali smatrajući da je ipak sigurnije pamflete ispisivati u svoja sigurna četiri zida.
“Latin smatra ‘borbenim’ ono kolektivno nabacivanje pljuvačke na praznu stolicu Radovana Ortynskog u njegovu studiju, što je bilo toliko hrabro, viteški, toliko džentlmenski, toliko novinarski profesionalno…”, kaže Ivančić opisujući zapravo samoga sebe. Upravo tako radi on i njegova redakcija: nabacuje pljuvačku na koga god poželi, ovaj put na mene, drugi put na nekog drugog i tako već cijelo jedno desetljeće. Uvijek i isključivo samo s jedne strane, što je valjda hrabro i viteški, novinarski profesionalno. Redakcija koja kronično ne trpi drukčije mišljenje i nikad javno ne nastupa izmišljajući za to stotine razloga, pogotovo kad treba zaštititi gazdu za marketing. Svoju i redakcijsku isključivost i sam izvrsno objašnjava, ali ovaj put misleći da tako može najbolje neukom puku naviklom na usađivanje svojih “istina” preparirano objasniti moju opsjednutost aferom “Grupo”. Ovaj ortački ugovor, njegova forma i sadržaj detaljno je prezentiran cijeloj hrvatskoj javnosti. Zaključci su slobodni, a za Viktora Ivančića oni su i samootkrivajući i samoanalitični.
“E sad, nekako mi izgleda kao gubljenje vremena baviti se ozbiljnije ovakvim budalaštinama, pa bi uspaljenog sveca-početnika najpriličnije bilo uputiti kakvom specijalistu za manična oboljenja, nekome tko se klinički bavi fobijama i sličnim duševnim poremećajima vezanim za ukazanja i bijelih guštera i bijelih miševa, ako za to još uopće ima vremena. Međutim, ja naprosto nisam toliko human. Ne da mi se predvidjeti baš svaku muhoserinu na vlastitome prozorskom oknu, pa mi ne preostaje ništa drugo nego povremeno zasukati rukave, latiti se krpe, obrisati smradnu izlučevinu i otpraviti je s mlazom vruće vode u kanalizaciju. U prirodno stanište. Dobro, u ovoj zemlji je normalno da vas svaki profesionalni patuljak i moralna fukara proglasi mafijašem, pripadnikom ‘kartela’ i Pašalićevim plaćenikom, ali ja nemam svetačkog dara da im okrenem i drugi obraz”, dijagnosticira sam sebe Viktor Ivančić pokazujući svoje višegodišnje proučavanje tako teške i zahtjevne medicinske znanosti kakva je psihijatrija.
Urednik je ovu neviđenu tjeralicu dobro prelomio i ispravno svrstao u rubriku zdravstva, s temom o fobijama vlastitoga uredništva. Ta fobija rezultat je neurotičnog sukoba između dviju nespojivih činjenica: Feral bi htio biti neovisan, ali imati dobre odnose sa svojim marketinškim gazdom koji mu jedini može osigurati opstanak u budućnosti. Vlastitim priznanjem o marketinškim dealovima s EPH i njegovim vlasnikom upropastila je dugogodišnju sagu o njihovoj nepotkupljivosti. Smrad koji se širi iz posljednjeg Ivančićeva teksta to samo jasno i nedvosmisleno potvrđuje.

Vezane vijesti

Recesijski paraziti: Slaven Letica za tisuću kuna prodaje titule heroja...

Recesijski paraziti: Slaven Letica za tisuću kuna prodaje titule heroja recesije

Nakon što je Slaven Letica nedavno predstavio internetsku stranicu na kojoj hrvatske tvrtke dijeli u različite kategorije: žrtva, pravednik, profiter… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika