Objavljeno u Nacionalu br. 822, 2011-08-16

 

Pismo iz Londona

D&G su krivi za sve

Jedini dućan koji je preživio divljačke napade i ostao netaknut u lancu razorenih trgovina u Clapham High Streetu bila je knjižara Waterstones, tamo ove moderne bitange ništa nije zanimalo Napisala: Svetlana Knežević

Na meti kradljivaca bili su
skupi televizoriNa meti kradljivaca bili su skupi televizoriMožda bi, gledani mojim okom imigrantice, svi ovi nemiri i imali nekog smisla kad bi bili izraz autentičnog protesta protiv “institucionalizirano rasističke” policije koja je već desetljećima na ratnoj nozi s etničkim manjinama ili pak rezultat nezapamćene ekonomske krize koja je najviše udarila po džepu najsiromašnijih slojeva Britanaca. Činjenica je, međutim, da su nerede izazvali klinci (11+), odnosno bande klinaca, među kojima i ženske (ako znate za Little Britain’s Vicky Pollard, stereotipni “chav”, agresivnu tinejdžericu i mladu delikventicu koja je prerano postala majka - eto vam malo i mentalne slike). Inicijalna ideja protesta i revolta protiv policije koja je priznala da je prva pucala na mladoga crnca u Tottenhamu, prerasla je u alibi za horde razularene, poluobrazovane djece koja već godinama “žive na crno”.

Napuštaju školu bez kvalifikacija i kače se na državne jasle koje im osiguravaju ne samo nužni smještaj i redoviti tjedni džeparac, nego i kuće, osobito za samohrane, tinejdžerske majke. U vrijeme ekonomskih restrikcija i najava novih ozbiljnih rezova, “djeca” su – naprosto - bijesna.


A ONDA SU TI “KLINCI” napravili lom: palež i krađu. Ako možda mislite da su ta djeca bila samo malo gladna, gadno ste se prevarili. Nisu dirali ni kruh, ni mlijeko, pa ni čokoladu… U jednom su lokalnom Tescu porazbijala sve redom, a ukrala samo - šampanjac. Ako ste se možda pitali gdje su toj djeci roditelji ili barem majke, obratite pažnju na snimke na YouTubeu na kojima su te iste majke pomagale da se luksuzna lovina preveze kolima do njihovih kuća. Tijekom svog tog grandioznog lumperaja, divljeg “partyja” koji se poput epidemije bez najave ili upozorenja proširio po cijelom Londonu, krala se gotovo isključivo najluksuznija roba. Na meti su bili plazma televizori, mobiteli – ali samo oni smart (androidi), skupe tenisice, markirane trenirke i dizajnerske naočale, zapravo dijelovi općepoznate “uniforme” ovih očigledno oportunističkih siledžija – chavsa, kako ih ovdje nazivaju. Jedini dućan koji je preživio divljačke napade i koji je kao netaknut iskakao u lancu razorenih trgovina u Clapham High Streetu, bila je knjižara Waterstones, što rječito govori o intelektualnom profilu tih modernih bitangi. Tamo ih ništa nije zanimalo. Uostalom, tipični “juf” rijetko može spelovati i vlastito ime (iako je njihov ulični sleng na svoj način obogatio kolokvijalni engleski vokabular), ali će zato nepogrešivo procijeniti robu koju nosite i prepoznati svaku marku, čak i en passent. Pa će tako lijepo odjevenoj ženi u prolazu dobaciti: Nice shit, honey!!! Sve mi je to kao dugogodišnjoj suradnici posh lifestyle magazina u Londonu odavno poznato. Kad sam prije nekoliko godina za britanski Elle radila analizu o tome tko su čitateljice magazina, radni naslov teksta ujedno je bio i moje početno pitanje “Vide li nas uopće”. Anketu sam provela po istočnom i južnom Londonu među mladim, trendy Azijatkinjama i Crnkinjama.

Dala sam im da pregledaju jedan broj časopisa i zamolila da kažu svoje mišljenje. Bilo je to u vrijeme kad su se stvarala danas jaka imena londonske modne scene. Mnogi tek diplomirani studenti s art koledža živjeli su upravo u tim dijelovima grada i krpali kraj s krajem u skvotovima koji bi preko noći pretvorili u modni studio, izložbeni / revijalni prostor. Gareth Pugh ili Jonathan Saunders, danas zvijezde britanske mode, godinama su mukotrpno radili i gradili svoje modno ime, a svoje prve revije održavali su u prostorima iskamčenim od lokalnih restorana, galerija i butika koji su sada postali glavna meta huligana. No priča o rađanju nove londonske mode u njihovu neposrednom susjedstvu, mladim anketiranim djevojkama nije bila nimalo zanimljiva. Raspitivale su se znam li “kojeg kreatora nosi Beyoncé” i družim li se “možda s Naomi Campbell”. U časopisu su im se oči zadržavale na reklamama za D&G, a gotovo da su “mazile” papir na kojem su otisnute Chanelove reklame...

FASCINACIJA TE “DJECE“ luksuznom robom i takvim načinom života – golema je - a najtužnije je što odbijaju prepoznati činjenicu da se do luksuza može doći samo ogromnim trudom. Sramotu koju osjećaju stariji žitelji ovih dijelova Londona najbolje je izrazila (snimka je na YouTubeu) jedna stara crnkinja koja je huligane ganjala štapom i psovala: “Pogledajte ovaj dućan ovdje... Vlasnica je godinama teško radila da uspije, a vi ćete to sada tek tako zapaliti? Ma nije to zbog j....og čovjeka ubijenog u Tottenhamu, to je samo da biste uništavali! Osvijestite se, crnci!!!” Gledajući lica huligana uhvaćenih CCTV kamerama – jasno mi je da ovi nemiri nisu nastali zbog boje nečije kože. Dapače, u toj “multikulti huliganskoj Britaniji” zastupljena je ama baš svaka etnička manjina...

Vezane vijesti

Ušminkani vodoskoci u nekadašnjem carstvu sitnih dilera

Ušminkani vodoskoci u nekadašnjem carstvu sitnih dilera

Prošloga tjedna u Londonu je za javnost otvoren Granary Square, jedan od najvećih urbanih javnih prostora tog tipa u Europi koji će veličinom… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika