Ferran Adrià, jedan od najboljih kuhara na svijetu, sa svojim timomJesu li kuhari, zahvaljujući reality showovima i kulinarskim TV-kanalima, danas postali tako velike zvijezde da je naprosto nemoguće izbjeći i to da baš oni kojima se molimo na oltaru najfinijih delicija i oblizeka, ponekad reklamiraju namirnice (i druge proizvode) čija kvaliteta nije uvijek “ajnc-a“? Što se to događa u svijetu vrhunske kuhinje, pitaju se food afficionadosi. Svaka je para mila, ma koje vjere bila, kažu jedni, a drugi tvrde da samo treba uistinu dobro znati zašto se prihvaća angažman u nekoj reklami i da nije uputno poistovjećivati sve slučajeve jer ni izdaleka nije isto reklamiraju li neki turbo-loš fast food ili pak propagiraju odličnu hranu iza koje bi i sami mogli stati, te usmjeravaju li svoje honorare prema kulinarskim eksperimentima ili se smiješe i poručuju nam da su baš te i te četkice za zube najnaj... a zapravo ih baš briga.

CIJELA JE PRIČA, barem na svjetskoj razini, počela kad je prije izvjesnog vremena kuhar nad kuharima, chef kojeg kao svog kulinarskog uzora i idola citiraju i najveće kuharske zvijezde, a poštuju i obožavaju gotovo svi gastroznalci, Ferran Adrià, objavio da na neko vrijeme zatvara legendarni katalonski elBulli (po najprestižnijem izboru San Pellegrinu čak pet puta proglašen najboljim restoranom svijeta). Mnogi su tada bili šokirani, neki i tužni. No donekle je umirivala objava da će se Adria privremeno posvetiti kulinarskim istraživanjima i oformiti elBulli Foundation, svojevrsni trust kulinarskih mozgova koji bi zajedničkim snagama trebali iznaći i ponuditi nove, još neviđene i nadasve kreativne gastronomske ideje. Međutim, dogodilo se da je Adrià prihvatio ponudu jedne velike korporacije, točnije PepsiCo-a, s kojom povremeno surađuje još od 2005. godine: Lay’s Artesanas maslinova ulja i Alvalle juhe. Kažu, doduše, da je angažiran na razvoju kreativnih koncepata hrane, istraživanju novih, inovativnih i zdravijih metoda obrade hrane, na praćenju trendova u svjetskom kulinarstvu i razvoju nečega što u PepsiCo-u nazivaju “new snackable foods“.

ALI BEZ OBZIRA NA “dobre namjere”, ostaje činjenica o suradnji izumitelja molekularne Stevo Karapandža bio je najpoznatiji kuhar bivše državekuhinje s jednom korporacijom, vezivanju velikog svećenika gastronomije uz jedan globalni brand koji baš kod “foodieja” ne uživa osobiti ugled, a najpoznatiji je po ne baš zdravim slatkim gaziranim pićima. U PepsiCo-u su izuzetno uzbuđeni suradnjom i najavljuju da će gastronomski velikan zasigurno pomoći kompaniji da razvije sastojke koji će pojačavati okuse i prirodno čuvati hranu te tako njihov prehrambeni portfolio učiniti zdravijim, ali i sofisticiranijim. Štoviše, daju mu odriješene ruke da prati gastronomske trendove i obilazi svijet u potrazi za inspiracijom koju će potom podijeliti s njima u cilju smanjivanja udjela masti i ulja u postojećim proizvodima i zamjene zdravijim, a jednako finim, pa i finijim alternativama. Indra Nooyi, predsjednica i CEO PepsiCoa kaže: “Naša je kompanija oduvijek prednjačila u inovativnosti pa ne treba čuditi ovo partnerstvo s najboljim chefom na svijetu. Sigurna sam da će nam pomoći novim kreativnimkonceptima i idejama”, pa dodaje: “Naravno, nećemo se odreći ni svojih, naša kompanija ipak ima tradiciju dugu 46 godina. Misija nam je zajednički stvoriti vodeći svjetski gastronomski think tank i istraživački centar.” Adrià predvidljivo uzvraća da mu je čast što PepsiCo podržava njegovu viziju, ali svjetska gastro javnost nestrpljivo očekuje nastavak i strahuje od udvorništva i dodvoravanja velikom kapitalu. Nameće se pitanje: Treba li Adriji suditi? Dvojbe su realne: možda će veliki novac doista omogućiti dobre nove stvari i unaprijediti gastronomiju? Ali, možda se veliki alkemičar hrane naprosto prodao za novac?! Gastronomski puristi zgranuti su i jednodušno protiv, no slavni Katalonac ni u kojem slučaju nije ni prvi a ni jedini slavni kuhar koji se, kako to neki misle, “prodao” krupnom kapitalu. Što se to događa, koji sve high-end chefovi i zašto surađuju s mainstream korporacijama? Leži li odgovor uvijek na istom mjestu: na njihovu bankovnom računu?

HRVATSKI GASTRO BLOGER Darko Baretić (www.vinskaprica.com) tvrdi da ni jedan svjetski restoran s tri Michelinove zvjezdice gotovo ne može preživjeti, te da sve kuhare koji su ušli u suradnju s krupnim kapitalom (u odgovarajućm kontekstu) treba pokušati razumjeti kad se, naizgled, “prodaju” za pare. Nedavno je proslavljeni kuhar njujorškog restorana Oulino, Nate Appleman, najavio suradnju s lancem brze hrane Chipotle. Evo kako to opravdava: “Otkad znam za sebe, hrana je moja opsesija: od zamrznute pizze koju sam jeo odrastajući u malom gradiću u Ohiu, do studiranja kuharstva od moje 14. godine, preko istraživačkih kulinarskih ekspedicija u Italiju, do hodočašća u slavne francuske restorane i obilaženja uličnih štandova s hranom u Aziji. Cijeli je moj život ispunjen udisanjem, kuhanjem, jedenjem i razmišljanjem o istoj stvari - hrani. Ta se opsesija pretvorila u karijeru koju obožavam, ali do sada nikad nisam imao priliku utjecati na živote toliko ljudi pa suradnju s Chipotleom doživljavam ne samo kao novo poglavlje u svom životu, nego nešto najuzbudljivije što sam ikada napravio i kao šansu života. To je organizacija koja uistinu može utjecati na milijune ljudi, ne samo konzumenata, nego i stočara i ratara koji proizvode hranu na ispravan način. Osjećam se odlično jer više nisam sam, nego dio mega-snage, jedan od čak 25.000 zaposlenika Chipotlea.”

UISTINU - ZVUČI ISKRENO. Baš kao i mogućnost da Adrià jednostavno treba korporacijski novac da bi ostvario svoja gastro istraživanja. No kako opravdati ikonu svjetske kulinarske scene Marca Pierra Whitea, koji je bio mentor slavnima Gordonu Ramseyju i Mariju Bataliju, čovjeka kojeg su svi smatrali autentičnim gastro snobom u najboljem (premda i u pogrdnom) smislu, koji je svoj lik i djelo prodao Knorru, kompaniji koja proizvodi juhe iz vrećica i kocke za bouillon? Ili pak, što misliti o slučaju suradnje na relaciji Tom Collichio – Diet Coke? Tom Colicchio superuspješan je njujorški kuhar i autor kuharica, kao i predsjednik žirija kuharskog TV serijala “Top Chef”. Mnogi drže da su upravo njegove prodorne plave oči, ćelava glava i izravan nastup najviše pridonijeli popularnosti ovog showa koji se emitira već petu sezonu zaredom. U intervjuu koji je Colicchio ne tako davno dao časopisu Time, nadugo je i naširoko objašnjavao svoju kulinarsku ideologiju i važnost svježih namirnica u kuhinji te povjerio novinarima trikove kojima je svoga sina navodio da jede mnogo povrća i ostalu zdravu hranu, a onda se prije dvije godine pojavio u reklami za - ni više ni manje nego - Diet Coke. Na sve napade, međutim, mirno je odgovorio: “U svojoj kuhinji koristim zdravu hranu, nikad ne bih reklamirao nešto za što držim da nije zdravo - ali ne želim biti ni licemjer: i ja pijem Diet Coke.”

Kulinarski showovi gotovo su svakodnevno na TV-uCARLA HALL TAKOĐER JE slavna postala sudjelovanjem u serijalu “Top Chef”, a lovu je naknadno zaradila reklamiranjem mačje hrane Fancy Feast uz slogan: Zamislite koliko mačaka usrećujete! Gastro čistunci diljem svijeta su zavapili: Kuha li ona tu hranu? Ili je možda čak i jede? Alex Guarnaschelli, zvijezda Food Networka, ali i zvijezda - chefica manhattanskog restorana Butter (maslac), nedavno se pojavila na web reklami za margarin pod tvorničkim imenom I Can’t Believe It’s Not Butter! (Ne mogu vjerovati da nije maslac). Poklonici i fanovi su zgranuti: zar Alex?! Kako baš ona koja posjeduje restoran koji se zove Maslac, reklamira – surogat maslaca? Na internetskom sajtu kompanije piše da je Alex “odrasla gledajući svoju majku kako uživa u svom jutarnjem prepečencu premazanom upravo namazom I Can’t Believe It’s Not Butter! pa je neizbježno bilo da je do danas ostala vjerna i zaljubljena u taj namaz”. Skeptici su s pravom skeptični... A u nas? Mišljenja i akcije su podijeljeni. Mnogi se do danas sjećaju Steve Karapandže, “Malih tajni velikih majstora kuhinje” i Vegete, Ana Ugarković reklamira posuđe Delimano, a u njenoj su TV-emisiji prisutni i mnogi drugi “product placementi” (kako se naziva strateško – i plaćeno – postavljanje određenih brandova na dobro vidljiva mjesta), Stephan Macchi reklamira Feravino, Marin Rendić Vegeta grill Boss te kućanske aparate Kenwood i De Longhi, a darling “Masterchefa” Mate Janković - Cekin piletinu iz Vindije. A i to su samo primjeri kojih se prvo možemo sjetiti. Loše? Dobro? Neutralno? “Nemam ništa protiv toga da kuhari reklamiraju proizvode. Ne vidim osobitu razliku između, recimo, Mariah Carey koja reklamira Pepsi i nekog kuhara koji reklamira pastu za zube. Mislim da je za kuhara mnogo opasnije da se veže uz prehrambeni brand jer asocijacija može trajati vrlo dugo, pa je mnogima i danas Vegeta prva pomisao koju vežu uz Stevu Karapandžu, a ne da je on uistinu vrhunski kuhar. Osobno ne bih reklamirao ništa u što ne vjerujem i što ne koristim u vlastitoj kuhinji, iako mogu shvatiti i one koji se odluče na drukčiji korak”, kaže Tomislav Gretić, član žirija Masterchefa i glavni kuhar u rovinjskom hotelu Monte Mulini, pravi hrvatski kuhar “s pet zvjezdica”. Upravo četkice za zube reklamira slavni kuhar Emeril Lagasse, i to od 2003. godine, otkad je zaštitno lice za Crest pastu za zube, i to “Whitening Expressions” okuse (vanilija i slično). A sličnu je karijeru odabrao i Homaro Cantu, chef čikaškog restorana Moto, koji reklamira zubni konac. U nas, pak, suzdržano poput Tomislava Gretića razmišljaju novi naraštaji kuhara. Šime Sušić, mladić koji je u prvoj sezoni megapopularnog serijala “Masterchef” u pravom sportskom finišu deklasirao starije i iskusnije natjecatelje, u nedavnom intervjuu koji je dao časopisu Elle prilično odrješito izjavljuje da mu nije ni nakraj pameti “prodavati se”. Što je bolji i ispravniji put i je li novac jezičac na vagi koji određuje odgovor na pitanje “Jesu li se prodali” ili pak želja da propagiraju dobro kulinarstvo i unaprijede način na koji se hranimo, zasada ostaje bez odgovora. Ali očigledno je da će se priča nastaviti.