s
Dnevnik

Srijeda, HRT 1, 19.30

četiri kaktusa

Da usred Dnevnika počne jedan drugi Dnevnik, to još do sada nismo vidjeli, ali bilo je lijepo i neodoljivo komično. Najednom se umjesto čitalice Nensi pojavio jedan čiko striček s naočalama i strogo rekao: “Dobro veče”. Pritom je malo uvukao glavu u ramena, kao boksač, ali ju je odmah vratio u prvobitan položaj, kao kornjača. Zatim je što je god strože mogao izjavio: “Smatram da je bla-bla-bla…”. Iza stričeka čike vidjela se ogromna zgrada Hrvatskog radija i televizije, tek toliko da se vidi da je dobrovečerac sve to, on je Hrvatska, on je Radio, on je Televizija, a javnosti je otprije poznato da je on hrvatski akademik. Odmah se vidjelo da se direktor Mirko Galić Duvanović nimalo ne šali kad takvu personu pušta da mu apokaliptički prekida Dnevnik: simbolička razina (zgrada i striček) hitro je dopunjena konkretnom, pa su se u dnu ekrana pojavila slova “Vlatko Silobrčić predsjednik Vijeća HRT-a”.
Što gospodin Silobrčić hoće? U prošlom broju Nacionala objavljen je odličan tekst Jasne Babić o načinima na koji HRT korumpira neke članove Silobrčićeva bezgrešnog Vijeća. “Tražim od novinarske udruge i cjelokupne hrvatske javnosti da onemogući neargumentirane napade”, zahtijeva Dobrovečerac. Argument za ovu tražidbu mu je da Nacional, dovodeći u pitanje moral članova, izravno ometa djelovanje Vijeća na ostvarenju njegovih osnovnih zadataka. neizmjerno komičnija od ove komične argumentacije, jer takvim pisanjem Jasne Babić može se samo popraviti rad Vijeća, je nezaboravna pojava g. Silobrčića u njegovu vlastitom Dnevniku.
Postoji u odličnom srbijanskom filmu “Lijepa sela lijepo gore”, živoga genija Srđana Dragojevića (autora filma “Rane” i sadašnjeg holivudskog patnika), tamo u onom tunelu među opkoljenim četnicima, komičan lik koji stalno u džepu nosi vilicu i zamara okolinu pričom da su Srbi izmislili vilicu i njome (boc-boc) elegantno konzumirali meso još dok su nekulturni Europljani jeli prstima. Ovaj teoretičar kulturne supremacije, to je bar jasno, nečuven je primitivac, teška seljačina čak i među četnicima, ima nadimak Viljuška i životnu želju da se pojavi na televiziji. Čim vidi kameru g. Viljuška kaže “i ja bih nešto da izjavim za Dnevnik”, što je vrlo ilustrativno, jer kameru uključuje strankinja koja ne radi za Dnevnik, a svi skupa nalaze se u okruženju iz kojega će teško itko izaći živ. Unatoč vlastitoj beznačajnosti i očitoj zabludi da ga snimaju za Dnevnik, jezivo komični medijski praktičar g. Viljuška odlučno doživljava sebe i Dnevnik kao idealnu kombinaciju.
Može se, bez ikakvog pretjerivanja, reći da je Dnevnik Hrvatske televizije večeras ispunio želju g. Viljuške, tj. na našoj tv pojavio se naš medijski ekvivalent gospodina Viljuške, u liku akademika Vlatka Silobrčića. Moramo li ga zvati Vilica? Ako u svojem idućem Dnevniku bude to tražio od novinarske udruge i cjelokupne hrvatske javnosti, rado ću mu izići u susret. Ipak je čovjek hrvatski akademik, što zvuči krajnje pogrdno, no to je već izvan moje moći, pa molim udrugu i cjelokupnu javnost da napusti svaku nadu. Hrvatski akademik ostaje to što on jest.

Sport

Četvrtak, HRT 1, 19.55

vijenac

Boris Mutić komentira ispade naših navijača na košarkaškoj utakmici Cibone u Zagrebu i vrlo precizno kaže da bez oštrih represija prema izgrednicima neće biti nikakvog napretka. Šteta što g. Mutić ne komentira nogomet, jer tada bismo bili pošteđeni nemuštog govora njegovih kolega koji se nikada i ničim ne žele zamjeriti Dinamu i Hajduku čiji navijači prednjače u divljaštvu. Oni su fini ljudi, recimo Blažičko. Pošto je zadovoljio svoju strast prema Ivici Kosteliću, on se povukao i negdje zadovoljno odbija prve dimove cigarete, dok u nedjelju ujutro prijenos iz St. Moritza radi njegov kolega Filip Brkić. On ne dovikuje g. Kosteliću da se nagne naprijed i da još malo raširi noge. Ako na trenutak zaboravima Dušanovića i Sušeca, Blažičko je ipak samo jedan.

Željka Ogresta i gosti

Četvrtak, 21.

četiri kaktusa

Nešto ljigavije i odvratnije davno nije viđeno, pa se može reći da je gđa Ogresta nadmašila samu sebe, recimo onu sebe koja pokušava plesati s bivšim ministrom policije. Prvi posao nove glavne urednice, gđe Jasne Ulage Valić, trebao bi biti selidba ovog smeća, najtočnije zvanog ”Željka Ogresta i gadosti”, na neku dovoljno malu televiziju, ako takve uopće u Hrvatskoj ima. Nacionalna televizija ne bi se trebala baviti promocijom svinjarija saborskog zastupnika Ante Kovačevića. To kako on na pozornicu iznosi madrac i ponavlja uvrede Vesni Pusić, uz odobravajuće he-he voditeljice, to neka ostane unutar zidova kazališta “Kerempuh” i na zabavu onoj divnoj publici.

Televizija o televiziji

Petak, HRT 2, 16.12

vijenac

Dječak Filip Zubak (13), beskrajno simpatičan voditelj “Hrtića Hitića” i najveća dječja zvijezda HRT-a, konačno je dobio priliku da se pojavi i izvan svoje emisije. Nakon svega nekoliko riječi, koje je izgovorio na kraju priloga u čast desete sezone emisije, i opet je bilo jasno da je pred nama voditeljski talent kakav se rijetko rađa.

Cafe cinema

Petak, HRT 2, 22.30

kaktus

Serviser Davor Šišmanović ovaj put je htio popraviti rvacki film “Ajmo žuti” koji je trebao biti komedija. Pri ruci mu je bio čitav set ključeva, dizalica i raznog drugog priručnog alata. U Šišmanovićevu radu bilo je ankete, reportaže, filmske kritike, osvrta, komentara i čega god hoćete, ukratko prava žanrovska dragocjenost koju bi svaki normalan urednik ostavio na podu montažne sobe. No, gđica urednica je i sama bila oduševljena filmom, što se vidjelo iz njene prezentacije još dva afirmativna materijala o ovoj prekrasnoj komediji. Pošto su prošlog tjedna pokopali Nolu, izgleda da su se naši filmski neimari malo preplašili vlastite hrabrosti. Zamislite samo: napisati da je hrvatski film čisto smeće koje nitko ne će gledati, a država dala tolike novce, pa još i Televizija (na špici je pisalo: producent Mirko Galić, što je jedino smiješno).
Iz neposrednog iskustva znam da su “Ajmo žuti” beznadno loš film, jer imao sam to tužno zadovoljstvo gledati ga na premijeri. Prisjetio sam se svih onih filmskih bijeda koje sam u prošlom stoljeću gledao (i o njima pisao u Vjesniku, Danasu i Večernjaku) i bilo mi je neugodno među tom premijernom publikicom koja je pljeskala svojem filmu. Ipak smo mi danas, dame i gospodo, u 21. stoljeću.

Dnevnik

Subota HRT 1, 19.30

četiri kaktusa

Čitalica Buba (voditelj i urednik Danko Družijanić) se zablenuo u nizozemsko vjenčanje, teško mu se bilo vratiti na posao. On lijepo dođe na Televiziju, pogleda si zajedno s nama Dnevnik i ode kući. Još samo kad ne bi morao čitati ono između tih divnih priloga koje on nikada ne vidi prije emitiranja, jer on niti je voditelj niti je urednik. Da nije urednik to je jasno, a da je voditelj ne bi si dopuštao presretan izraz lica poslije nekih zanimljivijih stvari, recimo golotinje. Nensi Brlek također nije urednica, ali zna to sakriti, ne će ti ta ni jednom grimasicom odati da prvi put u životu vidi ono što najavljuje. Uči, Danko, samo ti uči.

Nedjeljom u dva

Nedjelja, HRT 1, 14.00

kaktus

Nema veze što je nastupila Maja, na zahtjev brojnih čitatelja koji su prošle nedjelje gledali Šuvara i ostali zadivljeni objavljujemo narodnu iz 1975. godine: “U Zagvozdu nema ništa/samo jedna trula višnja/na njoj visi Stipe Šuvar/izdajica, srpski čuvar”.

Vijesti

Nedjelja, 23.31

kaktus

U materijaliću o fašničkoj povorci u Đakovu vidi se zastava s hrvatskim grbom. Što na tom krivom mjestu i u još krivljoj prilici radi hrvatska zastava, nije nam objašnjeno, jer bila je to uobičajeno optimistična reportaža o našim uklapanjima u šire hrvatske i svjetske tokove. Eto i Đakovo ima svoj karneval, htjelo nam se reći. U tom opravdanom zanosu nekako se propustilo naglasiti đakovačku posebnost, onu iz prve rečenice (z kao zastava).

Svakodnevica

Ponedjeljak, HRT 1, 17.00

kaktus

Nerado koristim prostor za savjete o stylingu, ali ekonomist dr. Branimir Lokin znatno bi uštedio na troškovima za šampon kad bi pokosio one svoje duge vlati kojima od uha do uha prekriva svoju golu glavu. Moći se suočiti sa cjelinom hrvatskog gospodarstva, ali ne i s vlastita ćelom, oprostit ćete, izaziva stanovit dojam nekoherentnosti, a dojam koji ostavlja na gledatelje trebao bi biti prva briga čovjeka koji često nastupa u javnosti.