Chemical Brothers – ‘Come With Us’ (Virgin / Dallas)
Famozni Lou Reedov poučak: “Ne možete pobijediti dvije gitare, bas i bubnjeve”, odavno prihvaćen kao rockerski aksiom i mnogo puta parafraziran u dokazivanju prolaznosti onih žanrova koji ne prepoznaju snagu sirovoga gitarističkog riffa, bio je možda najozbiljnije doveden u pitanje onda kad su se na europskim top-listama prvi put pojavili bandovi poput Underworld, Prodigy, Leftfield i Chemical Brothers. Njihovi udjeli u oblikovanju pop glazbe 90-ih često su izazivali zavist ortodoksnih rockera, ali nikad nisu postali dovoljno veliki za suzbijanje raširenog uvjerenja da se i najdeblji zvučni zid podignut digitalnom tehnologijom može srušiti dobro postavljenom kombinacijom gitara, basa i bubnjeva. To se jasno vidi na primjeru članova U2 koji su odvojili mnogo vremena i novca za elektronske eksperimente na albumu “Pop”, pa ipak su znatno bolje prošli s gitarističkim intoniranim “All That You Can’t Leave Behind” koji im je donio čak osam nominacija za Grammy.
No ako se umjesto pravog rješenja za U2 traži gitaristički band koji će u studiju nadvisiti Chemical Brothers, natječaj će ostati otvoren, i to s malim izgledima da će se netko doista probiti kroz sve slojeve naslagane na prva tri albuma Toma Rowlandsa i Eda Simonsa. Njihov prvijenac “Exit Planet Dust” katkad se ubraja u najinventivnije albume prošlog desetljeća, a prilično je izvjesno da je upravo taj rad “braće po kemiji” bio temelj “big beat” stila. Drugi album “Dig Your Own Hole” pružio je rijetku priliku za zbližavanje rockera i “elektroničara”, a pripadajući hit singl “Block Rockin’ Beats”, najprije favoriziran u specijaliziranim dance magazinima, na dodjeli Grammyja proglašen je najboljim rock instrumentalom. U tom trenutku Tom i Ed bili su udaljeni samo nekoliko koraka od stadionskih pozornica, ali su se ipak zaustavili kad je trebalo provesti amerikanizaciju zvuka. Dok je drugi “big beat” prvak Fatboy Slim veći dio tantijema od zadnjeg albuma naplatio u američkim dolarima, oni su preko “Surrendera” učvrstili veze s britanskom indie-rock scenom i opet pomaknuli granice progresivne elektronske glazbe.
Uz takve prethodnike četvrti autorski album Chemical Brothersa “Come With Us” ima zajamčenu milijunsku nakladu, ali nakon 18 mjeseci intenzivnih studijskih radova fanovi su se mogli nadati i većim dometima. Naslovna kompozicija uglavnom će poslužiti za identifikaciju prepoznatljivog rukopisa, dok prvi jači pljesak treba sačuvati za tribal-house “Began In Afrika” koji se kao najavni singl već prošetao kroz britanski top-10. Proafrički spoj elektronskog ritma i “live” udaraljki u sljedećem broju “Galaxy Bounce” zamijenit će nostalgično podsjećanje na acid-house iz studentskih dana u manchesterskoj “Haciendi”, a ako se ostvare prognoze o masovnom povratku na rave partyje, to bi mogao biti i ultimativni ljetni hit. Komercijalni potencijal ne može se osporiti ni aktualnom singlu “Star Guitar”, ali on ipak ostaje ispod razine Chemical Brothersa, baš kao i “Elastic Eye” koji zvuči kao Jean-Michel Jarre u Daft Punk remiksu. Posve drugačiji dojam ostavlja “Hoops”, perfektno izvedena fuzija ambijentalnog trancea i klasične psihodelije, koja se zajedno s “Began In Africa” i s gostovanjem stare prijateljice Beth Orton u “The State We’re In” može izdvojiti u najzanimljiviju trećinu ovog albuma. Dosta se očekivalo i od vokalne asistencije Richarda Ascrofta u posljednjoj pjesmi “The Test”, no Tom i Ed su projektirali nešto poput cyber-Zeppelina, a bivši frontman Verve ipak se nije rodio za nasljednika Roberta Planta. Kad se sve zbroji, “Come With Us” je mnogo bolja investicija od razvikanih lanjskih LP-ja Daft Punk i Basement Jaxx, ali u klupskom undergroundu Chemical Brotherse vrebaju i opasniji konkurenti poput “breakbeat” dua Stanton Warriors koji je prošle godine bljesnuo s dva singla, a ovih dana dogovara detalje oko prelaska u “Warner” i snimanja debut albuma.

Groove Corporation – ‘Remixes From The Elephant House’ (Guidance / Trolik)
Roberto Cimarosti, Brian Nordhoff i Joe Stevens upoznali su se u dance bandu Electribe 101, koji je imao nekoliko klupskih hitova s pjevačicom Billie Ray Martin. Kad je ona počela solo karijeru, dečki su promijenili ime u Groove Corporation i specijalizirali se za dub-reggae. U vlastitom studiju “Elephant House” snimili su kultni dub album “Co-Operation”, a ubrzo nakon toga postali su traženi remikseri o čemu svjedoči i ova kompilacija materijala prikupljenog između 1997. i 2000. Od remikseva reggae evergreena “Legalise It”, “Police & Thieves” i “Cocaine In My Brain”, preko Marleyjeve “Put It On” i dub klasika Viviana Jacksona “Conqeuring Lion”, do intervencija na singlovima Rockers Hi Fi i Rae & Christian, gotovo da nema slabe točke, a visok prosjek održat će se i nakon drum ‘n’ bass zahvata izvedenog na “Across 110th Street” Bobbyja Womacka.

Karsh Kale – ‘Realize’ (Six Degrees / Trolik)
Suradnje s Herbiejem Hankockom, Billom Laswellom i Talvinom Singhom, remiksevi za Stinga, Manu Chaa i The Cure, samo su neki od testova koje je 27-godišnji Karsh Kale obavio prije završnih radova na debitantskom albumu. Newyorški perkusionist i programer na “Realize” je najviše istaknuo svoje indijske korijene i fascinaciju Singhovim albumom “O. K.”, a uspio je razraditi i neke posve originalne zamisli. Premda indijska klasična glazba provučena kroz futurističku Kaleovu “breakbeat” i “tech-house” produkciju traži neusporedivo pažljivijeg slušatelja od popularnih kompilacija “Buddha Bar” i “Asia Lounge”, čini se da je kalifornijska kuća “Six Degrees” ugrabila jednog od najperspektivnijih predstavnika “Asian undergrounda”.

Mariza – ‘Fado em mim’ (World Connection / Dancing Bear)
Obožavatelji Amalie Rodrigues već su bili spremni povjerovati da je klasični fado pokopan zajedno s njihovom kraljicom, kad je “portugalski blues” postao vrlo tražena roba na europskom tržištu. Mlada pjevačica Mariza drugo je najvažnije ime aktualnog fado revivala, a nakon ovacija kojima je ispraćena poznatija Misie i njoj su se počela otvarati vrata velikih koncertnih dvorana. Na albumu s etiketom nizozemskog izdavača “World Connection” Mariza je predstavljena sa 12 pjesama, koje mogu odlično poslužiti za upoznavanje prije najavljenog zagrebačkog koncerta, ali i za provjeru znanja o fado sceni, očito ostavljenoj na čuvanje pouzdanijima od Madredeusa.